Život go-go plesača nije lagan. Noćni klubovi, plesanje u neudobnim kostimima, loš bioritam, predrasude...No, za one koje se bave tim poslom znači krov nad glavom i kruh na stolu. Zbog pandemije tisuće ljudi preko noći' ostalo je bez posla, a gotovo svaka poslovna grana na neki način osjetila je posljedice 'nemilosrdnog' virusa. Za razliku od glazbenika koji mogu tražiti pomoć države, DJ-evi, plesači i ostali zabavljači koji strastveno zabavljaju publiku nemaju takvu priliku. Nevidljivi su. Ovo je tridesetogodišnji Kristijan Musić, dugogodišnji go-go plesač i striper koji je zbog korone morao okrenuti život. Naopačke!
Za početak - kako ste? Koliko je ova situacija utjecala na Vaš posao? Život?
Uhhh, pandemija je baš jako utjecala na moj život. Točno - 15. ožujka 2020. moj poslovni svijet je stao. Ugasilo se sve preko noći, a prihodi su nestali. Morao sam početi razmišljati o novom poslu.
Stalno se spominju glazbenici i vlasnici klubova kako su 'najoštećenija' skupina. Nitko ne spominje go-go plesače ili DJ-eve koji su itekako bitna stavka noćnog života. Koliko Vam to smeta?
Naravno, osjećam se zapostavljeno s obzirom na to da nitko ne pita kako živim. Ne želim pričati u ime svih plesača, ali znam da su neki jedva spajali kraj s krajem. Nažalost, mi smo navikli da smo uvijek zadnji. S pandemijom ili bez nje.
Jeste li imali barem jedan nastup u proteklih godinu dana. Na ljeto su neki klubovi radili?
U posljednjih godinu dana imao sam jednu ili dvije gaže. To je onaj period kada ljudi još uvijek nisu bili svjesni situacije. Tek sada su počeli neki pregovori i pojavila se neka nada da bi možda moglo krenuti u nekom boljem smjeru, ali sve je to sitno. Nije dovoljno za preživjeti u ovom vremenu.
Jeste li pokušali pronaći novi posao koji nema veze s noćnim klubovima i plesom?
Zbog cijele situacije bio sam prisiljen potražiti novi posao. Sada radim kao taksist. Isključivo mi odgovara zbog fleksibilnog radnog vremena s obzirom na to da radim još jedan posao. Nadam se da će uskoro doći kraj pandemiji i da ću biti u mogućnosti raditi posao koji volim. Ovaj 'posao sam bio prisiljen uzeti jer u suprotnom ne bih imao prihoda.
Jeste li u kontaktu s kolegama/icama. Koliko je ova pandemija utjecala na njihove živote?
Gotovo svima je situacija ista. Svi smo se okrenuli nekom drugom poslu. Nije bitno koliko nas to zanima, ali raditi se mora. U ovim vremenima nema puno biranja. Pokušavam se snaći, ali nikom nije jednostavno.
Plesačima su jako bitne sezone jer tada imaju priliku zaraditi najviše novca. Nadate li se da će ova sezona biti bolja?
Vjerujem da će na ljeto biti barem nešto posla s obzirom na to da su klubovi na otvorenom. Našoj zemlji je sezona jako bitna pa se nadam da će barem mjesec dana klubovi normalno raditi. No, o nekakvoj normalnoj sezoni kakva je prije pandemije bila ne želim niti razmišljati. Taj 'film' nećemo tako brzo gledati.
Teretane se otvaraju i zatvaraju. Trenirate li i dalje redovno ili?
Treniram i dalje. Zbog ove situacije sam počeo još više trenirati. Posljednjih deset godina intenzivno treniram, a sada imam i višak vremena pa sam stigao i na predavanja na jednom Veleučilištu za fitness trenera.
Koji Vam je plan. Što dalje?
Posvetiti se fitnessu i privatnim treninzima. Želim doći do najviše razine u tom poslu. Kada je riječ o plesu ionako sam razmišljao o 'mirovini'. Zasitio sam se noćnog života. Takav stil života utječe i na zdravlje.
Koliko je ova situacija utjecala na Vaše psihičko zdravlje?
Ostavilo je veliki trag. Ne zato što smo bili zatvoreni već zato što su me neke situacije dovele do ruba. Volim biti doma, ne idem po kavama, ali dogodile su se neke situacije koje su utjecale na moj život. Tada sam propitkivao svoje odluke, ali nema mjesta za opuštanje. Stao sam na noge i posvetio se pozitivnim stvarima koje će mi, nadam se, donijeti nešto bolje. Nešto više.