U Mjesecu hrvatske knjige, hrvatski modni brend Krie Design inovativnim pristupom i inspirativnom pričom projekta [O]djela ujedinjuje stvaralaštvo, književno i modno te povezuje modnu dizajnericu Kristinu Burju i spisateljice Andreu Andrassy, Ružicu Ašćić, Eminu Pršić, Koranu Serdarević i Maju Šimlešu, koje se ističu na književnoj sceni svojim djelima. Projekt je nastao kao želja za propitkivanjem koliko je važan prvi vizualni dojam koji ostavljamo na druge, jesu li lijepe korice knjiga postale presudne za prvi kontakt s čitateljem?
Svidjelo se to nama ili ne, odabir naše odjeće i način na koji je nosimo govori mnogo o nama kao osobama. Nije pitanje mode i trendova, već koje se poruke, svjesno ili nesvjesno, šalju modnim odabirima, baš kao što korice knjiga svojim naslovnicama mogu puno toga otkriti čitatelju.
EMINA PRŠIĆ
O projektu (O)djelo
Sretna sam da mogu biti dio projekta koji u sebi sadrži snažne poruke. S obzirom na situaciju s pandemijom koja nas je zatekla, odgode Interlibera te sličnih događanja, projekt poput ovog je zlata vrijedan. Zdravlje nije samo odsustvo bolesti nego stanje tjelesnog, društvenog i duševnog blagostanja. Zato čitajte za dušu, odijevajte se lijepo i nađite način da se osjećate dobro u vlastitoj koži.
Koliko vam je bitno što odijevate i može li se kroz stil odijevanja saznati nešto o osobi?
Kroz lijepe odjevne predmete osjećam dodatno samopouzdanje. Čine me sigurnijom u javnim nastupima. Sigurna sam da i kroz odijevanje možemo saznati ponešto o osobi koju susretnemo prvi put ili ju već duže vremena poznajemo.
Kako se osjećate u dizajnerskom, Krie odijelu?
Od prvog dana kada sam probala Krie hlače znala sam da mi niti jedne hlače više neće biti dovoljno dobre. Jednostavno savršen kroj i materijal idealno pristaju svim tjelesnim građama. Kao da se prilagođavaju svakoj od nas i izvlače naš maksimum za željeni izgled. Krie odijela su ona odijela koja možeš nositi cijeli dan, a da na kraju dana nemaš osjećaj da jedva čekaš da ih skineš. Lagana i jednostavna, a posebna i drugačija.
Kažu da knjigu ne treba suditi po koricama no je li uistinu tako? Koliku su upravo danas one važne za prvi kontakt s čitateljem?
Za prvi dojam imamo samo jednu priliku. Korice knjige su upravo taj prvi dojam. Onaj dojam koji vas privuče ili ne. Kao što čovjeka ne treba suditi po odijelu ne treba niti knjigu, ali korice i odijelo puno govori o čovjeku. U moru knjiga i bogate ponude dobra naslovnica zlata vrijedi. Uz naslov ona će zainteresirati čitatelja da pruži priliku i sadržaju.
U kojem trenutku počinjete razmišljati o vizualnom identitetu vašeg djela?
Od samog početka stvaranja razmišljam o vizualu svoje knjige. Važno mi je prenijeti emociju kako sadržajem tako i slikom. Tek kada se oboje uskladi smatram knjigu potpunom, baš onakvom kakvu ju zamišljam.
Radite li kompromise kada je u pitanju izgled naslovnice vaše knjige?
Slušam sugestije profesionalaca za određene standarde i normative ali prvobitna ideja je do sada uvijek bila moja vizija. Mislim da sam pisac najbolje može iznjedriti taj vizual kao odgovor na klasično pitanje :"Što je zapravo pisac s time htio reći?"
Koliko je ubrzani način života utjecao na umjetnost i njezino konzumiranje?
Instant generacija traži brzi konzumerizam. Pojavljuje se hiperpažnja kod djece i mladih . Duboka pažnja pomalo iščezava ukoliko ju mi ne" vraćamo" na stare postavke i stvaramo navike. Navika čitanja knjiga kreće od malih nogu. Ukoliko su roditelji konstantno na mobitelima i pregledavaju svakih pet minuta društvene mreže, ne možete očekivati od djece ništa drugačije, niti bi bilo fer. Njima će knjige vjerojatno biti prespore i dosadne jer mozak ne dobiva toliko poticaja kao dok igra neku video igricu ili brzinski pregledava instagram zadržavajući se po par sekundi na svakoj objavi. Na nama je kako ćemo usmjeravati djecu pa i nas same u vremenima u kojima živimo te odabrati fokus i prioritete.
Zašto je važno čitati pogotovo u izolaciji?
Postoji termin "Biblioterapija" ona govori o svim blagodatima čitanja. U vremenu kada od nas traže izolaciju, fizičku distancu, kada nas ograničavaju kao i našu slobodu, knjiga je prozor u svijet. Pruža nam da putujemo, maštamo, preselimo se u neke druge živote. Daje nam utjehu pa i terapijski učinak. Sve dok čitamo i educiramo se, nećemo imati osjećaj da stagniramo dapače uz knjige rastemo i učimo svakodnevno. Djeca koja čitaju jednog dana postaju ljudi koji misle. Ljudi koji čitaju zapravo stoje na knjigama zato više vide od ostalih.
MAJA ŠIMLEŠA
O projektu (O)djelo:
Jako mi je drago što sam kao spisateljica dio ove priče koju doživljavam kao projekt spajanja forme i sadržaja u smislenu cjelinu. Živimo u svijetu u kojem se pažnja često zadrži samo na onom vanjštini. Kao da nemamo ni vremena ni volje pogledati što se krije u dubini. Ljepota je sama po sebi postala svrha, a ovom pričom želimo pokazati da ne treba stati samo na tome. Jer lijepo je imati zgodne korice, ali još je ljepše kad unutar njih nije praznina. U korice se možda možemo zaljubiti, ali samo priču unutar njih možemo istinski voljeti!
Koliko Vam je bitno što odijevate i može li se kroz stil odijevanja saznati nešto o osobi?
Ne mogu se pohvaliti modnom osviještenošću ili originalnim stilom, tako da se moj odabir odjeće najčešće svodi na neki unutarnji osjećaj u određenom trenutku. Zato ću jedan dan otići na posao u haljini i potpeticama, a drugi u kožnim hlačama i vojničkim čizmama. U tom smislu mi je bitno što nosim jer se želim osjećati ugodno i autentično. Iz nečijeg stila odijevanja možemo steći određeni dojam o osobi koji, doduše, ne mora biti točan. Neki možda upravo odjećom pokušavaju biti nešto što nisu ili sakriti nešto što jesu, tako da za pravu sliku ipak treba pogledati dublje od samog odjevnog predmeta.
Kako se osjećate u dizajnerskom Krie odijelu?
Ženstveno, opušteno i svoje. Zapravo mi je bilo jako zanimljivo birati odijelo za sebe za ovu kampanju. Nisam unaprijed znala što želim, već sam se prepustila iskustvu i čekala da se dogodi klik. Kad sam odjenula ovu kombinaciju, stavila ruke u džepove i stala pred ogledalo, vidjela sam sebe baš onakvu kakvom se sama doživljavam, samo što je odijelo nekako dodatno naglasilo tu moju verziju ženstvenosti i opuštenosti.
Kažu da knjigu ne treba suditi po koricama, no je li uistinu tako? Koliko su upravo one danas važne za prvi kontakt s čitateljem?
Ja bih rekla da su korice važne za zaljubljivanje, a ono unutar njih za trajnu ljubav. Energija i vizual same naslovnice, pogotovo kad je riječ o slikovnicama, mogu biti presudni u ostvarivanju prvog kontakta, a hoće li ta knjiga nastaviti živjeti i nakon što bude kupljena, na kraju ipak ovisi o sadržaju.
U kojem trenutku počinjete razmišljati o vizualnom identitetu vašeg djela?
Odmah! Ja sam izrazito vizualni tip i čim počnem osmišljavati novu dječju priču, u mašti vidim slike tih likova i njihovih dogodovština. Već u ranim fazama pisanja razgovaram s ilustratorom o karakterima pojedinih životinja te pejzažima koje želim prikazati, kako bismo uskladili ideje i zajedno kreirali šarenu pozornicu za sadržaj koji želim ispričati.
Radite li kompromise kad je u pitanju izgled naslovnice vaše knjige?
Vrlo rijetko. Naš mali tim (urednice, dizajner, ilustrator i ja) posvećujemo mnogo vremena i truda upravo naslovnicama. Razgovara se o najsitnijim detaljima, katkad radimo i po nekoliko verzija iznova i to je zahtjevan proces. Ali naslovnicu ne puštamo u tisak dok svi u timu ne budu maksimalno zadovoljni. I zato bih rekla da su kompromisi minimalni, iako ih, naravno, ima.
Koliko je ubrzani način života utjecao na umjetnost i njezino konzumiranje?
Rekla bih manje nego na neke druge aspekte života i svakodnevnice. Jer kako ćeš ubrzati predstavu ili film, skratiti neku skladbu ili truditi se ispisati manje stranica knjige, a reći sve što želiš? Nisam sigurna da je to moguće, a da pritom ostvariš jednako duboki i trajni kontakt s publikom. A to je ono što u konačnici razlikuje istinsku i autentičnu umjetnost od površnih sadržaja. I zato bih rekla da prava umjetnost ostaje vjerna dubini, a pravi ljubitelji umjetnosti će i u ovom užurbanom svijetu naći vrijeme za konzumiranje onoga što vole.
Zašto je važno čitati pogotovo u izolaciji?
Mislim da je važno da iz izolacije izađemo s osjećajem dobro iskorištenog vremena, a ne kao da smo protratili dane na aktivnosti koje nam ne pune baterije. I to vrijedi za sve što radimo. A ako smo strastveni čitatelji, osjećat ćemo se zadovoljno i ispunjeno ako smo dio tog poklonjenog vremena iskoristili za kreiranje divnih trenutaka uz knjige.