Četiri sezone, povratak u osamdesete i ogromna podrška javnosti. Tako se može opisati serija 'Crno-bijeli svijet' koja je ovog ponedjeljka došla do samog kraja. Emitirana je posljednja epizoda, koja je kod glumačke ekipe, ali i brojnih obožavatelja ostavila tugu. Mnogi su izrazili želju za petom sezonom, ali ako je suditi prema posljednjim kadrovima, seriji je došao kraj. Razgovarali smo s glumcem Karlom Maločom, koji je kroz sve četiri sezone utjelovio Žaca. Priznaje nam da je gledanje posljednje epizode bilo emotivno i za njih. U razgovoru nam je ispričao anegdote sa snimanja, ali i kako je to bilo odrasti na setu.
U ponedjeljak je emitirana posljednja epizoda 'Crno-bijelog svijeta'. Kakvi su dojmovi sad kad je vani? Je li vam bilo emotivno za gledati?
Prvo gledanje je uvijek najemotivnije, a to je u ovom slučaju bilo s kolegama glumcima i redateljima par dana prije emitiranja na televiziji. Sam kraj posljednje epizode sve nas je ostavio sretnima, tužnima, ljutima i ne znam kakvima sve ne u isto vrijeme. Uglavnom, svi smo bili puni emocija. Ja sam na Dominikovu crno-bijelu sliku s kraja epizode istog trena skočio sa stolice i krenuo se derati: „NEEE, NEEE, NEEEEE!“. Naime, ni mi glumci nismo znali što su nam redatelji spremili za kraj epizode tako da je i nama bio šok vidjeti sve te fotografije. Osobno mi fotografije i takvo zatvaranje sezone nisu najbolje sjele na prvu, ali sada kada vidim da su reakcije ljudi velikom većinom pozitivne, sretan sam što je Kula to tako izveo. Ne znam zašto sam uopće sumnjao u tog čovjeka, dokazao je da nikad ne promašuje.
Serija je snimana šest godina i uz nju se razvijao i vaš talent za glumu, ali vaša glumačka priča je počela i puno prije. Kada ste otkrili ljubav prema glumi?
Iskustvo rada pred kamerama osvijestilo je moju ljubav prema glumi
Je, mislim da se zaista vidi razlika u mojoj glumi iz prve sezone u usporedbi s kasnijima. To samo govori o tome koliko su moji sjajni stariji kolege utjecali na mene. Ljubav prema glumi otkrio sam u petom razredu osnovne škole kada sam igrom slučaja završio u dramskoj grupi i nastupao na Lidranu, ali nisam ni tada ja toga baš bio svjestan. Bilo mi je jako zabavno glumiti, ali nisam to osvijestio kao nešto čime se želim ozbiljnije baviti. Mene su oduvijek više spletovi okolnosti i drugi ljudi gurali u nove prilike koje bih ja zatim iskoristio i to me dovelo do ovoga gdje sam sada. Na Lidranu me žiri uvjerio da se upišem u ZKM jer imam talenta (ja nisam znao ni što je ZKM), a tamo mi je dalje najveća podrška bila moja mentorica Ines Škuflić Horvat. Preko ZKM-a sam saznao za par audicija, okušao se i dobio role. Na početku su to bile male uloge i statiranja, a onda sam dobio ulogu Tome u Zagonetnom dječaku što je bila moja prva glavna uloga. U toj ulozi me i Kulenović zapazio i zatim pozvao na audiciju za Crno-bijeli svijet. Tek iskustvo rada pred kamerama, uz ono ranije iz kazališta, produbilo je i osvijestilo moju ljubav prema glumi.
S odrastanjem Žaca odrastao je i Karlo. Koliko sličnosti vidite između sebe i lika kojeg ste utjelovili? U čemu se najviše razlikujete?
Dio moje osobnosti je definitivno u Žacu, i dio Žacove osobnosti je definitivno u meni, baš iz tog razloga što sam i sam sazrijevao i izgrađivao se kao osoba dok sam igrao Žaca. Teško je odgovoriti na ovo pitanje bez kategoriziranja. I sam Žac se kroz sezone mijenjao kako je sazrijevao, mislim da smo sada sličniji nego što smo bili za vrijeme prve sezone. Žac je bio simpatični povučeni introvert, konstantno zbunjen, smotan, potpuno „awkward“ pred curama, loš u školi, ali inteligentan dečko, sluša punk i sportski je tip. Žac iz četvrte sezone je dosta ozbiljniji, odvažniji, nije više toliko povučen, bolje se snalazi s curama, sluša rock, i dalje nije dobar u školi odnosno na faksu, i dalje je zbunjen i šokiran nečime svako malo, ali manje naivan nego prije.
Ni mi glumci nismo znali što su nam redatelji spremili za kraj epizode tako da je i nama bio šok vidjeti sve te fotografije
Žac je, iako ponekad buntovan, zapravo jedna duša od čovjeka i mislim da ga je nemoguće ne voljeti. Ja sam s druge strane ekstravert, jako komunikativna osoba, nisam toliko smotan i izgubljen u životu kao što je on bio dok nije našao što ga zanima, oduvijek sam bio odličan u školi, slušam uglavnom rap i trap, također sam sportski tip, ja sam malo buntovniji i življi od Žaca, pogotovo u mlađim danima. Recimo, ja sam već u drugom osnovne imao ukor iz zalaganja. Ne znam, teško mi je pričati o sebi, a kamo li o usporedbama s alter egom.
Uz seriju ste završili srednju školu i upisali fakultet. Koliko je bilo teško usklađivati svakodnevne školske obaveze uz snimanja? Jesu li vam profesori 'gledali kroz prste'?
Seriju sam započeo u prvom razredu srednje, a završio ju na zadnjoj godini preddiplomskog. Moja srednja škola je specifična, išao sam u MIOC, a tamo nema popuštanja ako nisi neki genijalac s matematičke olimpijade ili slično. Tako da sam ja svoju sportsku i glumačku ispričnicu mogao okačiti mački za rep. Dozvoljeno mi je izbivanje s nastave, ali nikakva odgovaranja po dogovoru i slična olakšanja. Na fakultetu (Psihologija na FFZG-u) je bilo još gore jer mi ni izbivanja više od dva puta u semestru nisu bila dopuštena. Usprkos tome, uspio sam istovremeno snimiti 3. sezonu CBS-a i završiti 1. godinu studija u roku. No to je nešto što ne bih nikome preporučio jer zaista dovodi čovjek do psihičkih i fizičkih granica. Puno dana je izgledalo tako da snimam šest sati, zatim dođe pauza za ručak koja traje sat vremena – to je vrijeme predviđeno da ljudi pojedu, obave nuždu i malo se odmore od snimanja, ali ja sam tada u kostimu sjedao na taxi i vozio se na fakultet kako bih bio prisutan na seminaru ili vježbama na koje već kasnim i s kojih ću ranije izaći kako bih se na vrijeme vratio na set. Dakle, nema jela, nema uriniranja, a ne daj bože da moraš obaviti veliku nuždu jer za to nema vremena još sljedećih 6 sati snimanja prije kraja radnog vremena. O nedostatku vremena za učenje ili ikakvo praćenje gradiva ne moram niti pričati. Posljedičnu iscrpljenost na setu i utjecaj nedostatka sna i energije na glumačku izvedbu također ne moram ni spominjati. Ukratko, ne bih nikome preporučio ukoliko se nađe u sličnoj situaciji.
Vjerujem da sa snimanja imate pregršt anegdota, koja vam je najviše ostala u sjećaju? Neki gaf?
Iz ove sezone najviše mi je u pamćenju ostalo snimanje scene u kojoj Žac i dio ekipe iz vojske zbog iznenadne uzbune čuvaju stražu usred šume u pola noći. To se snimalo u Dubravi, na Pionircu, što bi se moglo smatrati podosta izoliranom lokacijom od ljudi i buke. Čitava scena je užasno napeta i tiha; mi čuvamo stražu, iz šume dolazi vodnik i objašnjava koji je daljnji plan akcije šapćući, sve vrlo konspirativno. Barem to tako danas na ekranu izgleda. U realnosti, negdje u daljini je neka ekipa feštala i valjda iz auta ili ne znam preko čega su puštali glazbu, jer je bilo toliko glasno da je bilo nemoguće snimati, a glazba su bile hardcore stare makedonske cajke, i svako malo, ne šalim se, rafali iz pištolja popraćeni uzvicima. Uglavnom, možete zamisliti kako je izgledala ta scena 'konspirativnog šaptanja'. U jednom trenutku smo čak imali cajke i rafale s jedne strane, a vatromet s druge strane, a mi i dalje glumimo potpunu ozbiljnost i šapćemo kao da je oko nas potpuna tišina. Nadrealne scene. Na kraju su svi ti zvukovi izbrisani u postprodukciji, bez da smo išta morali naknadno snimali.
Sad kad je snimanje CBS- a gotovo, kakvi su vam planovi za dalje? Imate li nove glumačke projekte u planu?
Trenutno snimam jedan kratkometražni film, ali to je pri samome kraju, a za dalje ćemo vidjeti. Volio bih da bude još projekata, ali kako nisam student glume moram gurati i drugu opciju. Trenutno skupljam iskustvo rada u ekonomskom području i, ukoliko uspijem upasti, u rujnu nastavljam s diplomskim iz tog području u inozemstvu. Imam zaista široke interese i vidim se u mnogo različitih profesija. Prije svega htio bih završiti ovo formalno/normalno obrazovanje te imati te opcije otvorene, ali gluma mi je i dalje na prvom mjestu. Kada bih sada bio angažiran na nečemu ozbiljnijem, vrlo vjerojatno bih diplomski u inozemstvu stavio na čekanje. Ali isto tako ukoliko ništa ne uleti do tada, a kasnije si odlaskom zatvorim neka moguća vrata, neće mi biti žao jer ću se također baviti onime što me zanima. Ja sam oduvijek tako bio na granici dva različita puta i svako malo preskakao iz jednoga u drugi ovisno o tome što mi se trenutno događa u životu. Na kojem ću putu na kraju završiti… ni sam ne znam.
Obožavatelji žele nastavak, petu sezonu, a vi? Postoji li mogućnost da vas ponovno vidimo u ulozi Žaca?