Gubitak djeteta je nešto najteže u životu. Srđan 'Žika' Todorović srpski je glumac i glazbenik. Poznat je po tome što vrlo rijetko daje intervjue. Nažalost, od 2017. godine njegov se život u potpunosti promijenio. Sa suprugom Anom se morao oprostiti od tada trogodišnjeg sina Dejana, koji je iznenada preminuo. Ni činjenica da su prošle tri godine (Dejan je preminuo 23. prosinca 2017. godine), njemu ne znači ništa. Tri godine je šutio, a sada je za portal Nova RS odlučio progovoriti o toj bolnoj temi.
'Otkako nam se dogodilo ono s Dekijem, izgubio sam apetit zbog depresije. I ja i moja Ana. Smršavio sam jer ne mogu jesti. Razmišljali smo oboje o drugom djetetu, i ne znamo. Nikad se gore u životu nisam osjećao. Ja osjećam tu neku rupu u duši koja je nenadoknadiva. Svi mi govore: 'Moraš nastaviti dalje, moraš napraviti drugo dijete.' A onda mi razmišljamo... pa je krenula ta korona i sve ostalo. Ne zna čovjek što da radi kada mu se tako nešto dogodi', rekao je glumac za spomenuti portal.
Krivim samog sebe. Normalni i zreli ljudi za takve stvari nikada ne krive onog drugog.
Sve je počelo s prehladom. Nakon posjeta liječniku, Dejan je otišao odmoriti. Dva sata kasnije, Ana je primijetila da s dječakom nešto nije u redu. Pozvali su Hitnu pomoć, ali liječnici nisu ništa mogli učiniti. Na obdukciji je utvrđeno da je srce prestalo kucati i da je riječ o sindromu iznenadne smrti djeteta. 'Ja ne znam nikoga kome se tako nešto dogodilo. Baš u trenutku kada je on počinjao sa mnom razgovarati, kada smo počeli graditi odnos oca i sina, sve s njegovim zapitkivanjima 'a zašto tata ovo, a zašto ono', tada se to dogodilo. Opet pomislim, ima i gorih varijanti - da je stariji, sve bi bilo teže i teže. Ili barem ono - zaspao je i nije se probudio, barem se nije mučio', rekao je tužan glumac.
Kako je otkrio u nastavku, Srđan i Ana nikada nisu razmišljali o rastavi nakon te tragedije. Njihov 20-godišnji brak je izdržao. 'Život je tu da se proživi zajedno. Krivim samog sebe. Normalni i zreli ljudi za takve stvari nikada ne krive onog drugog. Pitanje je jesmo li uopće mi krivi ili je takva sudbina. Ovo je prvi put da pričam o tome javno, ali rupa u duši uvijek će stajati. Ja inače pišem pjesmice samo za svoju dušu, ali to ne izdajem jer sam suviše sramežljiv bubnjar… Ima i osobnih stvari, onako duboko osobnih. Ima jedna pjesma koja je posvećena baš Dekiju', zaključio je Srđan.