Koliko ste puta u životu razmišljali o nekom boljem životu? Ili odlasku u neku drugu državu? Koliko puta ste poželjeli započeti život iznova? Vjerujemo da su mnogi o tome razmišljali barem jednom u životu. Odmah se postavlja iduće pitanje - koliko je od vas tu istu želju ispunilo? Za takvu veliku odluku i promjenu uistinu treba imati hrabrosti. U to se uvjerio i naš sugovornik Steve Mešić, poznat kao LUDI koji je prije četiri i pol godine odlučio otići, napustiti Hrvatsku i krenuti u nepoznato. Tog dana nije znao gdje uopće ide, a kamoli gdje će završiti. Sada živi sretnijim životom u New Yorku, o čemu je progovorio za Story.hr.
Znamo da ste prije četiri i pol godine krenuli na svoje putovanje života. Što ste tada mislili, gdje ćete završiti?
Da vam budem iskren, nisam imao pojma. Cilj je bio samo pronaći mjesto i sredinu gdje će me ljudi prihvatiti kao radnika jer u Hrvatskoj, ruku na srce, to nije bio slučaj. Želio sam dostojanstven život samo. Jednostavno nisam mogao živjeti s novcem koji sam zarađivao tada. Radio bih šest dana u tjednu po 15-16 sati na dan kao dostavljač pizze, gurao snove s muzikom, pomagao majci i baki, te sam pokušavao živjeti s curom u rentanom stanu. Jednostavno nije išlo. Na kraju sam uz pomoć prijatelja Damira pokrenuo svoj vlastiti catering na Jarunu i krenulo nam je dobro, ali s vremenom smo shvatili da zarađujemo čak i manje nego kad smo bili radnici. Država uzima prevelike namete malim obrtima i ako nemaš debelo financijsko zaleđe, šanse su ti jako male da ćeš uspjeti preživjeti. Tada sam donio odluku da napustim Hrvatsku. Sjećam se zapravo točno kada je to bilo. Kako smo živjeli u Markuševcu, kruh bi nam svako jutro dovozili s kombijem. Jedno jutro bili smo 'kratki' 40 lipa za kruh. Nismo jednostavno imali. Majka je rekla da se ne brinem, te da se to već znalo događati. To je prelomilo sve u meni. Rekao sam si, ako ne mogu poštenim radom zaraditi za kruh, onda ću pronaći mjesto gdje je to moguće. New York je bio uvijek nekakva želja. Kolijevka hip hop kulture, a pored svega, u Americi se igra najbolja košarka na svijetu koja je inače i moja prva ljubav. Tako da ne treba puno razmišljati da li je New York oduvijek bio moj veliki san.
Je li New York ispunio Vaša očekivanja? Opišite nam malo život ondje, može li se usporediti ikako s Hrvatskom?
Svakako da je. Živim bolje nego što sam ikad živio. Mediji vole pisati kako živim Američki san, ali ruku na srce, daleko sam od toga. Ovdje ako radiš pošteno svoj posao i trudiš se, ne trebaš se brinuti hoćeš li moći platiti račune, rentu i priuštiti sebi neku sitnicu. Dapače, puno više od toga ako si fokusiran na posao i ne visiš po barovima svaki dan. Usporedba ne postoji. Prije sam mislio da se u Hrvatskoj radi puno i da dani lete brzo u svom tom poslu i jurnjavi ka bolje sutra. Doduše ja sam i radio puno jer taj jedan slobodan dan koji sam imao, nije bilo zapravo dovoljno za odmor. Kad sam došao u New York i shvatio da ljudi znaju nerijetko raditi po dva - tri posla, bio sam u šoku. Rijetko tko ima perilicu rublja kod kuće, pa svi odlaze u lokalnu praonicu rublja koji ovdje zovu laundromat gdje možeš za par dolara oprati i osušiti veš. Uz to, svak od nas putuje do posla barem 45 min. Neki putuju više, rijetki imaju sreću da putuju manje. Ovdje ljudi ne kuhaju kave kod kuće jer ne žele gubiti vrijeme ujutro na kavu pogotovo ako rade dva posla. Svaka minuta je predragocjena i koristi se za odmor. U New Yorku je najbitnije da imaš dobar krevet i da se dobro hraniš. Onda možeš sve hehe! Ukratko, što je ovdje minuta, u Hrvatskoj je sat vremena. Vrijeme leti nenormalno!
Rekli ste jednom da biste sve to isto ponovili. Mislite li da biste i tada završili u Americi?
Definitivno bih sve ponovio. Najbolje putovanje u mom životu. Žalim samo što nisam krenuo ranije, a s druge strane, tako je valjda i trebalo biti. Volim pozitivno razmišljati. Nisam siguran gdje bih završio, ali znam da bih se opet borio. Tako su me majka i moj pokojni otac odgojili. Da se ne predajem nikada.
Jedno jutro bili smo 'kratki' 40 lipa za kruh
Uz sve što Vam se desilo, pronašli ste i ljubav koju ste nedavno ozakonili. Kako zvuči Vaša i Tenina priča?
Upoznao nas je moj školski prijatelj, a danas i vjenčani kum, Krešo. Naša priča je jednostavna. Prejednostavna rekao bih. Ne kompliciramo puno i uživamo u ljubavi. Mogu vam reći da sam ju upoznao kad sam bio kao osoba, na neki način na samom dnu. Razočaran u ljubav, u svijet, bio sam baš pun mržnje i nepravde prema svemu. Ona me podigla i zaliječila. Dala mi je sve što sam trebao i nikad nije tražila ništa za uzvrat. Mislim da je to definicija ljubavi - dati i ne tražiti.
Nedostaje li Vam Hrvatska? Imate li se u planu vratiti?
Nemate pojma koliko mi fali! Četiri i pol godine nisam vidio majku. Probajte to zamisliti. Majka mi je stvarno sve. Moj Zagreb. Moja ekipa. Uh. Ne mogu dočekati sjest na avion. Kako stvari stoje, na proljeće dolazim u Zagreb! Ne planiram se vratiti jer New York mi je dao sve što sam ikada tražio, ali neću nikada zaboraviti odakle dolazim. Znam odakle sam i stojim čvrsto na zemlji.
U kojoj je fazi Vaša glazbena karijera?
Izbacio sam treći singl "Nije Bitno" u produkciji Darka Juranovića D'Knocka, s kojim surađujem posljednje četiri godine. Zapravo od kada sam krenuo na put s biciklom iz Hrvatske. Povezali smo se kao ljudi koji žive za muziku, a kasnije se to razvilo u veliko prijateljstvo. On je moj stariji brat kojeg nikad nisam imao rekao bih. Njegova izdavačka kuća D'Knock Production stoji stvarno čvrsto iza mene i imam velik tim ljudi koji rade na mojoj promociji i mogu vam reći da nikad zadovoljniji nisam bio. Mediji su nas prihvatili, publika je prepoznala iskren rap i svjetsku produkciju i to nam je svima velika nagrada i potvrda da nastavimo u tom smjeru. Pretplatite se na moj YouTube kanal Ludi Official Videos i provjerite o čemu pričam.
Da nje nije bilo, danas bi vjerojatno bio na ulici ili u zatvoru
Rekli ste da Vam je najveća podrška uvijek bila majka. Kako biste opisali Vaš odnos?
Da nje nije bilo, danas bi vjerojatno bio na ulici ili u zatvoru. Divim joj se dan danas kako je uspjela od mene stvoriti čovjeka. Bio sam pre buntovan kao klinac. Kad ne dolaziš iz bogate obitelji i kad odrastaš bez oca, moraš se znati zauzet za sebe. Klinac koji muca i ganja rap karijeru. Majka čisti i borimo se napraviti nešto od života. Često bih upadao u nevolje. Majka bi me ujutro dočekala, nahranila me i pričala sa mnom satima. Nikad nije posustala niti digla ruke od mene. Trudila se rukama i nogama kako se kaže. Njoj sam zaista dužan sve i zato mi toliko fali danas. Jedva čekam da ju vidim i da otputujemo negdje.
Vjerujete li u onu - Ako slijedite svoje snove, sve se može?
Ali baš SVE. Pazi. Sjedneš na bicikl bez dana treninga i dopeliraš do Portugala. Dva sata nakon kupnje bicikla za koji ti frendovi pomognu da ga kupiš, kreneš. 25 eura u džepu i 100 tisuća tona inata i veliko srce. Ništa više. Nitko ti ne vjeruje da ćeš uspjeti doći do Slovenije, a kamoli dalje od toga. Na kraju ti to postane motivacijsko gorivo da im pokažeš svima da možeš. Nisam ja bio u nikakvoj formi. Htio sam samo uspjeti po cijenu života. Vjerujte mi. Čovjek je tada najopasniji. Kad ga ništa ne može zaustaviti. Pitao me prijatelj jednom par dana prije samog puta - Što ću učiniti ako mi ukradu bicikl ili ako se slomi da ga ne mogu više sastaviti? Rekao sam mu da ću ići na rolama. Pješke ako treba. Odgovorio mi je; "Ti ćeš uspjeti." Darko Juranović član legendarne grupe E.T danas je moj producent i prijatelj. Šest godina sam mu slao svoje pjesme i uvijek bi mi govorio "Samo radi i ne predaj se." Nisam bio dovoljno dobar i radio sam. Godine su prošle i na kraju je stigao njegov poziv. Vjerujete li vi meni sada da se sve može!?
Postoji li još koji neostvareni životni san u Vašem životu?
Uvijek. Da krenem nabrajati, trebalo bi mi još barem 50 ovakvih intervjua da sve stane u priču haha! Najvećii san je baviti se muzikom, živjeti s mirom, imati Tenu pokraj sebe, prave prijatelje i majku zdravu i sretnu. Ništa više mi u biti ne treba. Ali zašto ne imati snove kad smo već dobili priliku živjeti ovaj život!
Kada biste morali odabrati - Amerika ili Hrvatska?
Najteže pitanje za kraj. Amerika definitivno. Omogućila je meni i obitelji pristojan život. Kad bi u Hrvatskoj ljudi mogli živjeti dostojanstveno biti u mogućnosti kupiti kuću i imati dovoljno za ratu kredita, hranu i osnovne stvari, bio bi to raj na zemlji.