Kad su u ožujku prošle godine oformili Cambi, Sandro Gerbec, Luka Čulić, Jure Nikolić i Joško Tranfić svojom pojavom, snažnim glasovima i interpretacijama s pratećim bendom pokazali su da naše estradno nebo ozbiljno može računati na njih. Dosad su s Giulianom snimili klasik ‘Zovem prijatelje moje’, s Nenom Belanom ‘Oceani ljubavi’, a s mladim Rokom Blaževićem ‘Božić nam dolazi’. U kolovozu prošle godine s Nenom Belanom otpjevali su ‘Ne volin jugo’ i osvojili prvu nagradu žirija na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. U ovom su markantnom i svestranom društvu - koje ćemo uskoro gledati na Dori, izboru za pjesmu Eurovizije - kineziolog, statičar, bivši prvak države u leđnom plivanju i solist u HNK, a sve ih spaja ljubav prema višeglasnom pjevanju. O svom putu u Cambiju za Story govori Jure Nikolić.
Story: Kako ste se priključili Cambiju?
Slučajno. Prije nešto više od 11 godina čuo sam da traže pjevače. Bio sam relativno neiskusan i sjećam se da sam imao golemu tremu jer biti dio klape Cambi bila je, a vjerujem da je i danas, velika čast i privilegij. Bila je to dobra ekipa pjevača i ljudi, a upravo nas je to dovelo do ovoga gdje smo danas. Ponosimo se svime što smo postigli dok smo nastupali kao klapa, ali i svime što se posljednjih godinu dana dogodilo nakon zaokreta. Postavili smo Cambi kao vokalni sastav, ali od višeglasja i zvuka Mediterana ne možemo i ne želimo bježati.
Story: Otkad gajite ljubav prema pjevanju? Koji glas pjevate?
U našoj kući oduvijek se pjevalo
U našoj kući oduvijek se pjevalo. Brat i ja naslijedili smo talent i ljubav prema glazbi od oca koji je imao predivan glas, bio je nebrušeni dijamant. U srednjoj školi sudjelovao sam u mjuziklu koji je splitska Prva jezična gimnazija izvodila u suradnji sa srednjom školom iz Dovera u Velikoj Britaniji. Nakon toga pridružio sam se mješovitoj klapi splitskog KUD-a Jedinstvo i tako je polako počeo moj glazbeni put. U Cambiju sam tenor.
Story: S mnogim domaćim pjevačima otpjevali ste duete, koja vam je suradnja najdraža?
Imali smo čast pjevati s nekim od najvećih imena hrvatske estrade pa je teško odlučiti se, ali izdvojio bih suradnju s Giulianom na pjesmi ‘Zovem prijatelje moje’. Pjesma je nastala u predivnoj energiji novog vokalnog sastava Cambi, a videospot je izišao u trenutku kada smo svi bili razdvojeni zbog pandemije pa ima još jaču poruku. Kako je to prva pjesma kojom smo započeli novi smjer, logično je da sam uz nju najviše vezan.
Story: Bivši ste košarkaš. Gdje ste igrali, koliko je trajala vaša profesionalna karijera?
U mlađim danima igrao sam na poziciji krilnog centra u klubu Adriatic Split. Karijera mi je trajala relativno kratko, a završila je odavno. Ipak, u jednom razdoblju košarka mi je značila sve, a uz to su dolazili i dobri rezultati. Osim što mi je sport koristio u fizičkom razvoju, jer sam već u petom razredu osnovne bio viši od 190 cm, pomogao mi je i u socijalizaciji. Zahvaljujući utakmicama i putovanjima, oslobodio sam se treme i straha od ljudi, što mi koristi i danas. Iz tih dana ostala mi je navika redovitog gledanja utakmica NBA.
Story: Vaš je posao, nažalost, trenutačno jedan od najtraženijih kod nas. Statičar ste, projektirate zgrade. Što ste sve radili?
Završio sam Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Trenutačno je posao statičara poznat zbog nedavnih potresa u Petrinji, kao i onog zagrebačkog u ožujku prošle godine. Volio bih da nije bilo povoda za tu zainteresiranost, ali potrese je teško predvidjeti. Možemo graditi pametno prema pravilima struke. Ovim se poslom bavim deset godina i u tom razdoblju imao sam čast sudjelovati na zaista kompleksnim i zahtjevnim projektima, na čemu mogu zahvaliti svom šefu Daliboru Bartuloviću i kolegama iz tvrtke Grading projekt iz Splita. Surađivao sam u gradnji velikih stambenih objekata i hotela te rekonstrukcijama objekata koji su zaštićena kulturna dobra. Još nisam imao priliku projektirati košarkašku dvoranu, ali to bi mi zaista bio užitak i nadam se takvoj prilici.
Story: Možete li pobliže objasniti profesiju statičara, može li se sagraditi sigurna zgrada koja će izdržati 9 stupnjeva po Richteru?
Svaka je građevina izložena raznim vrstama opterećenja, od ljudi i namještaja/opreme do vjetra, snijega, potresa, pritiska zemlje itd. Statičari, odnosno projektanti dimenzioniraju sve nosive elemente konstrukcije neke građevine tako da ona bude otporna na sva predviđena opterećenja. Skala po Richteru nije sama po sebi mjerodavna, mnogi se drugi faktori uzimaju u obzir: vrsta tla, udaljenost od epicentra potresa, tipovi konstrukcije... Treba naglasiti da su bolnice, elektrane i slične zgrade projektirane tako da imaju puno viši stupanj otpornosti na potrese pa su to definitivno najsigurnije građevine zbog vitalne važnosti za zaštitu stanovništva neposredno nakon potresa.
Story: U braku ste 10 godina?
Tako je. Tata sam osmogodišnje Nine i petogodišnjeg Ivana. Svima to preporučujem.
Story: Neki tvrde da su znanstvenici previše racionalni. Jeste li ipak romantik u duši?
Nisam poput Sheldona, ali strast prema bilo kojoj grani znanosti znači da postoji doza racija. Romantik? Apsolutno da.