Ako netko zna sve o Eurosongu, onda je to HRT-ov voditelj Duško Ćurlić. Zašto? Već 14 godina komentira ovaj festival zabavne glazbe natjecateljskog karaktera. Prošle godine je prvi put odgođen zbog pandemije, zbog čega je ove godine euforija ipak nešto jača. Nakon ispadanja naše Albine, hrvatska publika će finale pratiti s nešto manje žara i veselja. Duško uz Albinu ima još nekoliko favorita, koji imaju šanse za pobjedu. Uz to, pričao nam je kako je u Rotterdamu i što misli o ovogodišnjem natjecanju.
Za početak, vi ste, kao i većina gledatelja u Hrvatskoj, nakon prve polufinalne večeri bili iznenađeni što naša predstavnica nije ušle u finale. Jesu li se sada prvi dojmovi slegnuli? Kako vi gledate na Albinin plasman?
Istina, prvi dojmovi su se slegli, ali i dalje ostaje taj neki gorak okus u ustima. Kao komentator, trebao bih biti nepristran, to od nas očekuje i produkcija i to je neko nepisano pravilo moga posla, ali...čini mi se da je Albina, svojom energijom, svojim nastupom i svojim glasom, zaslužila nastup u finalu. Naravno da uvijek može bolje, naravno da uvijek može drugačije, ali ako se stavite u poziciju da niste 'general nakon bitke', onda zaista mislim da je zaslužila finale. A znate, finale vam je uvijek novo dijeljenje karata. To sam naučio u ovih 14 godina koliko komentiram Eurosong.
U utorak niste skrivali uzbuđenje zbog publike u dvorani. Nakon godinu dana života s virusom COVID-19, kakav je bio osjećaj napokon pratiti događaj koji uključuje publiku? Pretpostavljam da vam je isto nedostajalo?
Iskreno, potpuno nestvaran osjećaj. Tri i pol tisuće ljudi na jednom mjestu bez maske pjeva pleše, tulumari.. Izašao sam iz kabine kada je krenuo prvi podsjetnik na pjesme prvog polufinala u utorak, traje pet i pol minuta. Stajao sam i gledao ljude, onako baš me to potpuno uzelo. Nadam se da će uskoro ponovno doći vrijeme kada se nećemo više čuditi tome i kada ćemo ponovno moći opušteno uživati u stvarima koje nas vesele. Ovaj Eurosong nekako mi izgleda kao generalna proba ponovnog vraćanja navikama koje nam život čine opuštenijim. Nadam se da ne griješim.
Čini mi se da je Albina, svojom energijom, svojim nastupom i svojim glasom, zaslužila nastup u finalu
Ovo je prvi Eurosong koji se održava pod strogim mjerama zbog pandemije, koliko se vaš posao trenutno razlikuje od onog na prethodnim Eurosong natjecanjima koje ste pratili?
Ako vam kažem da sam od polaska iz Zagreba pa do finala u subotu, dakle u sedam dana, imao šest testiranja, onda je sve jasno. Samo jedan brifing, mi komentatori iz 39 zemalja imali smo uživo, svi ostali bili su online. Aplikacije danas predstavljaju naše urede, naša druženja, ono zbog čega ovaj naš posao je nekada imao smisla. Nažalost, nisam osjetio ove godine taj gušt posla koji zaista volim i cijenim, ali ok. Ako je ovo neki prijelazni period da ponovno počnemo normalno raditi i stvarati, svako u svom poslu, onda ima smisla. Ali, ako će aplikacije i dalje biti jedino sredstvo neke komunikacije onda imamo problem. Nadam se da stvari ipak idu na bolje, zbog svih nas.
Na Instagramu ste se pohvalili da ste uspjeli obići i grad. Je li vam ovo prvi posjet? Što vas se najviše dojmilo u Rotterdamu?
Malo sam uspio vidjeti, doslovno samo ono što je na pet minuta hoda od hotela i dvorane. Ono što sam vidio me jako ugodno iznenadilo. Rotterdam nije samo najveća luka, nego i grad po mjeri čovjeka. Grad sjajne arhitekture, humanog pristupa životu, grad različitosti, pun parkova, ima neki tihi šarm koji vas "kupi". Volio bih se ovdje vratiti u miru i kada bude normalno hodati po gradu bez ograničenja i bez mjera kojih se ovdje zaista svi pridržavaju.
Vlada li gradom ona tipična Eurosong atmosfera ili je ove godine ipak drugačije?
Ne, nažalost ne vlada. Nema javnih koncerata, nema velikih okupljanja, partija, nema okupljanja koja su specifična za Eurosong. Ali opet ima neka dobra vibracija koja je iz svega ovoga izašla van. I nadam se, da je ovo vrijeme neka prijelomna točka da se ponovno korak po korak vratimo nekom neopterećenijem načinu života.
Za kraj, s obzirom na to da nema Albine u finalu, tko je od preostalih natjecatelja vaš favoriti?
Prije svega Francuska i Barbara Pravi, zatim Italija i Moneskin, pobjednici San Rema. Sviđa mi se i Portugal. Volim nastupe koji ipak nisu samo svjetska produkcija nastala za kompjuterom u nekom svjetskom studiju, a takvih na Eurosongu ima sve više iz godine u godinu. Volim da se ipak u pjesmi osjeti "ono nešto", da ima smisla i da nosi poruku. Ljudi se zavaravaju kad misle da je lako biti plagijat, a ima nekoliko pjesama koje neodoljivo podsjećaju na neke recentne hitove. Mislim da to nikome ne donosi korist. Volio bih da se Eurosong vrati svojim korijenima, da se forsira pjevanje na svom jeziku ili da imaš dobar razlog pjevati na nekom drugom jeziku. Nije li Eurosong upravo to trebao ostati, ako ništa drugo zbog poštivanja različitosti koju stalno ističe. I da, volio bih ponovno vidjeti orkestar i dirigente na pozornici. Volio bih da to opet bude festival glazbe. Znam da utopijski zvuči, ali eto - valjda imamo pravo na malo nekog dobrog sna.