Početkom tjedna premijerno je izvedena predstava ‘Umorne priče’, nastala prema stvaralaštvu Antuna Gustava Matoša, a koja tematizira socijalne, kulturološke i emotivne posljedice kriza. S redateljicom Ivom Srnec razgovarali smo o inspiraciji za predstavu, kako je došla na ideju uklopiti Zoom konferenciju te kakve ćemo predstave moći gledati u kazalištu Empiria koje je nedavno osnovala.
Story: U ‘Umornim pričama’ glumu na pozornici spajate sa Zoom konferencijom. Kako ste došli na ideju multimedijalnog projekta?
Kazalište se uvijek prilagođavalo okolnostima te me oduvijek inspiriralo to koliko je kriza prebrodilo tijekom povijesti. I iz svake su krize umjetnici izašli kreativniji, intuitivniji i mudriji nego prije. Tako smo i tijekom ove pandemije morali naučiti kako opstati i zadržati svoju kreativnost, publiku i inspiraciju. Društvene platforme i tehnološki napredak omogućili su nam upravo to. Zoom je ljudima postao više od platforme. Platforme su postale mjesto poslovnih transakcija, ali i društvena utjeha. Omogućile su nam da održimo i privatne kontakte. Upravo iz tih okolnosti producent Marko Milovac i ja crpili smo inspiraciju za projekt koji bi povezao prošlost Matoševa vremena sa sadašnjošću. Tako su i junaci Matoševih novela pronašli sadašnje protagoniste kao sudionike Zoom konferencije.
Story: Predstava postavlja pitanje kako društvo utječe na individualnost. A kako utječe na vašu?
Protagonisti Matoševih novela su pojedinci rastrgani između primarne ljudske potrebe za preživljavanjem i žudnje za samoostvarenjem te za pronalaskom svoga identiteta, a pritom su njihov antagonist okolnosti u kojima se nalaze. Društvo u kojem živimo, čak i šire od toga, zemlja u kojoj živimo, nacionalnost i kulturološki aspekt, oblikuju našu osobnost. To je očekivano i normalno. I na podsvjesnoj razini sve naše odluke prvo se provlače kroz niz filtera. Što sam starija, to više prihvaćam činjenicu da svatko od nas ima svoj put koji mora otkriti, ali iza svojih odluka moramo i stajati.
Story: Na kakve ćete se predstave fokusirati u Empiria teatru koji ste nedavno osnovali?
Empiria je primarno zamišljena kao kazalište gdje se element dokumentarnog neizbježno isprepleće s fikcionalnim ili se pak integrira u različite multimedijalne i eksperimentalne forme. Empirija kao znanje stečeno iskustvom može poslužiti kao podloga i oslonac umjetničkoj kreaciji, a pritom potiče na dijaloge u koje se uključuju bogatstvo stvarnih događaja, stvarnih konflikata i stvarnih emocija.
Story: Empiria teatar već priprema i novu predstavu ‘Znam kako ti je’?
To je autorski projekt Beatrice Kurbel koji prati dvije prijateljice koje su nakon studentskih dana izgubile kontakt. Nakon deset godina odlučuju stupiti u kontakt putem društvenih mreža te pokušati shvatiti prošlost i otvoriti novo poglavlje svog prijateljstva. Projekt kombinira elemente kazališta, filma i društvenih platformi. Planiramo i tribinu o budućnosti digitalnih medija u izvedbenim umjetnostima jer smatramo da smo tek na početku razdoblja izvedbenih umjetnosti, u kojem će digitalizacija odigrati ključnu ulogu.