Ona je mlada glumica koju tek čeka blistava glumačka karijera. Gledatelji su ju imali priliku upoznati u domaćoj seriji ‘Prava žena’, a dobro se snašla i u voditeljskim vodama, točnije u HRT-ovoj emisiji 'Daj pet(ak). Iza sebe već ima nekoliko glumačkih projekata iako, slobodno možemo reći, kako njezino vrijeme tek dolazi. Riječ je o 26-godišnjoj Luciji Heleni Kajić čiji su talent prepoznali i u susjednoj Srbiji pa trenutno ima ulogu u popularnoj seriji ‘Tri muškarca i tetka’. Kako je započela svoju karijeru, koliko je gluma zahtjevan posao, kakve kvalitete treba imati njezin muškarac iz snova, talentirana i simpatična Lucija otkrila je samo za Story.hr. Pa upoznajte mladu nadu domaće kinematografije...
Za početak - kako se osjećate?
Hvala na pitanju, osjećam se odlično. Sve se nakon, za mene dugog, perioda stagnacije vraća na svoje mjesto i ide u dobrom smjeru. Shodno tome osjećam se sretno i ispunjeno.
U posljednjih nekoliko godina aktivno se bavite glumom. Kako je izgledao trenutak kada ste shvatili da je to posao s kojim se želite baviti?
Oduvijek sam se nadala da će moja budućnost ići u tom smjeru. Volim nastupati, volim biti ispred kamere, volim sve što čini taj posao. Nekako sam se uvijek vodila za onime da ako ne voliš ono što radiš, onda to vrlo vjerojatno ne bi niti trebao raditi. Pravi posao zapravo i nije posao, već tvoj izbor i ono u čemu se pronađeš.
Vaša prva uloga bila je u popularnoj seriji ‘Prava žena’. Kako su izgledala snimanja? Kakve savjete su Vam dale starije kolege?
Da, 'Prava žena' je moj prvi veći projekt, a riječ je o telenoveli koju je, među ostalima, radila Jelena Veljača, žena kojoj se divim i na koju se ugledam. Moram spomenuti i Nelu Kocsis, koja je imala posebnu ulogu u mom životu i od koje sam jako puno naučila. Snimanja su bila naporna, ali jako dinamična i poučna- iskustvo s tog seta za mene je jako dragocjeno, jer je zapravo postavilo temelje za neki moj daljnji razvoj karijere.
Tko Vam je uzor u glumačkom svijetu kada je riječ o domaćoj kinematografiji?
Smatram da naša scena ima nevjerojatno puno istinski talentiranih glumaca, da je jednostavno teško izdvojiti jednog. Imala sam čast snimati s jednim od svojih uzora, Leonom Lučevom i to je bilo jedno predivno iskustvo. Volim i Tenu Nemet Brankov, smatram da je izvanredna mlada glumica s kojom bih nekad voljela raditi, kao i s, recimo, Goranom Bogdanom, čijem se talentu doista divim. Ima tu još puno, puno imena koja bi trebala istaknuti...
Dobro ste se snašli i u voditeljskoj ulozi. U čemu više uživate - u voditeljskim ili glumačkim vodama?
Teško je reći, iako se čini slično, to su u suštini dvije potpuno različite uloge. Gluma iz mene ipak izvlači neku kreativnost, a i puno više truda kad dođe do spremanja nove uloge. Voditeljski posao je isto, na neki način, uloga, ali ne zahtijeva tu vrstu truda kao priprema i izvedba uloge. Volim oba posla, da mogu birati- kombinirala bih i jedno i drugo.
Emisija 'Daj pet(ak)' emitirala se uživo. Koliko je to bilo zahtjevno s obzirom na to da ste tada bili na početku karijere?
Jako! Ti leptirići u želucu prije početka live emisije teško se mogu opisati. Voljela sam tu dinamiku live emisije, ima neku spontanost i elemente iznenađenja koje taj format čine jedinstvenim, a meni je odgovaralo. Koliko god da je u početku bilo zahtjevno, vrlo sam se brzo snašla i uhodala pa mi je postalo užitak raditi uživo.
Sada već iza sebe imate nekoliko uloga. Prepoznaju li vas ljudi na ulici?
Iskreno, nikad sebe nisam smatrala 'slavnom' niti sam se ovim poslom počela baviti zbog toga. Uživam u tome što radim, a sve to dođe nekako popratno. Ljudi su me najviše prepoznavali na ulici kad sam snimala serije, i kad su one bile aktualne. Sve ostalo se nekako zadrži na tome da mi kažu da sam im poznata odnekud, a ja uglavnom odgovorim da im se to samo čini ha-ha.
Što mislite koje kvalitete treba imati jedna glumica da bi uspjela u poslu?
Prilagodljivost, želju i volju, kvalitetne radne navike i određen cilj. Glumački posao nije ono kako se to na van čini- puno je manje glamura, a puno više rada, truda i 'kopanja' dok ne dođeš do razine do koje želiš profesionalno.
Koliko je ova pandemija utjecala na Vaš poslovni život? Kako ste proveli period karantene?
Poprilično teško. U periodu prošle godine nisam snimala, imala sam najdužu pauzu otkako se bavim ovim poslom, a svi angažmani koji su bili u nekim fazama dogovora jednostavno su se odgodili. Imam sreće što već neko vrijeme radim VoiceOver, pa sam se na to fokusirala dok sam jednostavno čekala neki novi projekt i poboljšanje situacije. Mislim da je ova pandemija utjecala na apsolutno sve, i bila bih nezahvalna da ne cijenim činjenicu da sam, ipak, radila.
Dobro je poznato kako gluma s jedne strane i nije toliko zahvalan posao. Čekate od angažmana do angažmana. Plaši li Vas to ponekad?
Za mene, osobno, to je jedina tamna strana tog posla. Plaši me, pogotovo s obzirom na prošlogodišnju situaciju, jer nisam navikla ne raditi koliko mogu i hoću, pogotovo iz situacije gdje sam istovremeno vodila emisiju na televiziji i bila radijska voditeljica. Bila je to velika promjena tempa. Po prirodi sam control freak, tako da i dok traje jedan projekt već planiram nove. Ne volim prepuštati stvari slučaju i samo čekati dok se nešto ne dogodi, tako da se uvijek nekako snađem.
Trenutno ste zbog posla na relaciji Zagreb-Beograd? Planirate li možda ostati u Srbiji?
Trenutno mi je baza u Beogradu s obzirom na to da radim na projektu. Ne mogu vam još ništa otkriti po tom pitanju, ali trenutno sam rastrgana između mogućih projekata u Beogradu, ali i onih u Zagrebu.
Na kojem projektu trenutno radite? Recite nam nešto više o njemu...
Radim na projektu 'Tri muškarca i tetka', humorističnoj seriji koja me oduševila na prvu. Prihvatila sam projekt, iako je malo drugačiji od prethodnih i drago mi je što jesam. Glumačka postava je puna velikih imena srpske, ali i regionalne kinematografije, i divno je iskustvo s takvim glumcima dijeliti kadar. Na snimanju je odlično, ekipa je super i drago mi je da sam se ovim projektom vratila u glumačke vode.
Koliko se Hrvatska kinematografija razlikuje od srpske?
S obzirom na to da još uvijek učim o srpskoj kinematografiji, ne mislim da sam ekspert u tom području. Ono što mogu reći je da se u Srbiji jako puno snima, jako puno radi i doista imaju puno novih projekata. Jako puno rade na svojoj kinematografiji, načinu snimanja, te uvode puno noviteta koji njihovu kinematografiju dovode na jednu novu razinu.
Koju ulogu biste odbili?
Odbila bih samo ulogu za koju bih znala da ju ne mogu dobro iznijeti. Uloge i prihvaćam po principu- ako mi se svidi i vidim se kao taj lik.
Koji su Vaši ciljevi? Gdje se vidite za deset godina?
Raditi što je više moguće. Volim, želim i mogu trenutno, i voljela bih iskoristiti taj elan što je više moguće. Voljela bih i dobiti priliku snimati neki film u skorije vrijeme. Što se dugoročnih planova tiče, kao što ste i sami rekli, ovaj je posao nesiguran i nema garancije da će me odvesti u smjeru na kojem želim biti. Moje je da radim, dajem sve od sebe i posvetim se tome da se moji ciljevi ispune. S neke privatne strane, voljela bih imati relativno veliku obitelj, ali to isto dođe kad za to spontano dođe vrijeme. Ne može se baš sve u životu planirati, a možda se neke stvari i ne trebaju.
Brojne muškarce sigurno zanima i je li Vaše srce osvojeno? Koje kvalitete treba imati muškarac da bi pronašao put do Vašeg srca?
Da, moje srce je osvojeno već neko vrijeme, i moj partner je moj vjetar u leđa i moja podrška u svim segmentima života, što mi je jako bitno. Najvažnije kvalitete kod muškarca za mene su lojalnost i poštovanje- bez toga, ništa mi drugo zapravo ne može biti prihvatljivo. Osim toga, padam na taj neki stav koji muškarac prema meni treba imati. 'Ono nešto' ili se dogodi ili ne, ne prihvaćam kompromise kad je riječ o tome.
Što radite u slobodno vrijeme?
Nastojim iskoristiti slobodno vrijeme koliko god mogu. Trenutno mi slobodno vrijeme služi za put kući, što u Zagreb, što u Istru, i putujem kad god uhvatim priliku. Onda se prvenstveno odmorim i provodim vrijeme sa svojim psom i prijateljima.
I pitanje za kraj. Gdje je zabavniji i bolji život - u Beogradu ili Zagrebu?
Uf, teško pitanje. S obzirom na to da sam već neko vrijeme u Beogradu, a Zagreb ipak ima posebno mjesto u mom srcu kao moj rodni grad, moram reći da su to dva potpuno različita grada- različitih energija, ljudi i dinamike. Zagreb ima taj neki mir i osjećaj doma za mene, dok je Beograd nevjerojatno brz i dinamičan, što pak odgovara mom karakteru.