Dora Fišter: 'Bivši suprug ima predivno mjesto u mom srcu'

Omiljena glumica i natjecateljica showa ‘Ples sa zvijezdama’ Dora Fišter iskreno govori o razvodu od glumca Tadeja Toša te otkriva da se i dalje odlično slažu kako bi bili što bolji roditelji svojoj djeci

Robert Gašpert

Iako su ‘Zvijezde pjevaju’ format koji u prvom redu zabavlja i opušta, natjecatelji se ni najmanje ne osjećaju kao da su na karaokama. Objasnila nam je to i glumica Dora Fišter koja je odradila već četvrti nastup u ovom HRT-ovu showu te niz proba i priprema. Osvojila je simpatije gledatelja i žirija, ali vlastitu naklonost teško će steći. Sama je sebi, kaže, najveći kritičar. Nepotrebno, potvrdit će mnogi koji su ovu zagrebačku umjetnicu imali priliku gledati i na kazališnim daskama, na filmu ili u seriji. Iza nje je puno projekata unatoč tome što je dobar dio karijere posvetila djeci - 12-godišnjoj Evi, devetogodišnjoj Juliji i šestogodišnjem Andreju koje je dobila u braku sa slovenskim glumcem Tadejem Tošem. Sada već prošlom braku, iako se to u Hrvatskoj još ne zna. Prvi je put o tome progovorila samo za Story…

Story: Prije točno godinu dana na Instagramu ste objavili šaljivu fotografiju na kojoj pozirate s mikrofonom koji niste znali upaliti. Vidimo u showu ‘Zvijezde pjevaju’ da ste odlično savladali njegovo korištenje, suvereno vladate mikrofonom i scenom.

Ne baš toliko. Nije jednako pjevati kod kuće u kupaonici, na probi s matricom ili kad imate bend, prema mojemu mišljenju - jedan od najbolji u Hrvatskoj, i taj savršeni mikrofon. Tu vidiš da ne znaš pjevati i sve što si mislio prije pada u vodu.

Story: No i dosad ste pjevali u predstavama?

Da, glazba se provlači, pogotovo u kazalištu. Ona je na kraju krajeva i dio mog života, ali nikad ovako. Ovo je prvi susret s profesionalnom glazbom i to je ipak nešto drugo.

Story: Jeste li puno naučili od mentora Bojana Jambrošića? Uči li on što i od vas?

Više smo bili fokusirani na taj psihički trenutak bivanja na sceni nego na tehnike pjevanja. Ide na to da budem opuštena, da mi objasni o čemu je pjesma, što njome želimo reći. Zapravo smo fokusirani na priču o pjesmi.

Dario Njavro/HRT 

Story: Kako ste zadovoljni nastupima? Čini se da vam je žiri sklon.

Ne bih baš rekla da su nam skloni. A i teško je reći koliko sam zadovoljna jer sam sama sebi jako veliki kritičar. Najgori. Mislim da nema te kritike koja bi mogla biti toliko grozna koliko ja samu sebe mogu potkopati. Nisam zadovoljna. Uvijek može bolje. Ne znam kako bi to trebalo izgledati da kažem da sam zadovoljna.

Story: Osjećate li veći pritisak s obzirom na to da su vam preci neki od najpoznatijih opernih pjevača kao što su Maja Strozzi Pečić, Boris Papandopulo, Ljubica Oblak Strozzi, Violetta de Strozzi? Osim toga, vaši preci nisu bili uspješni samo na glazbenom polju nego i na glumačkom, redateljskom, bili su velikani hrvatske kulture.

Više ne osjećam nikakav pritisak po tom pitanju. Shvatila sam da sama sebi stvaram najveći pritisak i da to nema veze ni s čim izvana nego s onim što se odvija iznutra. Sada se već dogodio takav vremenski odmak i tehnološki napredak da vidim neke druge sfere u kojima se mogu pokazati. Primjerice, televizija i internet. I tu vidim neki drugi put za sebe. A ovo je odlična podloga i hvala Bogu da imam takve korijene, sigurno malo pridonose mojoj karizmi.

Story: Mnogi ne znaju da vam je djed jedan od naših najvećih umjetnika, glumac, redatelj, pisac i prevoditelj Tito Strozzi. Nažalost, preminuo je prije nego što ste se rodili. Postoji li nešto zbog čega vam je osobito žao što ga niste upoznali?

Voljela bih da smo mogli raditi zajedno ili samo razgovarati. Ali kada danas čujem koji su bili njihovi stavovi, primjerice da ništa nema smisla osim kazališta… Danas je to smiješno. Ima toliko toga čime se možeš baviti. Baka (op.a. glumica Eliza Gerner) je bila živa, ali nije bilo prilike za rad s njom. No kad izlazim na scenu, oni su uvijek sa mnom.

Story: Publika vas je ponajprije upoznala kao televizijsku glumicu, i to u seriji ‘Odmori se, zaslužio si’.

Televizija je nevjerojatno jak medij, svi ga imaju u dnevnoj sobi i zato si im tu, prisutan. To mi je toliko draga serija. Tih pet sezona snimali smo tijekom deset, jedanaest godina i to je predivno razdoblje mog života. Sam posao, ekipa s kojom sam radila… Bilo nam je baš lijepo.

Robert Gašpert 

Story: Vaša majka Maja Strozzi nije nastavila umjetničku tradiciju, ona je uspješna liječnica. U jednom je intervjuu rekla da joj se, iako je odrasla u glumačkom okruženju, taj svijet činio isprazan. Je li to doista tako?

Sigurno ima nešto u tome. Kad ljudi spašavaju živote, a ona je kardiolog i doslovno to čini, djeluje im banalno netko tko gleda kako će se odjenuti i reći neku rečenicu. Ali daleko od toga da je tako mislila. Pogotovo jer su njezini roditelji ostavili stvarno dubok trag u povijesti naše kulture, tu su i napisane knjige i prijevodi nekih velikih dramskih djela koja danas svi čitamo. Više je to od pukog izgovaranja rečenica. Ali i mi glumci to nekad kažemo, šalimo se na svoj račun. Medicina je egzaktna, a ovo je prodavanje magle. Smatram da možda ne treba tako ozbiljno shvaćati taj posao. Zapravo život općenito.

Story: Kako je onda majka reagirala kada ste joj rekli da se želite baviti glumom i da ćete upisati Akademiju?

Nitko od nas djece ništa nije očekivao. Mi smo još ona generacija u koju roditelji nisu puno dirali. Narasli smo, netko bi rekao, slučajno. I uz tu slobodu koju smo imali, jer tada se roditelji nisu toliko fokusirali na djecu, našli smo svoje interese i otkrivali svoje talente. Brat, sestra i ja krenuli smo svatko svojim putem.

Story: Zašto gluma, je li baka u tom smislu utjecala na vas?

Imam osjećaj da je gluma pronašla mene. Ne znam koji su instrumenti kojima sam do toga došla, to je jednostavno neki glas u tebi, ili ga čuješ i slijediš ili ne. Nisam imala tu svijest u nekim afirmativnim godinama. Nisam uopće znala ništa o tome, a roditelji su mi ionako bili liječnici. Možda je to išlo nekim višim, energetskim putevima. Ili genskim, krvlju.

Story: Jeste li ikad požalili što ste se odlučili za ovu profesiju?

Jesam, puno puta. Često se preispitujem i ne mogu reći da sam se sto posto našla te da nikad nisam pomislila na nešto drugo. Tisuću se puta zapitam što mi je ovo trebalo ili što ja tu radim. No na kraju dođeš na to da si to ti, školovala sam se za to, imam diplomu, a s druge strane, postoje i ljubav i strast prema tome.

Story: Može li se dobro živjeti od te profesije? Vidjeli smo da su u vrijeme korone glumci i pjevači nekako prvi na udaru…

Da, to je stvarno ono: “There is no business like showbusiness.” Kad smo već spomenuli medicinu, znala sam mjesečno zaraditi više od jednog liječnika, pogotovo ako se taj mjesec nešto više snimalo ili sinkroniziralo. Ako voliš ovaj posao i puno radiš, stvarno možeš od njega dobro živjeti. Situacija je sada grozna i teška. S obzirom na obiteljsko zaleđe, nisam zabrinuta u smislu da neću imati za kruh i mlijeko, ali otkazane su mi sve predstave, nešto sam trebala snimati, ali i to je sada u zraku. Zanima me kamo to vodi, mislim da ćemo tek vidjeti posljedice. Iako, pokazalo se da je svako zlo za neko dobro pa možda i ovo raščisti neke stvari. Poput neke oluje nakon koje će doći promjene. Svi očekujemo vratiti se na staro, ali možda će se stvari drukčije posložiti. Doći će nešto potpuno drugo što u ovom trenutku ne vidimo. Zato i nisam toliko pesimistična. Nisam ni po prirodi, ali ni sada. Vjerujem da bi se i nešto dobro moglo izroditi iz toga.

Story: Bojite li se za zdravlje?

Ne. Imam povjerenje u život. Mi nismo ti bogovi koji sve određuju i koji će sve regulirati.

Story: Nedavno ste se razveli. Znači li to da ste sada u Hrvatskoj?

Pa i nije tako nedavno, a u Hrvatskoj sam odavno.

Story: Ali živjeli ste na relaciji Hrvatska - Slovenija?

Da. Živim i radim u Zagrebu, djeca ovdje idu u školu. I sada živimo na toj relaciji. Djeca malo više nego ja.

Arhiva 

Story: S obzirom na situaciju s koronavirusom kako djeca sada odlaze u Sloveniju ocu?

Na granici za obiteljske razloge imaju puno razumijevanja. Nikada s tim nismo imali problema. Najnormalnije komuniciramo.

Story: Ostali ste u dobrim odnosima?

Kad zanemariš ego, ostane samo ljubav.Tadej stvarno ima predivno mjesto u mom srcu. Roditelji smo svojoj djeci, to nam je zajedničko i ne znam što bi to moglo poremetiti. Imamo najmanje tri razloga, a to su naša djeca, da budemo dobro. I obitelj smo za cijeli život. Ljubav nikad ne prestaje, samo mijenja oblike.

Story: Jeste li zadovoljni ljudima u koje su vaša djeca odrasla, mislite li da ste postavili dobre temelje?

I dalje ih postavljamo. Iako kažu da su najvažnije prve tri godine, nije to svršena radnja. To je stalni posao, ulaganje. I treba puno raditi na sebi jer su djeca bolji imitatori nego učenici koji pozorno slušaju i uče. Treba biti dobar sam sa sobom, životom i okolinom. I onda to djeca upijaju. A ta ljubav prema sebi prvo je što je važno za bivanje i komunikaciju na planetu. Meni je općenito to kako djeca danas odrastaju potpuna nepoznanica. Ništa ne razumijem, obrnuto je od onoga kako smo mi odrastali. Ali treba pokušati biti prizemljen, u miru, biti dobar sam sa sobom.

Story: Nije lako doći do toga, do te spoznaje. Kako ste vi našli mir u sebi?

Uvijek me to zanimalo, čitala sam puno o duhovnosti, okultnim znanostima, volim meditirati… A, s druge strane, imam u sebi tu golemu količinu životne radosti. Moj je život kombinacija fizičkog i metafizičkog. Jedan dan dobar provod, a drugi meditacija.

Story: Što vama onda podrazumijeva potpuni hedonizam?

Hedonizam je to da uživaš u blagodatima života. On ne mora nužno biti u količini. Ne mora to biti gozba. Hedonizam napraviš i od kruha i putra. Stvar je percepcije.

Arhiva 

Story: Kad smo već kod užitaka, što biste voljeli ostvariti kad je riječ o karijeri?

Meni se ta moja karijera čini kao da je odavno tu i da postoji, radila ja ili ne. Super sam krenula nakon Akademije, a onda sam se zaljubila i sve ostavila. No nije tu bila samo ljubav, trebalo je riješiti neke stvari pa mi je to možda bio i bijeg, ali bijeg u dobro. To su bile najljepše godine moga života. Došla su djeca i napravila sam pauzu. Odlučila sam se posvetiti djeci, a imala sam financijsku potporu pa sam si to mogla dopustiti. Tri trudnoće, tri porođaja, tri dojenja po godinu dana - kolike su to godine da nisam bila u svom poslu? Znao mi je nedostajati, ali često i nije jer mi je to što sam radila tada imalo smisla. I baš sam se tome posvetila. Realno mi tek sada dolaze neke stvari jer sam bila izvan svog posla. Ali i biti domaćica je posao. Posao je popeti se na krov i izvaditi lišće iz žlijeba, složiti drva, podojiti dijete, promijeniti pelenu, skuhati ručak, oprati pod… To su sve poslovi. Ili dočekati majstora jer se postavlja fasada. Za mene je sve to karijera.

Story: Čini mi se da ste jedna od rijetkih žena koja će danas reći da uživa biti domaćica. Jer kao da svi moramo imati i karijeru.

Stvarno sam uživala i pronašla se u tome. Imalo mi je smisla s djecom provesti njihove najranije godine. I nisam patila što ne radim. A puno sam izostala. Iako mi se danas čini da nisam ništa propustila jer nitko ti ne može oduzeti ono što ti je suđeno. To te čeka. A ono što nije - ne možeš dobiti nasilu. Svatko radi kako je za njega najbolje, ali bilo mi je nezamislivo da imam malu bebu i da je dam nekome na čuvanje kako bih se ostvarila na nekom tamo petome mjestu. Naravno, u slučaju kada ti treba za kruh i mlijeko, u redu. Ali meni nije trebalo. I danas se raspametim kad vidim malu bebu i pomislim kako bih voljela još jedno dijete. Ali dobro je, ne više. Imam tu umirujuću energiju, kad uzmem dijete u ruke, ono zaspi. Volim djecu i ona vole mene.

Story: Takva su bila i vaša djeca?

Meni su moja djeca jako dobra. Važno mi je spavanje i mislim da se nisam bolje naspavala nego kad sam rodila prvo dijete. A sad sam presretna kad ih nema. Ne zato što me gnjave nego zato što znam da su na pravome mjestu - na nekoj svojoj aktivnosti, u školi, s prijateljima…

Robert Gašpert 

Story: Sada se možete u potpunosti posvetiti sebi?

Da, i to je prirodno.

Story: Imate samo 42 godine. Još ste mlada, cool mama, imate profil na Instagramu…

Instagram je nužno zlo, ili nužno dobro, kako god. Ono što mi se čini posebno cool za jednu mamu je odlazak u Četiri sobe kod Darije Lorenci Flatz, tamo idem na ples, pilates, jogu… S obzirom na situaciju, imam dosta slobodnog vremena, idem na sve treninge jer dobro je biti fit. Sad sam već postala ovisna o tome. Na treningu ti je teško, pitaš se što ti to treba, no drugo jutro već se dižeš veseo i ideš opet. Ovisnost. I super mi je druženje s curama.

Story: Dnevna druženja ili pravi ženski izlasci?

Jutarnja druženja, od 9 ili 10 sati, uz čaj, kavu i moje kolegice Anitu Matić Delić, Amandu Prenkaj, Dariju Lorenci Flatz.

Story: Što vas još čeka do kraja ove godine, što imate u planu?

Ništa, tijekom korone ne možeš čovjeka pitati što ima u planu. Planiram ostati dobro, s nogama čvrsto na zemlji, pozitivna u stavu i negativna na testu na koronu.