'Blago nama’ nova je serija na RTL-u koja je humorističnim zapletima, ali i simpatičnim glumačkim licima već osvojila srca gledatelja. Jedan od likova tumači i srpska glumica Hristina Popović koju je domaća publika imala priliku upoznati u filmskim komedijama koje su oduševile regiju. Ovaj je put gledamo u komičnoj ulozi Tamare koja se s obitelji useli u stan sestri Ani. “Jako je opuštena, otvorena i vesela osoba koja čvrsto stoji s dvije noge ‘ukrivo’ na zemlji i iz svake situacije izvuče ono pozitivno. Uspostavlja ravnotežu među ukućanima jer poznaje svakoga u dušu i zna kako iz njih izvući najbolje. Zaljubljena je u svog Jadranka i pada na njegove katkad blesave ideje, čisto iz zabave. Prema sinu Lukasu želi biti stroža i odgovornija majka, ali se i u tome uopće ne snalazi”, ovako je ulogu opisala 38-godišnja umjetnica koja rijetko daje intervjue. Ipak, za Story je otkrila sve o životu u Zagrebu i odnosu s kćeri Lučom koju je dobila s kolegom Bojanom Navojcem, a u siječnju će navršiti devet godina, ali i o brojnim neobičnim hobijima kojima se bavi… Pitamo se kada uopće nađe vremena za glumu!
Story: Ova je serija još jedna u nizu vaših regionalnih suradnji. Prema vašem iskustvu, koja nacija ima najbolji smisao za humor?
Ha-ha, sad ste me nasmijali! Pretpostavljam da je to dobar odgovor. Teško je govoriti o humoru određene nacije, smatram da je jedino ispravno reći i pohvaliti određene autore. Najvažnije je da gledatelji imaju smisla za humor.
Story: Radnja serije prati obitelj koja je prisiljena živjeti pod istim krovom. Mladom bračnom paru spletom okolnosti nenadano se doseli ženina sestra sa cijelom svojom obitelji, ali i njezin otac. Je li vam se ikada dogodilo nešto slično? Kako biste reagirali da se nađete u takvoj situaciji?
Mislim da su se svi barem jednom našli u takvoj situaciji, bilo da je riječ o najbližoj obitelji, rodbini ili susjedima, događa se. Sve što vidite na ekranu nečije su anegdote iz stvarnog života.
Story: Živite u Beogradu, kod koga boravite kada ste u Zagrebu? Jeste li se i vi morali nekome privremeno ‘useliti’?
Uselila sam se u zgradu Žarka Radića. Trenutačno stanujem ispod njega pa smo i dan i noć vrlo blizu, idemo na set zajedno i gotovo se svaki dan zajedno vraćamo kući. Zapravo, ispada kao da smo se uselili jedno drugome. Šalim se malo, naravno, ali divno je što smo u blizini studija, a i Maksimir nam je jako blizu i to me dodatno veseli.
Story: Koliko je i kako pandemija koronavirusa utjecala na vašu profesiju, na snimanje serije, ali i na život općenito?
Pandemija je prilično otežala i usporila rad filmskih i televizijskih djelatnika jer u našoj industriji radi velik broj ljudi. No zahvaljujući izvrsnoj organizaciji RTL-a, uspjeli smo prebroditi teškoće i nastaviti raditi uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Nije mi bilo lako u trenucima lockdowna u Beogradu, ali odoljela sam iskušenju da se prepustim strahu i negativnim mislima pa sam vrijeme provodila produktivno sa svojom kćeri. Učile smo nove vještine i trenirale zajedno, nadoknadile sve propušteno vrijeme i gradile temelje za budućnost. Onda sam se vratila u Hrvatsku, a ona je većinu školskih praznika provela sa mnom i ocem u Zagrebu.
Story: Posvuda u Europi broj zaraženih ponovno je visok. Kako gledate na pandemiju - izaziva li i u vama strah ili ste poprilično ravnodušni?
Epicentri virusa stalno su se mijenjali. Čini se da korona ima veliku potrebu putovati i boraviti u državi kako joj se koja svidi. Ne bojim se, svjesna sam opasnosti, ali nisam dopustila da strah uđe u naše domove, um i tijelo. Smatram da je pretjerano sijanje straha dosta opasna strategija.
Story: Publika u Hrvatskoj upoznala vas je u ulozi Biserke u filmu ‘Parada’ kojom ste je osvojili, kao i onom u filmu ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’. Odlično vam leže komedije. Kakve vam uloge predstavljaju izazov?
Izazov mi predstavljaju sve uloge koje me privuku dovoljno da ih prihvatim. Oba su mi filma ujedno i najdraža, a posebno mi je drago bilo surađivati s Predragom Ličinom i tumačiti lik Hrvojke Horvat - nacionalne heroine!
Story: Kako se rodila vaša ljubav prema glumi?
S glumom se rađate. Počela sam jako mlada, radila sam na četrdesetak projekata, što filmova, što serija. Definitivno, kao i u svakoj drugoj umjetnosti, to ste vi! Možda sam bila tolike sreće što sam počela vrlo mlada pa nisam baš racionalno razmišljala o tome kako želim biti glumica ili što želim postati kad odrastem. Odrastala sam u glumu i projekte u kojima sam surađivala.
Story: Jesu li u ono vrijeme vaši roditelji na tu odluku gledali blagonaklono?
Moja me obitelj uvijek podržavala. Majka mi je balerina, koreografkinja, redateljica i glumica pa ne mogu ni zamisliti da bi ikada imala nešto protiv mog odabira.
Story: Osim glumom, bavili ste se i drugim stvarima. Kao 15-godišnjakinja radili ste kao pomoćnica instruktora ronjenja, ako se ne varam...
Svašta me pokreće, pogotovo izazovi. Volim pomicati granice i to što se mogu neprestano mijenjati. Iznimno sam avanturističkog duha. Zahvaljujući certifikatu svjetske ronilačke organizacije, puno sam putovala i ronila na nekim od najzanimljivijih i najljepših svjetskih destinacija. Aktivno se bavim sportom, kao tinejdžerica trenirala sam košarku, mačevanje, inline rolanje, snowboarding te profesionalno vozila koturaljke. Osvojila sam Kilimandžaro, bila na trotjednoj ekspediciji na Himalaji, na ekspediciji na Sjevernom polu… Prije nekoliko godina okušala sam se i u triatlonu. Bila sam druga u državi u olimpijskoj distanci triatlona prije dvije godine. Voljela bih samo da imam malo više vremena pa da između projekata u skorije vrijeme završim i Ironman triatlon. Sportom se borim sa strahovima i predrasudama za koje smatram da su nametnute.
Story: U kakvoj ste obitelji odrasli? Po čemu pamtite djetinjstvo?
Jako liberalnoj i nomadskoj, stalno smo se kretali i umnožavali.
Story: Dosta ste putovali. Kako vas je to formiralo kao osobu?
Nema ništa ljepše nego putovati i graditi se kroz multikulturalnost i povijest. Teško mi je zamisliti kakva bih bila danas da ne putujem. Da nikada nisam putovala.
Story: Težite li danas za stabilnošću i nekakvom bazom?
Baza mi je Beograd, a posljednjih nekoliko mjeseci i Zagreb, kojemu se uvijek rado vraćam. Dom mi je tamo gdje mi je kći i gdje trenutačno radim. Zašto bismo morali imati samo jednu bazu?
Story: Spomenuli ste kćer, koliko vas je majčinstvo promijenilo?
Uz sve izazove koje roditeljstvo donosi, najviše me promijenilo olakšanje što si više nisam najvažnija.
Story: Je li teško uskladiti majčinstvo i karijeru? Luča putuje s vama i sada dok snimate?
Mislim da majčinstvo promijeni svaku ženu, ali samo nabolje, više spoznate sebe. Kao i svaka majka uvijek težim i uspijevam uskladiti svoje poslove i majčinstvo. Sretna sam što Luča može često putovati sa mnom, kad god joj škola to dopušta, naravno i praznici, pa svaki njezin i moj slobodan trenutak provodimo zajedno uživajući.
Story: Koliko se način života u Zagrebu razlikuje od onog u Beogradu? Je li ijedan od njih pogodniji za odgoj djece ili tu nema razlike?
Mislim da nema neke razlike, ti su gradovi jako slični. Beograd je nešto veći, a Zagreb malo čišći.
Story: Odrastali ste okruženi brojnom braćom i sestrama. Priželjkujete li i sami veliku obitelj?
Apsolutno priželjkujem, odrasla sam okružena braćom i sestrama i naviknula sam na ‘gužvu u kući’. Sigurna sam da me oni koji su odrasli u velikoj obitelji potpuno razumiju.
Story: Čemu se danas istinski veselite i u čemu uživate?
Veselim se kad mi je lako i u tome najviše uživam, što ne postižem baš toliko jednostavno jer se trudim promijeniti onu poznatu generacijsku pretpostavku da je život vrijedan samo kad je težak. I, naravno, veselim se punjenim paprikama za ručak.