Na nedavno održanoj premijeri predstave “Vla Vla Vlajland cabaret” Kazališta Moruzgva, a koju je režirao Ivan Leo Lemo, osim odlične izvedbe Ecije Ojdanić, mnogi su primijetili i kostime koji su bili u funkciji predstave i također pričali priču. Njih je dizajnirala naša priznata modna dizajnerica Kristina Burja koja je bez razmišljanja prihvatila ovaj kazališni projekt.
Kada dođete u kazalište niste sigurni što se sprema, što vas čeka iza spuštene kazališne zavjese, ali kao i sve umjetničke forme, znate da će vas kombinacija domišljate radnje, likova i kostima ostaviti bez daha.
Kako bismo reflektore pozornice usmjerili i iza nje, gdje nastaje cijela priča, ovaj put zanimalo nas je kako su nastali kostimi za predstavu s potpisom Kristine Burje?
Kostimi su nastali prema potrebama predstave, a meni je bio izazov dizajnirati kostime koji se uklapaju u ulogu glavne junakinje. Moj je bio zadatak pomagati liku donoseći određene izbore oko dizajna odjeće koja će odgovarati stilu lika i situaciji u kojoj se nalazi. Mnogo toga otkrivaju kostimi u predstavi, poput kojeg je ekonomskog statusa glavna junakinja, njezinu dob, kako je došlo do razvoja njezinog stila što shvaćamo kroz priču. Kostime smo definirali i prema tome što glumici Eciji Ojdanić najbolje pristaje u skladu s ulogom. A naravno, moralo je pratiti viziju kostimografkinje Martine Ptičar i onoga kako redatelj Ivan Leo Lemo želi izgraditi lik i kakve emocionalne osobine želi naglasiti kroz sve popratno pa i kostime.
Kako je došlo do suradnje?
Ovo je moj prvi susret s kazalištem u ovom kostimografskom smislu i drago mi je što je Ecija upravo moj dizajn prepoznala kao idealan za ovu fenomenalnu predstavu koja progovara o mnogim aktualnim temama na jedan duhovit i pametan način. Moda nije ograničena samo za pistu već na mnoge načine igra presudnu ulogu i u drugim oblicima umjetnosti.
Uistinu me oduševljava posao kojim se bavim
U ovim čudnim vremenima i modna industrija morala je pronaći nove kanale predstavljanja modnih noviteta. Mislite li da je budućnost modnog dizajna i kroz kazalište predstaviti svoj rad?
Uistinu me oduševljava posao kojim se bavim, ne radi se samo o izradi lijepe odjeće koja svima sjajno pristaje već u ovom slučaju dizajn to nadilazi i donošenjem specifičnih izbora kako bi se lik u predstavi još bolje okarakterizirao i razumio. Ne mislim da je to platforma gdje bismo trebali predstavljati nove kolekcije, za to je idealniji crveni tepih na premijeri, ali definitivno je moguće svoju dizajnersku kreativnost podići na viši nivo i dopustiti si mnoge iskorake koji odlično funkcioniraju na 'daskama koje život znače' jer one ne poznaju ograničenja i zakone modnog tržišta.