Prošle godine u ovo doba nismo mogli niti zamisliti kako će nam zaštitne maske postati - dio svakodnevice. Ipak, pandemija koronavirusa, uz sve što je promijenila, donijela je i njih. Upravo zbog činjenice da su postale nužni accessories, osim klasičnih medicinskih, pojavile su se i različite verzije onih šarenih, a 'izbacuju' ih i brojni brendovi. Upravo se na zaštitne maske, ali one crne boje, sada osvrnula i bivša novinarka i savjetnica bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Mirjana Hrga.
Naime, s obzirom na to da rado na svome Facebook profilu komentira aktualna zbivanja, Mirjana Hrga sada se osvrnula i na - maskice, otkrivši kako joj se nikako ne sviđaju one crne boje, koje je usporedila s onom koju je Anthony Hopkins nosio u kultnim filmovima 'Kad jaganjci utihnu' te u 'Hannibalu'.
'Već mi se danima vrti po glavi i nisam u stanju ni samoj sebi objasniti zašto me uzrujava pogled na crnu masku i zašto to podsvjesno doživljavam psihopatski', započela je bivša novinarka na svome Facebook profilu uz fotografiju dviju crnih maski za lice.
'Znam da je praktičnija, posebice za televizijske izvjestiteljice zbog šminke koja ostaje na njima, ali čak mi je i asocijacija na operacijsku salu ugodnija od one na 'Kanibala'', zaključila je Mirjana, a komentari na objavu ubrzo su se počeli nizati.
'Ja jutros nešto razmišljam kako bi nekim ljudima bolje pristajale brnjice', napisao joj je tako jedan pratitelj, a Mirjana mu je ubrzo i odgovorila. 'Neće dugo proći. Samo prati SAD. Ako su stavili 'brnjicu' Trumpu, ne čini se kao fikcija...', napisala je Mirjana, pritom aludirajući na trenutnu situaciju u Americi i činjenicu da su bivšem predsjedniku - zabranjene društvene mreže.
Inače, Mirjana je nedavno javno izrazila i svoj stav o situaciji u metropoli, koju je nakon osam mjeseci boravka na Lošinju, nazvala - zatvorom. ''Provela prvi dan u Zagrebu otkako je ovaj nesretni virus tema. Ljudi su nervozni, uplašeni, što od virusa, što od dana koji dolaze. Zagreb je bitno drugačiji od onoga što sam ostavila. Puno nervozniji, kao da ne živi nego iščekuje. Ukratko, čini mi se da postaje besmislen kao mjesto življenja. Nakon više od 8 mjeseci života na otoku, u istoj državi, mogu samo reći da nije ni približno isto u smislu kvalitete življenja. Ovo je zatvor', opisala je Mirjana u listopadu, koja je na Lošinju radila u vlastitom restoranu i uživala daleko od realnosti i nekadašnjeg javnog života.