Započinjati nešto novo i nepoznato nikad nije lako, a u to se uvjerila i 41-godišnja komičarka i pionirka hrvatske stand-up scene Marina Orsag. Prošlih mjeseci gledali smo je u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’ na Novoj TV, gdje je pokazala neku novu sebe, odnosno upoznala nas sa svojim imitatorskim darom i dobrim glasom, a jako joj laskaju, priznaje, komplimenti na račun njezine figure. Puno se toga Marini dogodilo u 2020. godini - od gubitka stana zbog potresa u Zagrebu do zaljubljenosti u jednu dubrovačku damu. O boravku na jugu, otvaranju životnih perspektiva i novim spoznajama govori nam bez gorčine, samouvjereno i s dozom humora.
Story: Netom završena 2020. doista vam je bila turbulentna. Nakon zagrebačkog potresa ostali ste bez stana, a Studio Smijeha, čija ste suvlasnica, trenutačno nije u funkciji. Kojim ste alatima procesuirali te nevolje?
S obzirom na to da mi ovo nije prva turbulentna godina, već su mi poznati neki umni alati koji mi pomažu da ne potonem potpuno. Naravno, nije to neka velika znanost - treba razmišljati pozitivno i razgovarati s mnogim kvalitetnim ljudima koje imate u životu. Osim toga, jako mi je puno ljudi pomoglo ponudivši mi smještaj, prijevoz i divne riječi podrške. Kad shvatiš da ne moraš sve sam proživljavati, puno je lakše. Baš tijekom ove godine bila sam vrlo pozitivna. Potres, zatvaranje kluba i agencije te cijelu ovu situaciju povezanu s koronom doživjela sam kao veliki preokret u svom životu i mogućnost da postavim sve onako kako je najbolje za mene.
Story: Kako biste svojim specifičnim humorom uopće objasnili ovu bizarnu 2020. godinu?
Nema objašnjenja za 2020. pa ne bih koristila humor nego zdrav razum jer vjerujem da nam sve u ovoj godini, a i onih prijašnjih kada su nas pogodili požari, poplave, potresi, na svjetskoj razini, govori da trebamo početi misliti na planet Zemlju, prirodu, životinje i budućnost. Predugo smo živjeli bez pretjerane brige o okolišu i drugim bićima. Potres u Zagrebu bio je baš znakovit. Mislim da nam je sam grad pokazao da mu je dosta diktatorske vlasti i da, ako mi nećemo svrgnuti gradonačelnika s te pozicije, on će se tresti dok ga ne strese sa sebe.
Story: Ima li nam spasa, nade?
Pa u nadi i jest spas. Naravno da ima, uvijek. Samo treba širiti ljubav, dobrotu, toleranciju, odgovornost i slično. Ne dopustiti da nas preuzmu nervoza i bijes u ovim čudnim vremenima nego nekako shvatiti da ako sada ne uspijemo izvući zajedništvo i sve prije navedeno, bit će nam samo lošije. I, naravno, izići na ulice kada je to potrebno, bilo za pomoć ili prosvjed, a ne čekati da tamo neki ljudi riješe sve ono što nas muči i kukati na društvenim mrežama.
Story: Ipak, dogodilo vam se i puno toga lijepog. Odlični ste u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’.
Ako vi tako kažete. Da, jako sam sretna i zadovoljna pozivom, prolaskom na audiciji i ulaskom u show. To mi je pružilo priliku da se predstavim publici u nekom drugom svjetlu i presretna sam što su ljudi prepoznali ne samo moje pjevačke sposobnosti i tijelo, nego su me imali priliku i malo bolje upoznati. Reakcije su super! Oduševljena sam što sam se pokazala kao jedno od najvećih iznenađenja i ‘malo čudo’ ove sezone.
Story: S kojom ste se transformacijom namučili?
Mučimo se mi sa svakom jer treba sve to izvježbati u tjedan dana. Nekako je svaka bila zahtjevna na svoj način, što zbog lika, što zbog nekih drugih parametara. Dubioza je bila relativno teška jer mu je glas predubok, a još sam morala skakati i pjevati. Cyndi Lauper i luster da i ne spominjem. Na kraju sam tom transformacijom jako zadovoljna. Vokalno su me najviše namučile Jelena Rozga i Tajči. Jelena jer nisam mogla ‘skinuti’ njezinu boju glasa, a ne zato što sam morala biti golišava, a kod Tajči je problem bio u oštećenoj glasnici, a to se dogodilo nakon 13. transformacije. Ipak sam se izvukla, dobro je prošlo.
Story: Žiri hvali vaš glas. Gdje ste ga dosad skrivali?
Pa kod kuće u ormaru. Šalim se, nisam ga skrivala. Dosta ga koristim u svojim nastupima, obrađujem pjesme i slično, ali dosad nisam imala priliku šesnaest tjedana zaredom pjevati na jednoj od četiri velike televizije i pokazati ga široj publici.
Story: Mnogi su primijetili vašu ženstvenost i seksepil pri izvođenju određenih uloga. Laska li vam to?
Naravno da mi laska do određene mjere. Naime, ljudi ponekad ne shvaćaju da me, uz šminku i periku, i zategnu te nosim protetiku i zube tako da komentari poput “Tako bi trebala stalno izgledati” i nisu neki kompliment. Ali da, tijelo i ponašanje su moji. Drago mi je što sam to mogla pokazati.
Story: Iako smo vas naviknuli vidjeti u sportskom izdanju, hoće li vas svi ovi komplimenti ponukati da češće nosite haljine i potpetice?
Na stand-up nastupima vjerojatno i dalje ne jer takva odjeća nije prigodna za kretanje po pozornici, pogotovo dok se uživljavate u svoje fore. A što se tiče svakodnevnog života, često sam u haljinama i suknjama - zbog čega se ljudi uvijek iznova šokiraju. Prošle godine pokrenula sam zafrkanciju ‘ona u haljini’ te sam na društvenim mrežama objavljivala svoje fotografije u ženstvenim izdanjima. Potpetice nisam baš nosila ni u showu, najčešće sam bila bosa prilikom seksepilnih transformacija.
Story: Što vam je donijelo sudjelovanje u showu?
Odlične reakcije, priliku da me publika bolje upozna, pokazala sam svoje vokalne i glumačke sposobnosti, ali i sklopila poznanstva s divnim ljudima s kojima ću, nadam se, ostati u kontaktu i surađivati.
Story: Ova nevjerojatna godina donijela vam je i ljubav. Smatrate li to nekim oblikom providnosti s obzirom na sve ono loše što vam se događalo posljednjih 10 mjeseci?
Karma je nešto uzvratila, napokon. Ma ne mislim da je to zbog ravnoteže jer su mi se događale grozne stvari, jednostavno je svemir odlučio da je vrijeme za nas dvije i to je to.
Story: Kako ste se upoznale? Je li to bila ljubav na prvi pogled?
Osvojilo me sve - od osobnosti, izgleda, energije, mozga... - baš sve. U intervjuu za Story.hr opisala sam kako smo se upoznale pa neka čitatelji ondje pronađu detalje ako ih zanima. Ukratko, imala sam nastup na kojem je bila i ona. Kad sam došla do njezina stola, dijelila sam neke stvari za nastup i ostala bez teksta kad sam je ugledala. Počela sam mucati i zastajkivati i osjećala sam se kao da me neka golema letva pogodila u glavu, ali mi je lijepo. Nakon nastupa s prijateljicom je došla do našeg stola zahvaliti na nastupu, a moj mozak je sam od sebe izgovorio: “Oprosti što blokiram sada i što sam blokirala za stolom, ali ti si jedna od najljepših žena koje sam vidjela u životu.” Šokirala sam samu sebe. Ona se prekrasno nasmijala, popile smo piće i otišle svaka svojoj kući. Kad sam se vratila u Zagreb, ništa nisam pokušavala, ali nekako nas je svemir ponovno spojio nekoliko mjeseci poslije. Počele smo se intenzivno dopisivati i, evo, sada smo zajedno već neko vrijeme. Nikad mi nije bilo ovako lijepo i nikad nisam imala savršeniju osobu za sebe. Znate li onaj osjećaj kad se dopisujete s nekim tko vam se sviđa i zamišljate kakav biste odgovor na poruku voljeli dobiti, a ona vam pošalje nešto potpuno drukčije, tisuću puta bolje od onoga što ste zamislili? Komunikacija nam je na zavidnoj razini, kao i količina pozitivne energije i emocija. I ne prestaje s vremenom. Nadam se da će ovo potrajati još dugo, dugo, a vama svima želim poručiti da pustite mozak i usta da izgovore što god žele, nemojte se bojati. Nikad ne znate što vas negdje čeka.
Story: Preselili ste se k njoj u Dubrovnik?
Nisam. Moj je plan bio, i prije nego što smo se upoznale, doći u Dubrovnik nakon showa. Da se odmorim od snimanja, zbrojim nakon zatvaranja kluba i agencije te da stanem na loptu mjesec, dva. Moja najbolja prijateljica živi u Dubrovniku oko šest godina tako da sam prvotno namjeravala doći k njoj na odmor i druženje. Ali, eto, dogodile su se i dodatne situacije, poput nemogućnosti nastupanja, pa se moj dubrovački boravak oduljio. Ne žalim se.
Story: Kako ste se snašli na jugu? Kakav vam je Dubrovnik? Koje male gušte imate tamo?
Nisam preuzela naglasak ni neke lokalne uzrečice, vjerojatno i neću, ali se već lagano osjećam kao ‘mala iz Groada’. Gušt mi je uživati na suncu, šetati uz more...
Story: Kakva je situacija s poslovnim angažmanima u ovim okolnostima?
Prilagodili smo se. Katkad imamo nastupe online, ali je zapravo jako teško, izgubili smo više od 90 posto angažmana i financija. Umjesto da smo tijekom prosinca išli na božićne domjenke i nasmijavali ljude, to smo činili preko ekrana iz dnevnog boravka, ali to nam je barem olakšalo da nekako izguramo ovu situaciju. Zahvalni smo klijentima. I jedva čekamo da se vrate nastupi uživo. Sada pripremam projekt za siječanj, ‘Smijalice uz grijalice’ i ‘Brijalice uz grijalice’, uz sve mjere zaštite i opreza. Nadam se da će nam Stožer to dopustiti i da će se pomalo vratiti nastupi uživo.
Story: Kako Dubrovčani reagiraju na stand-up? Koliko je uopće tamo razvijena ta scena?
Dubrovčani vole da se misli kako ih je teško nasmijati i oduševiti, ali to zapravo uopće nije tako. Svaki put kada sam nešto organizirala u Dubrovniku, bilo je odlično i prihvatili su svaki nastup s oduševljenjem. Scena nije razvijena kad je riječ o komičarima, možda to ja promijenim, ali što se tiče publike, cijela Hrvatska jako dobro prati stand-up.
Story: Možete li zamisliti da ostanete dulje u Dubrovniku ili planirate povratak u Zagreb?
Nedostaju mi Zagreb, moji prijatelji i obitelj jer ponekad se čini da je Dubrovnik na kraju svijeta. Na jug sam se došla malo odmoriti, ali zbog situacije sa stanom i koronom ostala sam puno dulje nego što sam očekivala. I lijepo je. Puno je manje stresa i život je laganiji, ali ne vidim se ovdje dugoročno, kao što se sve više ne vidim ni u Hrvatskoj. Zaista sam prije govorila da ne treba otići nego ostati i boriti se, stvarala sam scenu petnaest godina i bavila se aktivizmom, ali nekako sam se umorila. Sve ovo što se radi najljepšoj državi na svijetu previše boli, a i nekako imam osjećaj da su ljudi koji bi sve to željeli mijenjati u manjini.
Story: Što je sa Studijem Smijeha? Sanira li se šteta, planirate li ga otvoriti?
Studio Smijeha je zatvoren. Ne samo zbog potresa nego i zato što ne možemo plaćati najam i ostale troškove u ovim uvjetima, a i ja sam nakon svega malo umorna. Uložila sam sve svoje vrijeme i energiju u nešto što meni zapravo uopće nije trebalo, a većina onih kojima je to trebalo i koji su koristili svaki segment - nije baš zahvalna te radi isključivo za sebe bez obzira na to što su bili ili jesu dio grupe.
Story: Pionirka ste stand-up scene kod nas. Koliko je to bio težak put?
Poprilično. Osim što sam bila prva stand-up komičarka, bila sam žena u ‘muškom poslu’. I još sam se utopijski dala u sve to. Stvaranje scene, komičara, širenje suradnji... Bio je to posao koji se obavlja gotovo 20 sati na dan, svih sedam dana u tjednu. Jako me uzbuđivala činjenica da stvaramo povijest, pa mi je bilo lakše, ali zapravo je uvijek teško ni iz čega stvoriti nešto. Moram priznati da me šokiralo to što smo u samo 15 godina prešli put od objašnjavanja što je to stand-up do toga da je Studio Smijeha producirao oko 550 nastupa godišnje. Ali da, trebalo je educirati publiku, organizatore, vlasnike kafića i ustanova te u konačnici i nove komičare i komičarke. Kad se sjetim da nam većina kazališta nije dala ni da se približimo njihovoj pozornici, i to uz podsmijeh, a sada rasprodajemo sva kazališta u državi i šire...