Na sceni dubrovačkog kazališta Marina Držića premijerno je izvedena predstava ‘Amfitrion’ koju je režirala Helena Petković. Komedija zabluda nastala je u suradnji sa šibenskim HNK, gdje će premijera biti 28. travnja, a kako su spojili Molièrovo vrijeme i današnjicu, objašnjava redateljica.
Story: Kako ste se odlučili za postavljanje ovog komada koji nije čest u domaćim kazalištima?
Dosad je u Hrvatskoj postavljen samo jednom. Inače ne volim ponavljanje istih naslova u kratkom vremenskom razmaku na kazališnoj sceni koja je tako malena kao naša. Sklona sam suvremenim interpretacijama klasika, a htjeli smo postaviti komediju jer nam se činilo važnim ponuditi publici, koja je trenutačno opterećena teškom svakodnevicom, neku vrstu bijega u hipertrofirani kazališni svijet, uz temu koja nije trivijalna nego vječno aktualna: tko smo kada se iščaši socijalni kontekst i što sve konstruira naš identitet?
Story: Molière je ‘Amfitriona’ pisao u 17. stoljeću, kako ste ga prebacili u suvremeni, moderan svijet?
Iako je riječ o jedinome Molièrovu mitološkom komadu gdje su likovi rimski bogovi i smrtnici iz grčke mitologije, nismo imali problema s dodavanjem suvremenih konotacija, postupak nije nasilan, sam se nametnuo. Molière je ovaj komad pisao za Luja XIV., ali je zapravo preradio Plauta, koji je, pak, preradio Sofokla tako da je već u 17. stoljeću nastao potpuni postmodernistički kaos. U dramaturškim intervencijama i u estetici predstave koristili smo elemente popularne kulture, pa tako Merkur ima problem jer zbog sponzorskog ugovora preko vlastitih funkcionalnih krilaca mora nositi air jordanice, bogovi se u našem svijetu obračunavaju pojmom retrogradnog Merkura, referiramo se pomalo i na Coppolinu ‘Mariju Antoanetu’, glazba Damira Šimunovića mješavina je punka i baroka, perike i kostimi također su kombinacija glam rocka, punka, rokokoa...
Story: Kako je bilo surađivati s članovima dvaju ansambala koji nisu u istim gradovima?
Uživali smo. Nastala je izvrsna razmjena kreativnih ideja i svatko je na svoj način pridonosio svojim iskustvima. U našem je poslu fluktuacija energije jako važna, kao i otvorenost za različitosti i specifičnosti koje nosi svatko od nas. Probe su se održavale u Dubrovniku, gdje smo tijekom nepunih šest tjedana bili svi na okupu. Žao mi je što glumice iz šibenskog kazališta Franka Klarić i Ana Perković, kao i gost iz Zagreba Pavle Vrkljan nisu uspjeli doživjeti sve čari Dubrovnika, jer je u vrijeme našeg rada bio na snazi lockdown. Mi smo bili zatvoreni u kazalištu i svaki smo dan imali po dvije probe.