Više od četiri tisuće izvedbi diljem svijeta, više od 100 snimljenih albuma i 12 osvojenih Grammyja. Iako navedene brojke zvuče impresivno, one nisu razlog zašto je Plácido Domingo postao svjetski operni rekorder. Kao jedan od trojice tenora, uz Joséa Carrerasa i Luciana Pavarottija izvodio je najljepše operne arije, a tijekom šest desetljeća karijere nastupao je u svim vodećim opernim kućama kao što su La Scala, Metropolitan i Covent Garden. No uloga po kojoj je najpoznatiji i za koju se može reći da je njegov zaštitni znak jest ona Otella koju ovaj 190 centimetara visok 80-godišnjak odlično interpretira. Iako je na pozornici utjelovljenje vatre i strasti, za sebe kaže da je privatno blag, obziran, umjeren i duboko privržen obiteljski čovjek. Ali svi ti epiteti pali su u vodu kada je prije nešto manje od dvije godine dvadesetak žena javno istupilo i napokon izgovorilo ono što su godinama skrivale u dubini srca: “Domingo je seksualni predator i zlostavljač.”
Kralja opere čiji je karakter, kažu mnogi, kombinacija karizme i skromnosti, glazba i pjevanje pratili su od djetinjstva. Punog imena José Plácido Domingo Embil rođen je 21. siječnja 1941. godine u Madridu u obitelji u kojoj je glazba bila dio svakodnevice jer su njegovi roditelji bili popularni izvođači zarzuela - tradicionalnih narodnih španjolskih napjeva.
- Od rođenja sam živio u svijetu glazbe, ali kao i svaki španjolski dječak, sanjao sam o tome da postanem golman - rekao je jednom prilikom Domingo, koji je toliko strastveno volio nogomet da mu ni jedan dan u djetinjstvu nije prošao bez lopte i igre na ulici. Svoju strast prema sportu potvrđuje i danas sudjelujući u raznim nogometnim ceremonijama.
- Kada mi je bilo osam godina, krenuo sam na satove klavira, ali tada su me i dalje više zanimali nogomet i borbe s bikovima. Jednom sam prilikom s prijateljem otišao u malu arenu za trening gdje sam se želio okušati u boriti s bikom. Bio je to izuzetno mali bik, ali kada je krenuo za mnom, srušio me na zemlju i toga sam trenutka izgubio svaku želju da se time bavim. Moram priznati da nikada nisam osjetio veći strah - rekao je iskreno u jednom intervjuu prije desetak godina.
Nakon što se 1949. godine obitelj preselila u Meksiko, Plácidov interes za glazbu nije se nimalo umanjio. Naprotiv, već kao 20-godišnjak nastupio je u ulozi Alfreda u Verdijevoj ‘Traviati’, a samo nekoliko godina poslije uskočio je umjesto bolesnog kolege u njujorškoj gradskoj operi. Nastupom je odmah osvojio i publiku i kritiku, što mu je definitivno otvorilo vrata glazbene svjetske operne scene. U samo nekoliko godina Plácido Domingo postao je poznat u Milanu, Londonu, Beču, Berlinu, New Yorku i Buenos Airesu, i to ponajprije po prvoklasnim interpretacijama Verdijevih opera.
- Iako sam počeo graditi karijeru, morao sam raditi nekoliko poslova kako bih preživio i nešto zaradio. Pjevao sam u mjuziklima, u očevoj kazališnoj trupi obvezao sam se igrati male uloge baritona, na turnejama baletnih trupa svirao sam klavir, čak sam pjevao prateći vokal u barovima.Zaista sam se okušao u mnogo toga - govori.
Istodobno je najprije postao dirigent, preuzevši uvježbavanje zbora za mjuzikle, a poslije je rekao kako mu je to iskustvo bilo životno važno.
- Dužnost je dirigenta pomagati pjevačima i služiti skladatelju, voditi orkestar i stvoriti atmosferu. On mora disati s pjevačima i orkestrom, ali i imati glazbeni autoritet te osobnu snagu. Od svakog pjevača, glazbenika, uvijek možete mnogo naučiti - poručio je Plácido koji je 1968. debitirao u Metropolitanu u produkciji opere ‘Adriana Lecouvreur’. Kritičari su se divili ne samo njegovu glasu nego i sposobnosti transformiranja u likove. Većinu njegova repertoara činili su strastveni ljubavnici, šarmantni zavodnici ili izdajnici. Domingo je postao prava operna zvijezda, a u sljedećim godinama nastupao je na svim poznatim svjetskim pozornicama - u Hamburgu, San Franciscu, Beču, Edinburghu, Milanu, Veroni, Madridu i Londonu.
- Bio sam rastrgan između Amerike i Europe, ali to mi nije teško padalo jer sam živio svoj san. Kada sam 1970. prvi put nastupio i zapjevao s predivnom Montserrat Caballé, postali smo najpopularniji duo na svijetu. Mislio sam da sanjam. Bile su to zaista godine za pamćenje. Znate, u operi je najvažnije reagirati na partnera jer to je timski posao. Ako niste na to spremni, najbolje je da se prepustite solo koncertima. Imao sam privilegij pjevati s različitim generacijama, u početku sa sopranisticama koje su mi mogle biti majke, zatim sa svojom generacijom, a danas s pjevačicama koje mi mogu biti kćeri. Naravno, trebate biti spremni na mijenjanje interpretacije, kao i na način šminkanja, objasnio je Domingo.
Njegova popularnost nije bila prolazna i publika ga se nikada nije zasitila iako su mu mnogi govorili da će, bude li često nastupao, vrlo brzo otići u zaborav. No dogodilo se upravo suprotno. Svjetski glazbeni događaj bio je njegov nastup s opernim pjevačima Lucianom Pavarottijem i Joséom Carrerasom - dobrotvorni projekt koji su nazvali Tri tenora. Prvi su put zajedno pjevali na ceremoniji zatvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Rimu 1990. godine, a prihod je uručen fondu za leukemiju koji je osnovao José Carreras. O nastupu ovog trija stalno se govorilo, a tenori su tradicionalno pjevali na nogometnim prvenstvima sve do 2002. godine. Privatno su bili dobri prijatelji i uživali su u suradnji. Nažalost, projekt je završio 2007. godine smrću Luciana Pavarottija. Pet godina nakon smrti prijatelja, Domingo i Carreras otpjevali su duet na dobrotvornom koncertu u Moskvi u katedrali Krista Spasitelja.
- Sve je počelo uoči finala Svjetskog nogometnog prvenstva u Rimu 1990. godine. Luciano Pavarotti i ja pridružili smo se Joséu Carrerasu na dobrotvornom koncertu čiji je prihod bio namijenjen zakladi za borbu protiv leukemije. Nama je to bilo prekrasno iskustvo. Mislim da smo na nov način predstavili glazbu i stekli mnogo obožavatelja koji prije nisu slušali operu. Ponosni smo što smo to pokrenuli jer takav projekt nitko u povijesti glazbe dotad nije napravio. Slijedili smo imaginaciju idejnog začetnika, producenta Marija Dradija. Zahvaljujući našim nastupima, mnogi su ljudi zaista otkrili operu, mnogi su počeli uživati u glazbi i postali njezini fanovi. Ideja je bila da ti nastupi, osim što su dobri za naše karijere, budu korisni i za cijelu glazbenu industriju. U svijetu lirike tri tenora više ne postoje. Pitali su me nekoliko puta možemo li Carreras i ja raditi s nekim trećim. Nikada više. Možemo biti šest tenora, pet, ali tri nikada. Neke su stvari neponovljive i da se pokuša nešto takvo, to ne samo da ne bi bilo isto nego bi bilo ponavljanje nekog prošlog vremena. Osim toga, postali smo veliki prijatelji. Uvijek se sjećam Lucianove ljepote glasa - rekao je Domingo.
Iako o glazbi rado govori, kada je tema privatni život, baš i nije tako. Domingo se prvi put oženio vrlo rano, sa 16 godina. Naime, 1957. vjenčao se s dvije godine starijom kolegicom, meksičkom pijanisticom Anom Marijom Guerrom. Godine 1958. rodio im se sin José, ali to nije spasilo mladu studentsku obitelj od razvoda.
- Mislio sam da s tom djevojkom imam ljubav za cijeli život, ali prevario sam se - rekao je. Drugu suprugu Martu Ornelas pjevač je poznavao još od studija na konzervatoriju. Marta je bila djevojčica iz boemske obitelji, živjela je s roditeljima u prestižnom dijelu Mexico Cityja i imala je izvrstan sopran pa je pobijedila u jednom natjecanju u kojem se tražila meksička pjevačica godine.
- Trebalo mi je jako dugo da je osvojim. Nije željela čuti za mene pa sam joj pjevao serenade pod prozorom. Njezina majka često bi me potjerala, a kada nisam želio otići, susjedi bi zvali policiju. Jednostavno, bio sam očaran tom djevojkom i znao sam da želim da mi bude žena - prisjetio se.
U svom je naumu i uspio pa se svojom Martom vjenčao 1962. godine. U braku su dobili dvojicu sinova - Plácida i Alvara, a nakon njihova rođenja, Marta je napustila pjevačku karijeru i posvetila se obitelji. Poslije se vratila u profesiju, ali kao operna redateljica.
- Moja je supruga savršena partnerica, odlična glazbenica i majka. Od nje sam mnogo naučio. Sretan sam u braku pa i ne primjećujem kako godine brzo prolaze. Život bez nje definitivno ne bi bio ovako sretan i ispunjen. Ona je moja najveća podrška - rekao je prije pet godina.
Upravo je Marta bila i ostala njegova najveća podrška kada ga je 2019. godine devet pjevačica i plesačica u Associated Pressu optužilo da ih je seksualno uznemiravao tijekom tri desetljeća, od kasnih osamdesetih, u opernim kućama u kojima je bio na visokim dužnostima. Jedna je žena ispričala da joj je Domingo gurnuo ruku pod suknju, a tri su rekle da ih je nasilno poljubio u garderobi, hotelskoj sobi i na ručku.
- Poslovni ručak nije neobičan. Ako vas netko pokušava držati za ruku na poslovnom ručku ili vam stavlja ruku na koljeno, onda je to čudno. Uvijek nas je nekako dodirivao, uvijek nas je pokušavao poljubiti - rekla je jedna pjevačica.
Još je šest žena govorilo o Domingovu ponašanju zbog kojeg im je bilo neugodno. Jedna je rekla da ju je tijekom devedesetih uporno zvao na spoj nakon što ju je angažirao da s njim pjeva na nizu koncerata. Razgovarali su s još nekoliko desetaka pjevačica, plesačica, glazbenica u orkestru, članova kazališnog osoblja, učitelja i ostalih koji su svjedočili njegovu neprimjerenom seksualnom ponašanju i nekažnjenom ganjanju mladih žena. On tada nije odgovorio na detaljna pitanja AP-a, ali objavio je priopćenje.
- Optužbe koje su iznijele neimenovane osobe, a odnose se na događaje otprije trideset godina, duboko su uznemirujuće i, kao takve, netočne. Međutim, teško je čuti da sam možda nekoga uznemirio ili izazvao nelagodu, koliko god to davno bilo i unatoč mojim najboljim namjerama. Vjerovao sam da su sve moje interakcije i veze uvijek dobrodošle i suglasne. Ljudi koji me poznaju ili koji su radili sa mnom znaju da nisam osoba koja bi namjerno nekoga povrijedila, uvrijedila ili osramotila. Također, shvaćam da su pravila i standardi prema kojima se ponašamo i prema kojima bismo se trebali ponašati danas puno drukčiji od onih kakvi su bili u prošlosti. Osjećam se blagoslovljeno i privilegirano što već dulje od 50 godina gradim opernu karijeru te ću se i dalje pridržavati najviših standarda - rekao je u priopćenju.
Čak je sedam od devet žena reklo AP-u kako smatraju da je odbijanje Dominga uvelike utjecalo na njihove karijere te da neke uloge, koje im je obećao, nikad nisu dobile. Neke su rekle i da po povratku u matičnu kompaniju više nikad nisu imale priliku raditi s njim. Samo je jedna žena dopustila objavu svog imena - Patricia Wulf, mezzosopranistica koja je pjevala s Domingom u Washington Operi. Žene koje ga optužuju neovisno su ispričale zapanjujuće slične priče o njegovu ponašanju, koje je uključivalo neprestano dodirivanje i česte pozive na kućni broj u sitne sate. Nijedna nema dokaze za svoje tvrdnje, poput snimki telefonskih razgovora, no AP je u razgovorima s prijateljima i kolegama žena potvrdio njihove priče. Dvije su žene priznale da su nakratko popustile Domingovu udvaranju bojeći se za svoje karijere. Nisu htjele odbiti najmoćnijeg čovjeka profesije. Jedna je ispričala da su dva puta bili intimni u hotelu Biltmore u Los Angelesu. Kad je odlazio, ostavio joj je deset dolara na noćnom ormariću rekavši: “Ne želim da se osjećaš poput prostitutke, ali jednako tako ne želim da moraš platiti parkiranje.”
Mnoge su ispričale kako su ih kolege upozorili da nikad ne ostaju same s Domingom, čak ni u dizalu. Ako se moraju sastati s njim, savjetovali su im da to bude na javnome mjestu i da izbjegavaju alkohol. Riječ je bila o mladim ženama koje su u to vrijeme bile na početku karijere. Nekolicina je rekla da su poduzele ekstremne mjere samo kako bi ga izbjegle. Primjerice, prestale su koristiti ženski toalet koji je bio u blizini njegova ureda, uvijek bi zamolile nekoga od kolega da bude uz njih na poslu i nisu se javljale na telefon kad su bile kod kuće. Domingov je utjecaj bio toliki da se jedino Wulf usudila istupiti pod imenom i prezimenom dok su druge žene ostale anonimne, a i tada su u strahu od osvete ispričale svoje priče. No priznale su da ih je ohrabrio #MeToo pokret pa su odlučile stati na kraj iskorištavanju.
Los Angeles Opera objavila je 1998. da je Domingo postao novi umjetnički direktor nakon niza godina suradnje s tom kućom. Mlada operna pjevačica Wulf, koja ga je te godine upoznala na probi, ispričala je da ju je istog dana počeo nazivati na kućni telefon.
- Govorio bi da želi razgovarati sa mnom kao budući umjetnički direktor ansambla o mojim mogućim ulogama, a onda bi stišao glas i rekao da mi se sad obraća kao Plácido - rekla je i dodala kako ju je zvao da se nađu na piću, govorio da će je voditi u kino i neka dođe u njegov stan da joj pripremi doručak. Prilikom jednog od niza nenajavljenih ulazaka u njezinu garderobu Plácido se nagnuo i poljubio je te joj stavio ruku na grudi. Ona je imala 27 godina i tek je počela graditi karijeru operne pjevačice. Uhvatila ju je panika.
- Bila sam stravično preplašena i mislila sam da ga ne smijem odbiti jer to bi bilo kao da sam Bogu rekla ‘ne’. Kako reći ‘ne’ Bogu? - pitala se. Kako su se pozivi nastavili, ona se prestala javljati. Uživo ga je izbjegavala i smišljala izgovore - “zauzeta sam”, “umorna sam”, “udana sam”. Jednom joj je prilikom rekao: “Šteta što tvoj muž ne shvaća što je dobro za tvoju karijeru.”
Jednom se prilikom, ispričala je, javila na telefon i srce joj je gotovo stalo kad je čula njegov glas. Rekao joj je da će doći po nju i odvesti je na šampanjac da kod njega proslave izvedbu. U tom je trenutku pomislila da više neće imati karijeru ako ne popusti. Zato je prihvatila poziv.
- Došao je po mene BMW-om i otišla sam s njim. Bio je jako uzbuđen. Dodirivao mi je koljeno. U sebi sam se uživjela u ulogu kako bih mogla živjeti sama sa sobom - ispričala je Wulf.
Otišli su u njegov stan, gdje ih je čekao šampanjac. Dok su sjedili na kauču, počeo ju je ljubiti, a potom ju je odveo u spavaću sobu. Ondje je prvo skinuo nju pa sebe. Tjednima nakon toga maltretirao ju je neprestanim pozivima.
- Osjećala sam se poput plijena˝, kao da me lovi - otkrila je i rekla da mu je tada oštro dala do znanja kako njegovi pozivi moraju prestati i podsjetila ga da je udana.
- Nisam bila spremna na to koliko će mi sve to uništiti samopouzdanje, ali psihički su me ubili osjećaj stida i neprestano preispitivanje tko bi mogao znati za susret i misle li kolege da sam zato dobila neku priliku ili neku ulogu. Počela sam sumnjati u vlastiti talent i sposobnost - objasnila je.
I njezin je muž potvrdio da mu se u to vrijeme žalila kako je Domingo neprestano zove te kako je postalo jasno da je zavodi i osvaja. Naposljetku mu je priznala sve što se dogodilo s opernim pjevačem, a on joj je rekao kako mu se čini da bi jedini izlaz bio ili potpuno se predati ili ga oštro odbiti i zaboraviti karijeru. I njezini prijatelji i kolege prisjetili su se za AP kako im se žalila da je Domingo maltretira pozivima i ignorira njezine molbe da prestane. Zbog svega toga drastično je smršavjela i počela je imati probleme sa živcima.
- Gledali smo je kako psihički propada. Postajala je sve manja osoba - rekao je njezin kolega.
Nakon što je Domingo preuzeo donošenje odluka o ulogama u LA Operi, više nikad nije dobila ulogu. Danas ima 61 godina i u mirovini je, ali još je progone pitanja i strahovi da je pristankom na seksualni odnos s njim umanjila sve pogrešno što je učinio.
- Još se borim s osjećajem da sam samu sebe izdala. Da sam pognula glavu i radila svoj posao kad sam trebala izazvati kaos - rekla je, a jedna je anonimna plesačica, koja je doživjela jednako iskustvo, opisala kako je uvijek koristio moć u odnosu sa ženama.
- Pogrešno je ono što je radio. Koristio je svoju moć, uhodio žene, stavljao ih u položaj u kojem su bile izrazito ranjive. Žene su odustajale od svoje karijere ili su jednostavno bile izbrisane jer su ili pristale ili su odbile njegovo udvaranje - rekla je plesačica.
Kada je sve otišlo predaleko i kada je shvatio da više nema smisla lagati i nijekati tvrdnje, javno je zatražio oprost od svih žrtava poručivši kako mu je “iskreno žao zbog patnje koju im je prouzročio”. Izjavio je da je razmišljao o optužbama i da je napokon shvatio kako su se neke žene možda bojale iskreno izjasniti strahujući od posljedica za svoju karijeru. Domingo se nakon objave svih optužbi u listopadu 2019. povukao s dužnosti glavnog direktora Opere Los Angelesa, na kojoj je bio od 2003. godine. Odustao je i od nastupa u Operi Metropolitan u New Yorku, a druge američke operne kuće otkazale su mu suradnju. Nastavio je raditi samo u Europi iako je netom prije svih ovih optužbi izjavio da će zauvijek pjevati.
- I meni je trenutačno najveća tajna koliko ću još pjevati. Glazba nije moj posao, nego način života. Nikad se ne odmaram jer bih ‘zahrđao’. Da se ne zaustavim, drži me vlastita odgovornost. Publika ne treba znati jesam li umoran zbog dugog putovanja, nikada ne razmišljam o vremenskoj razlici između Londona i New Yorka ili jesam li možda prehlađen. Uvijek sam ondje gdje jesam - na konkretnome mjestu, u konkretno vrijeme, ovdje i sada. Moram dati ono što publika očekuje. Kada ne budem osjećao uzbuđenje, prestat ću. Dotad svoj entuzijazam moram prenositi na druge i pokazati publici kako bi živi teatar trebao izgledati. Sve emocije čuvam za pozornicu, osim osjećaja sreće koji želim imati izvan scene, privatno. Pozornica je mjesto za nasilje, bol, tjeskobu i velike tragedije. Dobro je da se pretvaramo, glumimo i tako oslobađamo osjećaja nesreće. Sretan sam čovjek, no moram reći da je najljepše patiti na sceni. I pjevat ću dok god budem imao strasti - rekao je tada i ne nadajući se da će njegov glas naglo utihnuti zbog glasa hrabrih žena.