Zvijezda filma ‘96 sati': 'Nikada se nisam pomirio sa smrću supruge i neću'

Glumac Liam Neeson govori o novoj akcijskoj ulozi, filmskoj suradnji sa sinom Michealom, krizi prouzročenoj pandemijom, ali i neprežaljenoj supruzi, glumici Natashi Richardson koja je preminula prije 11 godina

Story

U vrijeme kada filmovi u kina pristižu ‘na kapaljku’, pravo je osvježenje na velikom platnu vidjeti Liama Neesona. Ovu 68-godišnju irsku glumačku legendu od 12. studenoga gledamo u filmu ‘Pokajnik’, a tim je povodom zvijezda filmova ‘Schindlerova lista’ i ‘96 sati’ otkrila detalje o novoj ulozi te zašto opet voli igrati akcijske likove.

Story: Film je prepun akcije, pucnjave, iskup­ljenja, ljubavi... Po čemu ćete pamtiti ovo snimanje?
Po radu s kolegicom Kate Walsh. To kažem bez susprezanja. Ovo nije prvi film koji smo zajedno snimili, ali doista smo uživali u svakom trenutku. Nismo imali nikakav pritisak, jednostavno smo se prepustili jedno drugome. Ona je izvrsna glumica i glumačka partnerica. Bilo nam je jako zabavno. Znam da zvuči kao klišej, ali uživao sam s tom duhovitom i pametnom ­ženom.

Story: Mnogi su primijetili kemiju među vama. Kako je vi komentirate?
Ništa što se dogodilo među nama na setu nije bilo izvježbano niti smo se, poput nekih kolega, privatno družili u spavaćoj sobi. Imamo dovoljno godina da tome pristupimo ozbiljno i profesionalno. Ono što se dogodilo među nama na snimanju kao glumcima, odnosno likovima, jest nevino čisto, iskreno i stvarno.

Profimedia 

Story: U filmu izgledate sjajno, na fizičkoj snazi i kondiciji pozavidjeli bi vam mnogi mlađi kolege. Je li to dokaz da su šezdesete nove četrdesete?

Mislim da su godine samo broj. Katkad se probudim i osjećam kao starac od 80-godišnji, a ima i dana kada se osjećam kao 20-godišnji mladić. Sve ovisi o danu i raspoloženju. Nije mi bilo teško raditi na filmu i, u konačnici, u srcu se doista osjećam mlado.

Story: A jeste li ikada prestari za prisjećanje na film ‘Zapravo ljubav’ u kojem ste glumili 2003. godine?
Ni najmanje. Jako sam ponosan što sam bio dio tog filma. I danas obožavam prvu scenu o aerodromima i čekanju. Kad se osjećam loše, znam si pustiti baš tu scenu ili kad okrećem programe, ako puštaju ‘Zapravo ljubav’, zaustavim se i pogledam.

Story: Unatoč romantičnim filmovima koje ste snimili, publika vas nekako obožava u nasilnim ulogama. Zašto je to tako?
Kad igram takve uloge, dio mene osjeća se kao dijete u trgovini s igračkama. Obožavam raditi s kaskaderima. Takve me pripreme iznova oduševe. Kao da učite neki novi ples i svaki dan vježbate. Naravno, nikad se mi ozbiljno ne potučemo, nekad nam malo nedostaje da to učinimo, ali nikad se nismo ozlijedili. Ne znam zašto, ali to mi je jako zabavno. Tako je bilo i sada na probama za ‘Pokajnika’.

Story: Što vam se najmanje svidjelo na setu ‘Pokajnika’?
Za mene je svaki dan snimanja bio nešto novo i ništa ne pamtim kao negativno. Općenito smatram da za glumca nema ništa ljepše od snimanja filmova pa je velik privilegij biti u tom krugu ljudi. Svaki dan na setu za mene je bio radost, posebno u ovim vremenima kada se svi borimo kako bismo preživjeli.

Profimedia 

Story: Kako se vi nosite sa situacijom koja je snašla cijeli svijet, pa tako i filmsku industriju?
Situacija iz dana u dan postaje sve lošija, a na nama je da to promijenimo i da postanemo bolji, odgovorniji. Slika cijelog svijeta je očajna. Previše je gnjeva u svima nama, a to je sada eskaliralo na najgori mogući način. Virus, prosvjedi, neredi... Ova pandemija puno brže prazni sve resurse nego što ih mi uspijevamo napuniti.

Story: Kako se nosite sa životnim poteškoćama? U proteklih nekoliko godina privatno ste proživjeli mnoge tragedije...
Posljednjih godina dobio sam toliko lijepih pisama, prijatelji su mi bili od velike pomoći. Divno je znati da imate pokraj sebe ljude kojima je stalo do vas. Ta me činjenica uvijek usreći bez obzira na to koliko sam duboko potonuo i vrati mi volju za životom.

Story: Nakon tragične pogibije vaše supruge Natashe, jeste li uspjeli pronaći mir sa samim sobom?
Nikada se nisam pomirio s njezinom smrću i neću. Još sam u nekim trenucima, kada čujem da se vrata otvaraju, uvjeren da će ući i reći mi nešto. Tuga je čudna, uništi čovjeka u sekundi. Ne možete se pripremiti za nju. Mislite da ćete se isplakati i završiti s tim. To planirate, ali ne funkcionira tako. Jako sam osjetljiv kad je riječ o toj temi. Uhvati me tuga usred noći. Vani sam i šećem, osjećam se prilično zadovoljno, a onda me odjednom nešto pogodi. Kao da vas nešto stisne u grudima.

Profimedia 

Story: Daje li vam snagu činjenica da ste donirali dio njezinih organa?
Ona sada održava druge ljude živima i to je lijepo. Donirala je tri organa - srce, bubrege i jetru. To je sjajno, ona bi bila oduševljena time.

Story: Posljednjih nekoliko godina posvetili ste se i humanitarnim akcijama…
Iako ne volim to isticati, da, postao sam UNICEF-ov ambasador dobre volje. Sa starijim sinom Micheálom nedavno sam posjetio izbjeglički kamp u Jordanu. Divim se snazi i duhu djece koju sam ondje upoznao, posebno djevojčica. One sanjaju o tome da postanu liječnice, odvjetnice, policajke i inženjerke kako bi pomogle ponovno izgraditi Siriju kada se onamo vrate. Nadahnjujuće je vidjeti koliko ih obrazovanje osnažuje. Nikada ih neću zaboraviti.

Story: Sa sinom Micheálom prošle ste godine snimili i film ‘Hladna osveta’. Kako je bilo surađivati s njim?
Isprva sam bio pod velikim stresom da ljudi ne bi mislili kako je došlo do nepotizma, a iz produkcije su mi samo javili da je on došao, pročitao tekst i dobio ulogu. No na snimanju mi je naša veza bila uistinu olakšavajuća. Nismo trebali glumiti bliskost.

Story: Biste li voljeli ponovno raditi sa sinom?
Naravno, otvoren sam za takve projekte.