U špicama sam otkad znam za sebe i bila sam uvjerena da ću postati profesionalna balerina. Pohađala sam osnovnu i srednju školu klasičnog baleta, ali lupio me pubertet i želja za većom socijalizacijom. Balet je dosta militantna umjetnost, zahtijeva puno žrtve i to nije problem ako ti je samo on na pameti, ali kada imaš 16 godina, želiš prijatelje, kave, izlaske, dečke... Njime sam se prestala baviti prije šest godina, ali nema dana kada nisam fizički aktivna i volim sport. Nisam se zamišljala kao sportska novinarka, ali u ovom projektu vidim svoj profesionalni i osobni rast - otkriva Lucija Kožarić, studentica koju od prošle jeseni gledamo u sportskoj emisiji ‘Time Out’.
- Muž moje krizmane kume zaljubljenik je u košarku pa je s prijateljima pokrenuo pokret ‘Heja, heja’ za spas Cibone, a kada su odlučili napraviti podcast, trebala im je voditeljica. Kako studiram komunikacijski menadžment na visokoj školi Edward Bernays, sjetio se mene. Prvi sugovornik bio mi je Mirko Novosel i nije bilo baš najbolje iz današnje perspektive, ali za nekoga tko nije imao iskustva, prošlo je jako dobro. Snimili smo tri podcasta koje je prepoznala Z1 televizija i emitirala ih u večernjem programu, tako je počela suradnja. Emisije se prikazuju jednom tjedno i u svakoj razgovaram s nekoliko gostiju - opisuje 21-godišnjakinja i otkriva može li se televizijsko iskustvo usporediti s onim kada je nastupala u baletnim predstavama na pozornici HNK.
- Nije ni približno slično. Razgovaram s gostima i nisam svjesna da će me gledati nekoliko tisuća ljudi, a u kazalištu su sve oči uprte u tebe. U prvoj ulozi bila sam mišić u ‘Orašaru’. Fenomenalan je trenutak kada istrčiš na pozornicu, ta kombinacija straha, treme, neznanja što te čeka i kako uopće kazalište izgleda iz te perspektive. Mislim da je kazalište pravo mjesto za djecu. Puno te nauči, natjera te da se suočiš sa strahom, da u sebi nađeš mir i disciplinu - opisuje voditeljica Ureda za odnose s javnošću Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola RH koja se netom prije izbijanja pandemije vratila iz Pariza, gdje je boravila u sklopu programa razmjene studenata Erasmus.
Fenomenalan je trenutak kada istrčiš na pozornicu
- Išla sam na jako dobar komunikacijski fakultet ISCOM. Tempo je bio žestok, zahtijevao je puno truda, a još sam bila sama u stranoj zemlji i živjela s dvije nove osobe. Znalo mi je biti previše, ali stekla sam divna prijateljstva. Bila je to velika životna škola - opisuje Zagrepčanka čiji je praujak bio Ivan Kožarić, jedan od najvećih domaćih umjetnika koji je preminuo u studenome prošle godine.
- Bilo je jako poučno odrastati uz njega. Bio je silno zabavan, a nije se nimalo trudio. Pamtim nedjeljne obiteljske ručkove - Ivo je uvijek hvalio goveđu juhu. Nije puno govorio, a kada bi nešto rekao, to bi nalikovalo nečemu što bi dijete izgovorilo, ali kada malo promisliš, shvatiš kolika je životna pouka u toj njegovoj misli. Na jednom je zidu napisao “Svjetlosni ćumez”, što god to značilo, jer je svjetlo probijalo kroz staklo - opisuje Lucija čiji otac Filip i teta Barbara vode njegovu zakladu. Vidi li se ona jednog dana na njezinu čelu?
- To bi bila velika čast i odgovornost. Moje sestre i ja se ne uplićemo, ali to je sfera o kojoj bih voljela znati više. Ipak je to moja obitelj i čast mi je što sam poznavala takvu osobu, koja kao da nije bila s ovoga svijeta. Menadžment u umjetnosti zvuči mi primamljivo, ali vidjet ćemo - iskrena je 21-godišnjakinja koja nam je otkrila i kako je podnijela lockdown.
- Bilo mi je teško prvih mjeseci jer sam posljednjih godina postala ovisnik o izlascima. To mi je postala navika, a njih se najteže riješimo. Na ljeto je sve bilo u redu, ali s rujnom me udarila realnost: ako nemaš svoj stan, nemaš se gdje družiti jer je vani hladno, a kafići i klubovi ne rade. Ali našla sam druge zanimacije poput emisije ‘Time Out’. Uspjela sam se riješiti navike da moram izlaziti i sada znam da nije grijeh petkom navečer ostati kod kuće - smije se i otkriva je li se zabavljala ispred HNK, koji je postao glavno okupljalište njezine generacije.
- Bila sam dva puta i malo me bole oni prizori sutradan, ali to je neizbježna posljedica kada se okupi mnogo mladih i pijanih ljudi. Super je što taj trg sada aktivno koriste i oni koji nisu izričiti ljubitelji opere, baleta i drame, nego i oni koji vole rakiju i svoje prijatelje - uz smijeh zaključuje Lucija.