'Jednostavno je bilo nemoguće ne voljeti je', izjavio je srpski glumac Branko Cvejić kada je prije tri godine preminula Milena Dravić, jedna od najvećih srpskih filmskih, kazališnih i televizijskih glumica. U karijeri koja je trajala 60 godina, Milena Dravić snimila je više od 110 filmova i iznijela više od 150 uloga, od kojih mnoge možemo gledati na Klasik TV-u, mjestu 'susreta' najboljih filmskih ostvarenja u regiji. Zbog brojnih uspješnih uloga ne čudi što je upravo ona bila i ostala zvijezda jugoslavenskog filma, jedna od najvećih glumica ovih prostora.
Glumom se počela baviti kao srednjoškolka. U to vrijeme 19-godišnju Milenu otkrio je češki i slovenski redatelj František Čáp s kojim je snimila svoj prvi film 1959. godine. 'Vrata ostaju otvorena', jugoslavenski crno-bijeli igrani film, kasnije je kritičarima postao zanimljiv zbog sadržaja koji se smatrao 'subverzivnim' za tadašnje standarde jugoslavenske kinematografije, prije svega zbog motiva incesta, kao i homo-erotskog sadržaja. Kako god da se gledalo na njega, taj je film Milenu vinuo u svijet filma i u sljedećim desetljećima omogućio joj da postane najveća zvijezda jugoslavenske kinematografije.
'Ja sam bila u baletnoj školi, a on je došao tražeći mlade glumce za svoj film i odveo nas na probno snimanje u tada već legendarnu Avalu film. Ulogu, kako ju ja zovem, moje Marije, na kraju je od nekoliko nas dodijelio meni. To je bio početak svega. Bio je fantastičan čovjek i duboko sam mu zahvalna jer me doveo na film. Kapa dolje', izjavila je Dravić u intervjuu za Večernji list 2013. godine. Već tada je kritika prepoznala o kakvom je talentu riječ. 'Zvijezda je rođena', govorili su.
Presudnu ulogu za svoju karijeru odigrala je u filmu 'Prekobrojna' hrvatskog redatelja Branka Bauera, koja joj je 1962. godine uz slavu donijela i Zlatnu Arenu na Filmskom festivalu u Puli. Glumila je Ranku, glavnu žensku ulogu, i to uz Ljubišu Samardžića i Borisa Dvornika.
Prekretnica u karijeri
'U Areni su nam kidali djeliće odjeće kao što su to radili Stonesima', otkrila je za Glas Istre 2013. godine. 'To je za mene kao tada mladu glumicu bilo zbilja fantastično. Imala sam samo 22 godine, a dobila sam tako veliko priznanje. Ako sam do tada i bila u nekim dilemama hoću li ostati na filmu i hoću li raditi ovaj posao, ta je nagrada presudila i tako postala vrlo važna. Od tada sam snimila više od 110 filmova, ali kao što moj suprug Dragan Nikolić kaže: 'Svatko od nas ima svoj pečat.' A moj pečat je 'Prekobrojna' i ta Arena', ispričala je u istom intervjuu. Tu Arenu, za nju uvijek posebnu, ukrao joj je lopov iz stana u Beogradu dok je ona bila na generalnoj probi svoje prve predstave 'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji', a onda, godinama kasnije, suočen s teškom grižnjom savjesti, isti taj lopov prišao joj je u Kotoru, priznao joj krađu i zamolio je za oprost.
'Jedne večeri u Kotoru prišao mi je konobar i upitao me može li do našeg stola doći čovjek koji mi je nekad davno u Beogradu 'počistio' stan“, ispričala je pokojna glumica prije nekoliko godina medijima. Priznala je da je bila zbunjena, jer nije odmah shvatila o čemu je riječ, no ubrzo je do nje došao mladić, pružio joj ruku i sjeo na stolac. 'Ja sam onaj koji vam je 1971. 'počistio' kuću. Odnio sam sve vrijedne stvari iz vašega stana. Ja sam vas pokrao', otkrio je Mileni lopov i zamolio je za oprost. Ona, velika kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu, prihvatila je ispriku i sve mu oprostila.
Filmski festival u Puli glumici Mileni Dravić oduvijek je donosio sreću. U Puli se osjećala kao kod kuće, osjećala je da je ljudi prihvaćaju, vole i cijene. Bila je mega popularna, ljudi su je prepoznavali na ulici i šapatom dobacivali jedni drugima da je to ona, glumica u koju se svatko tih sedamdesetih i osamdesetih godina zaljubio barem jednom. Godinama poslije, točnije 2018., beogradska novinarka Tatjana Nježić u Puli je predstavila monografiju o bogatom opusu Milene Dravić, objavljenu u izdanju Udruženja dramskih umjetnika Srbije kao pripadajući dio nagrade za životno djelo 'Dobričin prsten'.
Gromoglasni trijumf u Puli
'Nizali su se događaji, što službeni što neslužbeni, tih dana u Puli. Svaki je donosio svoje ushićenje. A trenutak zvan Arena bio je potpuno neočekivan. Naime, zaista iznimna direktorica Pulskog festivala, gospođa Gordana Ristović, smjestila me u gledalište uz skladatelja Alfija Kabilja i glumca Igora Gala, obojica su te večeri dobili nagrade za životno djelo. Svečanost otvorenja je počela i u određenom trenutku voditeljica je sa scene uz nekoliko napomena o mom glumačkom radu, o tome da sam bila nerazdvojivi dio tog festivala, priopćila da sam tu, u gledalištu. Potom me osvijetlio reflektorski snop, a ja sam ustala. I tog trenutka nastaje nešto što nisam mogla ni slutiti ni sanjati. Kreće gromoglasan aplauz, tisuće ljudi na nogama, puna Arena plješće. Postajalo je sve jače i jače, prolamalo se, odzvanjalo, orilo se sve. I trajalo. Nisam osoba koja pati od toga da joj se aplaudira i da je tapšaju, ni doslovno ni metaforično. Ali u tom gromoglasnom pljesku te noći u Areni... kao da su se spojili i svi aplauzi cijele bivše Jugoslavije. Bljesnuli u punom sjaju i snazi tragovi jednog nestalog vremena, pa i života. A tu, u toj Areni sam počela, bila sa svojim prvim filmom 'Vrata ostaju otvorena' Františeka Čápa, samo koju godinu poslije bila najmlađi dobitnik Zlatne Arene za ulogu Malene u filmu 'Prekobrojna' velikog redatelja Branka Bauera i njegova suradnika Kreše Golika. Što me najviše dirnulo? Svi ti događaji, sve te reakcije ljudi. Bilo je ne samo snažno i sjajno, bilo je iskreno! Znam to procijeniti, vjerujte. I zato me to na neki način i ozdravilo', izjavila je emotivno za Blic u svom posljednjem intervjuu, nedugo nakon što je preminuo njezin suprug, glumac Dragan Nikolić.
Nagrada je u životu primila mnogo. Dobitnica je Zlatne ruže s Venecijanskog festivala za ulogu u filmu 'Jutro'. Godine 1978. dobila je Zlatnog Davida i proglašena je najboljom europskom glumicom za ulogu u koprodukcijskom filmu češke i američke produkcije 'Voda nešto nosi'. Na filmskom festivalu u Cannesu 1980. godine osvojila je nagradu za najbolju sporednu ulogu u filmu 'Poseban tretman'. Nitko prije i nitko nakon nje s ovih prostora nije osvojio tu nagradu. S pravom se stoga postavilo pitanje zašto svoju karijeru nije gradila u inozemstvu.
'Bila su to vremena u kojima sam imala otvorene karte na svim područjima, i u filmu i kazalištu i na televiziji. I pitala sam se: 'Pa gdje bih drugdje mogla imati sve to?' Možda samo u filmu, ali ne i u svemu drugom. Imala sam ozbiljne ponude, pogotovo nakon što sam u Americi prošla fantastično s filmovima 'W. R. Misterije organizma' i 'Čovjek nije ptica', koji su tada bili u deset najboljih filmova svijeta, ali bila sam strašno vezana za ovaj naš prostor, za svoju obitelj i odlučila sam ostati“, priznala je za Večernji list.
Susret s Brad Pittom
Zanimljivo, u američko-jugoslavenskom filmu 'Tamna strana sunca' snimanom u okolici Dubrovnika i Boke Kotorske 1988. godine, Dravić je utjelovila Emily Clayton, majku čiji sin Rick pati od teške bolesti zbog koje ne podnosi svjetlost. Film je režirao Božidar Nikolić, a za ulogu Ricka, među 400 kandidata, odabrao je Brada Pitta. Bio je to Pittov glumački debi za koji je dobio 1523 dolara. 'Bio je mlad, mršav i kao neko pilence, ali i tada je bio veliki profesionalac', ispričala je godinama poslije Milena Dravić. I sam Brad u jednom intervjuu poručio je da ga je zemlja oduševila, ali i da se već tada osjećala mržnja u zraku. 'Osjećalo se na setu da nešto nije u redu. Osjećala se napetost. Svi su stalno vikali i svađali se“, izjavio je Pitt. Osjećaj ga nije prevario.
Raspad bivše države i glumački embargo
S druge strane, Milena Dravić ne samo da je bila vezana za svoju zemlju nego se zbog svojih stavova o raspadu Jugoslavije 20 godina nije smjela pojaviti na televiziji. Priznala je kako je teško podnijela raspad bivše države i ratne sukobe koji su uslijedili, no to je nije udaljilo od kolega i prijatelja. Štoviše.
'Jednostavno mi je bilo neshvatljivo. Ispočetka uopće nisam mogla vjerovati. Nisam si dopustila zatomiti sve one osjećaje koje sam imala prema svojim prijateljima i suradnicima, ne samo glumcima i redateljima. Naravno, vidjela sam užase tog rata, ali nijednog mi trena nije palo na pamet bilo koga i bilo što okaljati, očajna što se to tako dogodilo, što je sve tako završilo i što je sve ovako kako je danas. Bila sam i na televiziji, ali me televizija upravo zbog mog stajališta o događajima iz devedesetih 'kaznila' i dugo, gotovo 20 godina, ovdje nisam uopće ništa radila', istaknula je tada.
Ljubav za čitav život
A sve to vrijeme, točnije dugih 45 godina, Milena je imala bezuvjetnu podršku svog supruga, velikog glumca Dragana Nikolića. Upoznali su se na snimanju filma 'Horoskop' 1969., kada je Milena već bila istaknuta glumica, a Nikoliću je to bio tek četvrti film. Prvi pogled bio je dovoljan da shvate kako su stvoreni jedno za drugo. Vjenčali su se tri godine poslije u stanci od snimanja filma 'Kako su se voljele dvije budale'.
'Zamolili smo redatelja da nas pusti na pauzu. Poveli smo našu kumu Seku Sablić i otišli u općinu Vračar vjenčati se. Potom smo se vratili na snimanje i nastavili raditi“, otkrila je Milena u jednom intervjuu, napominjući kako nemaju nijednu fotografiju s vjenčanja. Ono što su Elizabeth Taylor i Richard Burton bili za svjetsku kinematografiju, to su Milena Dravić i Dragan Nikolić bili za jugoslavensku. O svom odnosu malo su govorili, pa nije trebalo dugo da zli jezici počnu s tračevima o njima. Nikolić je zbog toga, navodno, neko vrijeme na ulici ljude pozdravljao s 'Još smo zajedno' umjesto s 'Dobar dan'. Zajedno su, osim uloga u filmovima, snimili 18 epizoda showa 'Obraz u obraz'. Bila je to kombinacija skečeva i glazbenih brojeva, a u showu su Dravić i Nikolić kao domaćini ugostili brojna poznata imena, među kojima i Radojku Šverko, Krunoslava Kiću Slabinca, Mikija Jevremovića, Dušana Prelevića i Josipu Lisac. Djece nisu imali, ali nećakinja Iva bila im je središte svijeta.
'Biti roditelj potrebno je svakom biću zbog nastavka vrste. Smatram da je to što nemamo djecu veliki nedostatak, ne mana, ali jednostavno je tako. To nam daje priliku da svu djecu gledamo kao svoju. Mi imamo Ivu. Ona nam je nadoknadila sve ono što nismo imali i oko nje se vrti cijeli naš svijet', izjavio je Nikolić jednom prilikom. Dragan Nikolić umro je 2016. godine, a Dravić se od toga gubitka nikada nije uspjela oporaviti.
Tuga zbog smrti supruga
'Jako mi je teško palo razdoblje Draganove bolesti, kada su svi tabloidi pisali na najstrašniji način o njegovim mukama, o njegovoj bolesti, o meni. To je bilo neizdrživo. Od njega se to krilo, da ne čita. Strašno je bilo. Svi naši prijatelji, naša obitelj i mi, bili smo očajni. Bili smo bespomoćni. Nismo bili zaštićeni ni od koga. Dragan i ja nikada nismo pripadali nekim klanovima, nekim grupama, tako da smo potpuno bili na vjetrometini. Dosta sam jaka osoba, ali to nisam mogla izdržati. Nakon mjesec-dva sam se zbog toga razboljela i ja, vrlo ozbiljno', otkrila je Milena Dravić u intervjuu za Radio Slobodna Evropa. U monografiji o svom životu, Dravić je napisala: 'U ovom, za mene nepodnošljivom vremenu življenja, a bez moga Dragana, sve je još puno zluradije. Bez njegova osmijeha za dobro jutro i podrške da izdržimo još jedan dan, sa svim njegovim nepredvidivostima, a ne gubeći vjeru u život, ljude, ljubav... Ništa više nije isto, niti može biti. Nedostaje mi i naša svakodnevica... Stojimo na stubištu, nježna ruka na mom ramenu... grlim ga. I samo jedno kratko: 'Ćao. Vidimo se. Volim te...' Otišla je za Draganom dvije godine nakon njegove smrti, u 79. godini, i ostavila neizbrisiv trag u jugoslavenskoj kinematografiji.
Mjesto susreta regionalnog filma, gdje možete pogledati brojne filmske klasike, pa i one u kojima je glumila Milena Dravić, svakako je Klasik TV. Klasik TV jedinstven je kabelski/IPTV kanal koji emitira igrane, duge, kratke, animirane, dokumentarne filmove i serije 24/7 – sve domaće – s ciljem promocije i popularizacije domaćeg, regionalnog filma. Tijekom kolovoza uživati možete u brojnim filmskim poslasticama i vrhunskim serijama: Bolji život, Bela Lađa, U gori raste zelen bor, Servantes iz malog mista, Partizanska eskadrila, Balkan Ekspres, Kad mrtvi zapjevaju, Boško Buha, Crna mačka beli mačor…
*Sadržaj nastao u suradnji s Klasik TV-om