U Njemačkoj se početkom prosinca počela emitirati nova, 12. sezona uspješne serije ‘Gorski spašavatelji’ koju gledatelji imaju priliku pratiti i kod nas, točnije na HRT-u, gdje odnedavno gledamo devetu sezonu. I ova, kao i prethodne, donosi spektakularne prizore veličanstvene prirode planinskog masiva Dachsteina, a u novim epizodama se gorski spašavatelj Markus Kofler i njegova ekipa opet bave opasnim spasilačkim akcijama i dramatičnim obiteljskim pričama. Jednu takvu dijelom proživljava i glavni glumac Sebastian Ströbel koji zbog snimanja serije ne stigne viđati obitelj koliko bi želio. Pogotovo u vrijeme pandemije koronavirusa kada je putovanje jednom tjedno iz Austrije, gdje snima seriju, u Njemačku, gdje mu žive supruga Kristina i četiri kćeri koje su stare između dvije i 15 godina, itekako otežano.
- Snimamo od veljače do listopada i svaki tjedan putujem kući u Hamburg. Nije mi teško zbog njih prevaliti dvije tisuće kilometara. Razmišljali smo čak i o tome da se dosele tu, ali zaključili smo da ćemo ipak živjeti ovako. Sada je tako kako je i ne možemo promijeniti situaciju. Čak je i lijepo to što smo ovdje u Ramsau našli drugi dom - ističe 43-godišnji Sebastian koji u Austriji boravi još od studentskih dana, točnije otkako je u Salzburgu upisao Universität Mozarteum, gdje je studirao glumu.
Nakon povratka u rodni Karlsruhe u Njemačkoj nadao se uspješnoj glumačkoj karijeri koja se uglavnom svela na epizodne uloge u ondje popularnim serijalima. Na audicijama za filmske uloge je redovito dobivao odbijenice i to, otkriva, uz objašnjenje da ima previše lijepo lice za taj projekt.
Govorili su mi da predobro izgledam, da nemam karakterno lice
- Govorili su mi da predobro izgledam, da nemam karakterno lice. To me frustriralo, osobito s financijske strane, jer sam želio zasnovati obitelj. Gotovo sam odustao od bavljenja glumom - kaže, a onda se 2014. dogodio preokret.
Dobio je ulogu Markusa Koflera i karijera mu je krenula uzlaznom putanjom. Uživao je u novostečenoj slavi, a onda ga je 2017. dočekalo još jedno surovo otrežnjenje - preminuo mu je otac.
- To me jako promijenilo. Sada sam svjesniji toga koliko je sve prolazno, kao i toga da moramo biti zahvalni za svaki trenutak. Postalo mi je jasno što mi je u životu stvarno važno. Na sličan način me promijenilo i rođenje mojih kćeri. Prije sam mislio da sam besmrtan, a sada vidim da nisam - kaže.
Stoga veliku brigu posvećuje zdravlju.
- Često trčim. Naš set u Ramsauu nalazi se na 1000 metara nadmorske visine. Prvi dan snimanja trčao sam gore-dolje po snijegu pretvarajući se da bježim od lavine i u ustima sam imao okus krvi. Kada toliko jurite po dubokom snijegu, krv jače struji tijelom, trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na to. A dosta kolega misli da sve radimo u studiju - objašnjava.