Story.hr: S obzirom na situaciju čini se kako rođendanskog slavlja ove godine neće biti, jeste li barem prošle godine uspjeli proslaviti okrugli 30. rođendan?
Upravo suprotno. Prošle godine u ovo doba bili smo u najljućem lockdownu, a tri dana prije mog rođendana Zagreb je pogodio nesretni potres čije posljedice osjećamo još i danas, a osjećat ćemo ih sigurno još par godina. Tako da sam ulazak u tridesete proveo doma, gledajući zidove s nadom da se neće krenuti micati uz popratnu zvonjavu poruka na mobitelu koje javljaju otkazivanje projekata.
Krajnje nesimpatičan ulazak u tridesete. Što se ovog rođendana tiče provodim ga doma, sa Sarom i malim čudom. Nažalost, brojke ovog virusa opet rastu, a s malim djetetom ništa nije vrijedno rizika.
Story.hr: Proteklih godinu dana je mnogima ostalo u ne tako lijepom sjećanju, vama je, čini se, ipak bio jedan od ljepših perioda jer ste saznali da ćete postati otac. Kako su vam počele 30-e?
Potresi, lockdown, korona, propadanje projekata... A onda još saznaš da ćeš za devet mjeseci mijenjati pelene i spavati po dva-tri sata. Malo teški uvjeti za nominaciju 2020. kao najbolje godine u životu. Šalim se, naravno. Da, imao sam neopisivu sreću u toj nesretnoj 2020. saznati najljepšu stvar na svijetu. Negdje polovicom lipnja Sara me poslala po test za trudnoću koji je pokazao plavi plus. Najavu dolaska našeg Leona.
Story.hr: Ovo je prvi rođendan koji slavite otkako ste postali otac, je li vas dijete promijenilo? Na koje je sve načine Leonov dolazak na svijet utjecao na vas?
Naravno da me promijenilo! Otkrio sam potpuno nove boje podočnjaka, nemalo puta bio popljuvan mlijekom i počeo percipirati krevet i san na posve drugačiji način! (smijeh) I naravno, život mi je dobio sasvim novi smisao. Ne mogu vam opisati osjećaj kada sam prvi puta vidio to malo biće. Sara, dvije doktorice i tri sestre u prostoriji, ja jedino muško, kao frajer, a lijem suze ko kišna godina. Nema sličnog osjećaja. Sreća, oduševljenje, radost… Sve te emocije mogu se sakriti pred tim osjećajem koji me obuzeo tada.
Story.hr: Od svih vaših uloga očinska je vjerovatno najljepša, ali i najzahtjevnija. Kako se snalazite?
To morate pitati Saru. Ne volim niti inače komentirati uspjeh ili neuspjeh svojih uloga, ostavljam to drugima tako da će u ovom slučaju Sara biti najbolji kritičar. No ono u čemu sam siguran da sam uspješan je u tome da ga volim. I mislim da je to najbitnije. Sve ostalo se da naučiti.
Story.hr: Kad smo već kod uloga je li poslovna situacija nešto bolja, radite li na nekim novim projektima?
Nešto malo jest. Neki novi projekti su se pokrenuli pa me tako 6. travnja čeka početak snimanja filma u režiji Dominika Sedlara o kardinalu Alojziju Stepincu u kojem ću utjeloviti mladog Josipa Broza Tita. Vjerovatno ćemo na Dubrovačkim ljetnim igrama imati reprizu „Dubrovačkih zrcala“, jednog od rijetkih projekata koji nije bio otkazan tokom 2020. Kako stvari zasad stoje tokom ljeta igrat će se predstave "The most famous sailor of Dubrovnik - Miho Pracat" u kojoj već nekoliko godina glumim Mihu Pracata, a u planu je i realizacija projekta "Legends of Zagreb", turističke predstave koju bih trebao režirati. Nnažalost, svi ti projekti ovise o raspoloženju ovog nesretnog virusa. Sutra se može dogoditi novi lockdown, mogu nas zaključati u kuće i prisiliti na otkazivanje svega. Nadam se da neće.
Story.hr: Hoćete li nam otkriti što ste poželjeli za rođendan?
Da moj mali dripac bude živ, zdrav i sretan. Možda je stereotipno, ali tako je.