Slavonka Nikolina Ćosić nedavno je postala novo lice podnevnog Dnevnika HRT-a. Ovo joj nije prvo iskustvo pred kamerama, jer uz voditeljski posao radi i javljanja uživo. U razgovoru za Story.hr 28-godišnja novinarka ispričala je kako se u novoj ulozi osjeća odlično. 'Treme je bilo, ali minimalno. Reakcije su bile pozitivnije nego što sam očekivala. Za svaki Dnevnik se trudim dati maksimum, nadam se da i gledatelji to prepoznaju', rekla nam je.
Nikolinu je odmalena zanimalo što se krije iza kamere i kako nastaje ono što gledatelji vide. 'Put do prvog pojavljivanja pred televizijskom kamerom, moram priznati, bio je popločen godinama volontiranja, rada i učenja o tome kako mediji funkcioniraju', ispričala je mlada novinarka koja se prvi put ispred televizijske kamere našla na trećoj godini fakulteta. Smatra kako joj sva ta ranija iskustva dobro dođu u nebrojeno situacija u kojima se i danas zna naći. 'Iako sam oduvijek sanjala da radim na televiziji, bila sam svjesna da za ostvarenje tih snova treba puno rada i strpljenja. No koliko god uspjeh bio lijep, smatram da te to ne smije definirati kao osobu. Koliko si uspješan ili velik dokazuješ u odnosima prema ljudima, a ne time što radiš', smatra Nikolina.
Unatoč angažmanu na Dnevniku, dio radnih dana je i dalje u redakciji i na terenu. 'Moram reći da mi je ta kombinacija odlična. Javljanja uživo zahtijevaju da nekad u jednu minutu sažmem nešto što sam pratila i istraživala cijeli dan. Uz to, na terenu se uvijek mogu dogoditi nenadane situacije, koje su češće pravilo nego iznimka. Prvo javljanje za Dnevnik HRT-a bilo je istovremeno stresno i zabavno. Od tada sam ih imala ni sama ne znam koliko i to pod okolnostima koje nisam mogla ni zamisliti - poput pandemije i potresa. Javljanja s terena su najkompleksniji, ali meni najdraži dio posla', ispričala je Slavonka, koja je zbog posla iz Osijeka preselila u Zagreb. Iako sada voli Zagreb i sve ljude koje je tamo upoznala, priznaje kako joj je u početku bilo teško napustiti rodno mjesto.
'S jedne strane, nije mi bio problem spakirati kofere i doći, na takve stvari sam uvijek spremna, naročito jer sam znala da mi se pružila velika prilika. S druge strane, trebalo mi je sigurno pola godine da se naviknem na drugačiji mentalitet ljudi i način života. Osijek je uvijek bio moj dom i uvijek će biti. Osijek me odgojio i uvijek ću mu se vraćati', kaže Nikolina. A dok je živjela u Osijeku, bavila se plesom. Manjak slobodnog vremena naposljetku je presudio pa nije nastavila tim putem. 'Sport je dio mog života odmalena pa ljubav prema plesu sada nadoknađujem odlascima u teretanu. Za mene to nije briga samo o fizičkom, već i o psihičkom zdravlju. Nema te zbrke u glavi i stresnog dana koji dobar trening ne može raščistiti', smatra Nikolina.
U svemu što radi, ističe, najveća podrška su joj prijatelji i naročito obitelj. 'Moj pokojni otac me naučio nekoliko važnih životnih lekcija. Jedna je da, što god u životu radio, najvažnije je ostati čovjek, ali i da sve u životu mogu sama. Zato mi je on najveća inspiracija i poticaj da sve što radim, radim najbolje što znam. Velika podrška i oslonac također joj je i dečko Kristijan, s kojim je Nikolina u višegodišnjoj vezi.
'Mislim da nikada neću moći reći da sam postigla ili naučila sve što sam htjela. Nemam posebnih planova, no sviđa mi se put na kojem sam trenutačno i nadam se da će se u tom smjeru i nastaviti', zaključila je.