U subotu 27. ožujka premijerno je prikazana ‘Knjiga o ljetu’, nova predstava ZKM-ova Projekta Inkubator u režiji Nađe Perišić Radović. Predstava prati Sophie i njezinu baku koje na jednom otočiću dane provode raspravljajući o životu i smrti, toleranciji i praznovjerju. U ovom premijernom naslovu glumica Barbara Prpić preuzela je novu ulogu i predstavit će se kao kostimografkinja. Kako je osmislila kostime i što donose mjeseci koji dolaze, otkriva u intervjuu.
Story: U predstavi ‘Knjiga o ljetu’ potpisujete kostimografiju. Kako ste osmislili kostime?
Oslonila sam se na skandinavski minimalizam i poigrala se bojama. Tako su ženska lica povezana nijansama plave koja me asocira na zrak, more, mudrost, ali i sjetu, a oca sam zamislila kao prizemljenog te koloritom odvojila od bake i njezine unučice zemljanim tonovima.
Nisam mogla ni zamisliti, vjerujem kao ni mnogi drugi, da se cijeli svijet zaustavlja
Story: Je li vam neobično gledati sa strane, ne biti na sceni dok nastaje predstava?
Jest, istodobno sam osjetila koliko mi nedostaju probe i zaposlenost nakon duljeg razdoblja u kojem sam malo radila. Kostime sam osmislila još prošlog proljeća jer je predstava zbog pandemije s jeseni prolongirana na ovo proljeće. No kad je napokon sve krenulo, bila sam vrlo uzbuđena. Bilo je sitnih prilagodbi na putu od zamisli do gotovih kostima. Izazov mi je bila činjenica da ulogu unuke Sofije igraju Nika Barišić i Jana Slamnig u alternaciji, a tipski su različite. Zato sam odlučila osnovnu ideju kostima prilagoditi svakoj od njih.
Story: Početkom prošle godine rekli ste da nemate vremena za šivanje, ali ste prijateljici Luciji Šerbedžiji sašili haljinu. Jeste li sašili, dizajnirali koji od kostima u predstavi?
Prošle se godine, vjerujem, svatko od nas prisjetio nekih vještina, strasti za koje se prije činilo da nemamo vremena. Tako sam se i ja ‘vratila’ šivanju i bila sam prilično produktivna. Za predstavu sam osmislila sve kostime koje su naši vješti Damir Buntak i Snježana Šolić skrojili i sašili. Ja sam sašila ogrtač koji u predstavi na trenutak postaje šator, pokrivač, štit.
Story: Kako ste proveli lockdown?
Lockdown sam u samom početku, nakon prekida rada na predstavi ‘Cement’, doista doživjela nadrealnim. Nisam mogla ni zamisliti, vjerujem kao ni mnogi drugi, da se cijeli svijet zaustavlja. No moram priznati da sam se brzo prilagodila, čemu je možda pogodovala i činjenica da imam dvoje djece pa nema stajanja. Iako me potres svakako više izbezumio, ali to je druga tema.
Story: Premijera ‘Cementa’ trebala je biti prošlog ožujka, ali je zbog pandemije prebačena na rujan. Kako je bilo, tako rascjepkano, raditi na predstavi?
Predstava je otkazana dan prije premjere. Nakon vrlo intenzivnog rada imali smo gotovu predstavu koju nismo mogli nikome pokazati. Vrlo frustrirajući osjećaj. No prisilna je stanka redatelju na neki način dala vremena za kontemplaciju i sitne izmjene koje su sigurno donijele dobro predstavi. Na žalost, zbog poznatih razloga ne uspijemo je često igrati, ni pred punim gledalištem, ali bit će i to nadam se u skoroj budućnosti.
Story: Kakvi su vam poslovni planovi u mjesecima koji dolaze?
Ovih dana počinjemo raditi na tekstu Mate Matešića u režiji Paola Magellija, čemu se jako veselim. Premjera je predviđena za jesen, a svi se nadamo da će se do tada sve vratiti na staro.