Hrvatski glumac Miše Martinović preminuo je u 96. godini života. Publika ga najviše pamti po ulozi legendarnog Brice u televizijskoj seriji "Naše malo misto". Rođen je 1. juna 1926. godine u Dubrovniku, a glumom se počeo baviti krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ostvario je niz sjajnih uloga u kazalištu, ali i na televiziji i filmu. Osim toga, režirao je nekoliko predstava u Dubrovniku.
'Umro nam je naš veliki Miše Martinović! Moj dragi, najdraži Mihajlo koji će to ostati dok se nas dva opet ne sretnemo u plavetnilu dubrovačkog neba. Živio zauvijek, tako dragi čovječe', oprostio se od Martinovića Mišo Mihočević. Prvu filmsku ulogu ostvario je još 1960., a posljednji put na televiziji gledali smo ga 2006. u filmu 'Libertas'.
Podsjetimo, Miše se 2019. godine osvrnuo na svoju životnu priču za Jutarnji list.
'Iako sam na nogama, više ne idem van. Od ove godine ni s kćeri ni sa sinom pod ruku. Prošao sam devedeset i treću. To su jako velike godine. Hvala Bogu, osim zaborava imena i prezimena, mozak mi još pristojno radi. Mogu reći da sam sa starošću zadobio objektivniji odnos prema svijetu i samome sebi. U velikom repertoaru, koji sam tijekom života igrao, danas točno znam kada sam dostigao umjetnost, a kada je to bila samo još jedna gluma', rekao im je legendarni glumac Miše Martinović, koji je posljednje dane živio sa suprugom Lidijom u Dubrovniku, u stanu u Zlatarskoj ulici. Njegova djeca glumci, Perica i Maro Martinović, navraćali su iz Zagreba koliko su mogli, a bračnom paru svakodnevno su dolazile njegovateljice jer je supruga Miše Martinovića, nažalost, nepokretna.
Njegova priča je uistinu vrijedna prepričavanja. Najteži dani su mu bili oni ratni.
'Jedan komesar iz istočne Bosne, jedva da je bio pismen, kad je čuo da imam završenu gimnaziju, navalio je da uđem u Partiju i pođem u Sovjetski Savez na visoke škole, a nakon nekog vremena majka mi je donijela i cipele. Ali kad je kardinal Stepinac izdao svoj proglas, nas nekoliko uhitili su i završio sam na Vojnom sudu u Sarajevu kao ‘klerofašist i ustaša’. Bilo nas je 23 optuženih i moja majka i dundo bili su na tom procesu. Bio sam sedmi po redu u sudnici, sve prije mene osudili su na smrt, a meni su dali 15 godina robije. Kad je suđenje prošlo, napisao sam pismo svojoj teti koje ni danas nikome ne pokazujem. Završio sam u zatvoru u Zenici. U ćeliji sam bio sa sedam ljudi, bio je jedan pop među nama. U zeničkom su zatvoru, u kojem je bilo mnogo sarajevske inteligencije, zatvorenici imali svoj kulturni program. U zatvoru sam prvi put glumio, igrao sam glavnu ulogu u predstavi ‘Rusko pitanje’, prepričao je u spomenutoj ispovijesti. M