Story, kao vodeći brend koji prati živote slavnih kod nas i u svijetu, u sklopu najčitanijeg lifestyle tjednika i broj jedan lifestyle portala te projekata i evenata koji su nerijetko korak ispred drugih, prije nekoliko mjeseci pokrenuo je i podcast pod nazivom Inside Story. Videoformat u kojemu su do sada gostovali Jacques Houdek, Indira Levak, Ivan Šarić, Lana Jurčević i Ivana Kindl vodi dugogodišnja Storyjeva novinarka, srdačna i temperamenta Dalmatinka Antonija Nazor. I premda iza sebe ima 12 godina dugo iskustvo rada u ovom poslu, pred kamerama se sada našla po prvi put i tako ostvarila jedan od dječjih snova. Kako joj je bilo zamijeniti olovku za mikrofon, uspijeva li baš uvijek ne popustiti emocijama prilikom slušanja teških tema svojih sugovornika, ali i koja ju je holivudska zvijezda toliko očarala da ju želi ugostiti u Inside Storyju, Antonija je, između ostalog, u duhovitom razgovoru otkrila za Story.hr.
Od prije nekoliko mjeseci gledamo vas u voditeljskoj ulozi. Što je bila prva misao koja vam je prošla kroz glavu kada vam je ponuđen ovaj posao? Jeste li se dvoumili oko prihvaćanja ove nove uloge?
Odlučila sam biti što prirodnija
Prvo mi je palo napamet da me netko zeza. Ne zato što sam mislila da to ne mogu, nego ionako imamo dosta posla s novinarskim pričama, pa kad sam vidjela da misle ozbiljno pomislila sam kako nemam vremena za 'peglanje govora', uvježbavanje pred ogledalom mimike, i svega onog audiovizualnog što nosi video -format. Godinama pišem za Story, povremeno za Storybook, bilo je i za Večernji list, naviknula sam da nisam tako izložena, baš te briga je li ti taj dan frizura super, ili imaš šminku. Nisam ni stigla odbiti, izazov je već stavljen pred mene, i kako se sve odvija u hodu odlučila sam biti što prirodnija u govoru. Da podcast izgleda kao da smo na kavi, a da gost ima dovoljno prostora biti pravi gost, a da opet donesemo neke zanimljive priče, ili one već ispričane ali na drugi način.
Vođenje podcasta drugačije je od nekog uobičajenog voditeljskog formata. Što su po vama najveće prednosti ovakve emisije?
Podcast nije klasična emisija, a ni relacija pitanje - odgovor. Opuštenija je forma, trpi i dijalog, upadice (naravno sve treba raditi s mjerom, jer opet će se naći netko tko će reći da novinar stalno 'melje'), podcast ne moraju raditi profesionalci, ja sam novinar, nemam televizijsko iskustvo... Pa sad, uprti pa nosi, snađi se kako znaš.
Do sada ste ugostili Jacquesa, Ivana Šarića, Indiru Levak... Koji vas je gost možda najviše iznenadio svojim pristupom/pričom?
Bile su i Lana Jurčević i Ivana Kindl. Ne bih nikoga posebno izdvajala, sve su to meni dragi i topli ljudi sa svojim životima, uspjesima, osobnošću. Kod nekih šetamo dublje u prošlost, s nekima se više smijemo i pričamo o aktualnostima, od nekih dobijemo njima korisne životne alate i mudrosti. Ovisno tko je kakva osoba... Unaprijed pripremim pitanja za koja znam da bi mogla zanimati ljude, a nakon njih pričamo o svemu i svačemu, pa gdje nas put odvede...
Razne teme su se provlačile kroz Inside Story, kako one sretne, tako i tužne. Koliko ti je teško u takvim situacijama zadržati profesionalnost i ne popustiti emocijama?
Emotivac sam i ne libim se to pokazati
Lijepo si to primijetila. Da, izmiješa se svašta, kao i u životu... I lijepo i tužno, i ozbiljno i neozbiljno. Emotivac sam, ne libim se to pokazati, a i znam psovati kad čujem da je netko meni drag doživio nepravdu od neke druge osobe. Suzdržim se pred kamerama, ali zato kad ste sa mnom na kavi i kad sam u elementu - sve 'grmi', ha, ha...
Da možete ugostiti bilo koju slavnu osobu, domaću ili stranu, tko bi to bio? Zašto?
Od stranih Clinta Eastwooda. Zato što mu se divim, kao kompletnom filmašu. Ne samo što je genijalan redatelj, već obožava jazz, sklada, svira klavir. Sve što mi grije dušu. A da ne govorim koliko je bio zgodan. To će sve samo ostati u snovima. I kad bi se to dogodilo, morala bih prije toga ići dobar tečaj engleskog ha, ha, ha. Od domaćih, imamo popularan mlad i zanimljiv bend Kukus Klan, tu su zabavni i jedinstveni Davor Gobac, Miroslav Ćiro Blažević. Oni mi trenutačno prvi padaju napamet.
Po prirodi ste komunikativna i društvena osoba. Po vama, koje još karakteristike mora imati netko tko vodi emisiju ovakvog formata?
Najveće face koje sam kroz posao upoznala bile su i najljubaznije
Svatko može voditi, samo je pitanje kako će ispasti. Nije ni ovo moje sve savršeno. I ja učim u hodu, popravljam držanje, pokušavam zaboraviti da sam negdje privatno na druženju. Ne znam što bih vam rekla. Odgojena sam u Dalmaciji, utjecaj mora, sunca, plaže ispred kuće. Bila sam jedna pjegava, riđa i prgava djevojčica koju mater nije mogla uhvatiti ni za glavu ni rep. Ima toga i danas u meni, ali danas to mudrije upakiram. Valjda se rodiš takav i oblikuje te sredina. Meni je moj pristup ljudima puno dobrog donio. S druge strane, nismo svi isti i to treba cijeniti. Volim duhovite ljude, takvi su mi i prijatelji. Imam i neke šutljivije, ali nije problem, dobro ih slušam. Samo me se mani 'mrtvih puhala' i umišljenih veličina. Uostalom, iskustvo mi je potvrdilo da najveće face što sam ih kroz posao upoznala, bile su i najljubaznije i simpatične.
Nije rijetkost da voditelji u nekom trenutku i sami postanu celebrityji. Jeste li primijetili da vas ljudi prepoznaju na ulici? Bi li vam godila slava ili je se bojite?
Da, da, ha, ha. Toliko me prepoznaju da moram nositi velike sunčane naočale, predimenzionirani šešir, a kada me voze tražim da to bude u blindiranoj limuzini.
Osim što vodite podcast, stalna te i novinarka u Storyju. Koliko vam je teško kombinirati privatno i poslovno uz sve zahtjeve koji idu uz ovu profesiju?
Isprva teško. Kad sam došla u Story prije 12 bilo je puno terena, večernjih odlazaka na kazališne premijere, koncerte, razna događanja. To je bila ona početnička inicijacija, uredničke ambicije, često bespotrebna preispitivanja. S iskustvom naučiš racionalizirati energiju i odvojiti privatni život - što je jako važno u bilo u kojem poslu.
Za kraj, pisanje ili vođenje emisije? Zašto?
Ima nešto u tom izazovu da na papir ‘doneseš’ živog čovjeka
Kao klinka divila sam se našim voditeljicama poput fenomenalnih Željke Fattorini i Helge Vlahović, i nekim talijanskim damama koje su vodile San Remo. Kako život ide i juri, nerijetko snove i želje izgubimo negdje po putu, okolnosti nam nametnu nove poslove i odabire koji katkad ispadnu bolji nego ono što smo si isprva priželjkivali. Kad su me iz Uprave zamolili za sudjelovanje u Inside storyju, što se dogodilo preko noći, nisam stigla ni razmisliti - odlučila sam biti što prirodnija i opuštenija. Valjda se nisam osramotila. Ha, ha…. Baš zbog tog stava ‘bez metle u stražnjici’, kao slučajna voditeljica osjećam se dobro, a zasad pero ne bih mijenjala s mikrofonom. I dalje sam s njim u ljubavi, ima nešto u tom izazovu da na papir ‘doneseš’ živog čovjeka.