Počeo je pjevati još kao dijete, a zatim se 'pronašao' u uličnim svirkama. Domaćeg glazbenika Dominika Hešteru imali smo prilike gledati i na malim ekranima, točnije, u čak nekoliko talent showova, gdje je postigao zapaženi uspjeh. Kako su izgledale ulične svirke i do kakvih su ga sve suradnji dovele, gdje je danas, ali i zašto su mu mali barovi draži od velikih koncertnih dvorana, ovaj je 28-godišnjak otkrio u razgovoru za Story.hr.
Kada si se počeo baviti glazbom?
Prvi interes za glazbu javio mi se u najranijim školskim danima. Već sa osam godina prvi put nastupio sam pred publikom od stotinjak ljudi na lokalnom dječjem festivalu, gdje sam nastupao gotovo svake godine do kraja osnovne škole. Sa devet godina dosađivao sam roditeljima da želim gitaru dok je god nisam dobio, da bi me na kraju upisali u glazbenu školu koju sam pohađao dvije godine i odustao. Tada sam nastavio samostalno svirati populanu glazbu jer me klasična nije zanimala.
Krenuo si s uličnim svirkama. Kako je to izgledalo?
Ulična svirka je bila blesava avantura, pun pogodak
Ulična svirka je bila blesava avantura, pun pogodak. Otišao sam 2012. godine s gitarom i ruksakom na leđima prijatelju u Rijeku. Odlučio se spustiti do Korza i prvi put iskusiti sviranje na ulici. Zaljubio sam se u djevojku (sadašnju suprugu) na ljetovanju i odlučio se ponovno vratiti u Rijeku najesen gdje sam nastavio svoje svakodnevne svirke na riječkom Korzu da vidim hoće li biti pomaka, hoću li moći živjeti od tog. Kako sam mnogo svirao na Korzu, tako su neki mediji pisali o meni te mi se pjevač grupe En Face, Sandro i guitarist Laufera, Vlado javili za suradnju 2014. godine. Zajedničkim smo snagama snimili cover pjesme En Face-a 'Kad prestane kiša' i moju autorsku pjesmu 'Only one', pjesme je izbacio Dallas Records, koji je pjesme slao na radio stanice i online portale.
Kada si krenuo s autorskim pjesmama, koliko ih je?
Osim tih pjesama u suradnji koje sam naveo, još sam izbacio jednu autorsku pjesmu 'Gradovi od stakla' koju sam samostalno snimio s bendom koji sam okupio u Rijeci. Tu je nekako završila ta cijela priča oko autorskih pjesama jer sam se više bazirao na live svirke u restoranima, hotelima i barovima.
Na malim ekranima pojavio si se 2009. u HTZ-u. Kako si se odlučio na to? Kako je bilo prvi puta stati pred kamere? Kako te sudjelovanje u talent showovima oblikovalo kao glazbenika?
Davne 2009. godine sam prvi put sudjelovao u talent showu 'Hrvatska traži zvijezdu', to je ujedno bilo i moje prvo iskustvo pred kamerama. Naravno, moja zrelost i kvaliteta nisu bili dovoljno dobri za prolaz.
Predzadnji show na kojem sam bio, 2018. godine na 'Slovenija ima telent' s prijateljem pijanistom iz Slovenije doveo nas je do samog polufinala, tj. jedne od polufinalnih večeri uživo, znači nema snimanja, sve je uživo i mora biti top. Postali smo nešto poznatiji široj publici u Sloveniji i dobili nešto više angažmana, a ponajviše na manjim vjenčanjima.
Zadnji show, 'Zvijezde – ljetni hit' doveo me prvo u top 60, zatim top 10 izvođača. To je bilo zaista veliko iskustvo i užitak, osobito snimanje za top 10. Tu sam se već osjećao sasvim opušteno pred kamerama i izjavama.
Gdje sada sviraš?
Sada je glazba jedino čime se bavim i jedino u čemu se vidim. Uglavnom su to vjenčanja, manja okupljanja i barovi.
Volim osjetiti tu pozitivnu atmosferu, povezanost s publikom kojoj iznova uljepšavam večeri nakon napornog radnog tjedna
Do sada sam ljeti nastupao na terasama hotela i restorana u Opatiji, međutim, ove sam godine napravio pauzu. Sada me se najčešće može 'pronaći' u caffe baru Karizma na zagrebačkom Laništu, gdje pjevam svakog petka. Zapravo, da budem iskren, te manje svirke u 'kvartovskim' i ugodnim barovima oduvijek su mi nekako najdraže. Volim osjetiti tu pozitivnu atmosferu, povezanost s publikom kojoj iznova uljepšavam večeri nakon napornog radnog tjedna. Nema ništa ljepše od osmijeha na licima gostiju dok pjevuše stihove sa mnom. Ima nešto u toj pozitivnoj intimnoj atmosferi, a publika me svakog puta oduševi svojim reakcijama na glazbu koju sviram.
Za sada sam se nekako najviše pronašao u live nastupima. Prije svega, radim ono što volim. Vrijeme koje provedem na nastupima niti ne osjetim. Uživam u svakom trenutku, svakoj pjesmi, super atmosferi i k tome nešto zaradim. Može li bolje?