Domaći glumac Asim Ugljen, koji je široj publici poznat po ulogama u serijama 'Kud puklo da puklo' i 'Na granici', svakodnevno s pratiteljima komunicira putem društvenih mreža, gdje nerijetko objavljuje i detalje iz privatnog života. Nedavno je tako otkrio kako mu se putem Facebooka javio čovjek čiji je sin s njime prekinuo kontakt jer mu je zasmetalo što je vrijeđao Asima na društvenim mrežama. Očajni se otac zbog toga glumcu ispričao, nakon čega se Asim javio sinu i uspio ga nagovoriti da ocu da još jednu priliku. Za Story.hr ovaj je 37-godišnji glumac sada opisao što se točno dogodilo, kako je uspio pomiriti tatu i sina koji su se posvađali upravo zbog njega, a progovorio je i o svom odnosu s ocem, poznatim kardiokirurgom Rankom Ugljenom.
Nedavno ste na Facebooku napisali kako Vam se javio očajni otac čiji sin nije razgovarao s njim zbog komentara upućenih upravo Vama. Možete li nam otkriti o kakvim se komentarima radi?
Pa, čak i da sam ih vidio, moram priznati da ih ne bih otkrivao, zbog toga što smatram da čovjek koji ih je napisao nije zaslužio da se ti komentari povlače po medijima. Ali čak ih nisam niti vidio, jer kada mi se on javio s isprikom, moram priznati da nisam imao pojma o čemu govori. I najiskrenije, ti komentari me nisu niti zanimali, više me zanimalo što mi čovjek ima za reći, jer je bilo jasno da ga nešto tišti.
Kako ste se osjećali kada ste to pročitali, što Vam je prvo prošlo kroz glavu?
Kako rekoh, nisam pročitao komentare, tako da na njih reakcije nemam, ali bijah zbunjen kada mi se gospodin javio, ispričavajući se. Prva misao mi je bila: 'Dafuq?'
Što ste poručili sinu, ako nije tajna?
Nije tajna što sam poručio sinu. Popričao sam s gospodinom i objasnio mu da o sukobima između oca i sina znam sve i da sam stopostotno uvjeren u jednu stvar, a to je da nam niti jedna od silnih svađa nije bila potrebna. Sukobi na tako bliskim krvnim relacijama su normalna stvar, i puno toga kažemo u ljutnji i srdžbi, dok to stvarno ne mislimo.
Zamolio sam ga da oprosti ocu, jer samo jednog oca ima
Zamolio sam ga da oprosti ocu, jer samo jednog oca ima, te kada ga ne bude, da će mu biti žao za svaku svađu koju je s njime imao. Taj mladi gospodin je bistar i brzo je shvatio što mu govorim, te se brzo izmirio s ocem. Na moje olakšanje, jer sam se, na jedan sumanut način, osjećao odgovornim. Očigledno sam napisao nekakav tekst (stvarno ne znam o kojem tekstu se radi, niti sam pitao gospodina) koji je oca pogodio u živac do te mjere da mi krene pisati svašta, to je vidio njegov sin i jako su se dograbili. Nije mi to bilo drago čuti.
Vi imate vrlo blizak odnos s ocem... Kako ste nekada rješavali sukobe, a kako to činite danas?
Pa, što smo stariji, sukoba je sve manje, te ih lakše rješavamo. A rješavamo ih kao i svaki sukob, razgovorom. Moram priznati da ne znam niti jedan drugi način kako riješiti ikakav sukob, doli razgovorom. U redu, može se i oružjem, ali nadam se da su takve stvari ostale u prošlosti.
Koja je najveća lekcija koju ste naučili od oca?
Hu. Teško pitanje. Od oca sam naučio toliko toga, da bih mogao napisati knjigu o tome. No, kada bih morao sve sumirati na nekakvu floskulativnu rečenicu, bilo bi to: 'Budi čovjek. Budi svoj. Budi pošten. Poštuj svakog čovjeka po onome tko je on, a ne što on jest. I zapamti, čast nema cijene.' Hvala tata.