“Vla-Vla-Vlajland” u režiji Ivana Lea Leme monodrama je cabaretskog formata koja kombinira burlesku, stand up i story telling, koju izvodi Ecija Ojdanić, piše Elle.hr. Glumica, ravnateljica kazališta i strastvena trkačica porijeklom iz Drniša uoči zagrebačke premijere otkriva kako se pripremala za predstavu, koje su joj uloge prirasle srcu, te kako se sa šarmom boriti protiv stečenih predrasuda.
1. Redatelj predstave „Vla Vla Vlajland“ Ivan Leo Lemo izjavio je da se njegov lik Vlajne bori sama sa sobom, hrva s vlastitim odgojem i patrijarhalnom (ne)kulturom. Kakvo je vaše osobno iskustvo? Jeste li ikada bili u situaciji da se morate boriti protiv nametnutih pravila ili odgoja?
Svaki životni put je rast. I sastoji se od rada na sebi. I promjena na onom što smo dobili naslijeđem, odgojem. Pogotovo mi, iz pasivnih krajeva. Gdje dobijemo lijepi paket predrasuda. Kojih se rješavamo cijeli život. Vlajina iz moje monodrame radi vrlo intenzivno i šarmantno na razbijanju stečenih predrasuda. Jedva čekam zagrebačku premijeru 18. listopada!
2. Kako ste se pripremali za ulogu? S obzirom da se radi o cabaretskoj formi, je li zahtjevno sasvim sama „iznijeti“ cijelu predstavu?
Tri mjeseca, svaki dan, po nekoliko sati, krčila sam put kroz tekst, njene emocije i bildala sebe da mogu potpuno spremno i s lakoćom 80 minuta iznijeti tu energetsku bujicu na sceni.
3. Nakon dugogodišnje karijere, imate li omiljeni lik kojem se volite vraćati?
Divno mi je igrati predstave koje igram desetak godina. Poput Nine u predstavi Gola u kavezu, koju igram sa svojim prijateljicama i kolegicama Barbarom Nolom i Anom Begić. Zanimljivo je pratiti kako se lik mijenja u odnosu na godine igranja. I u odnosu na moje unutarnje promjene.
4. Koji su vam još neostvareni ciljevi?
Postoji li neka uloga koju još niste, ali biste voljeli tumačiti? Iako sam sretna igrajući zanimljive uloge s divnim partnerima u nezavisnom kazalištu Moruzgva, nedostaju mi velike ansambl predstave. Nedostaje mi literatura. Čehov, Dostojevski… ali vjerujem da će se i to brzo dogoditi.
5. Je li vam teško „izaći iz lika“ na kraju dana?
Najintenzivniji period jest period stvaranja lika. Onda je jedan dio mozga uvijek zauzet mislima o liku, analizama psihološkog profila. Čak primijetim kako neke karakterne osobine lika uđu u moj karakter. Kad porodim ulogu i predstavu, nekako se taj proces zaustavi. Odvojim lik od sebe. I spremim ga u ladicu iz kojeg ga izvadim prije predstave.
Haljine: Igor Djuga