Povodom 30. obljetnice pada Vukovara koji je postao simbol stradanja i velikog ratnog herojstva, razgovarali smo s bivšom misicom, a danas direktoricom Direkcije Miss Hrvatske za Miss svijeta, Vukovarkom Majom Vračarić.
Maje se domaća publika sjeća i kao voditeljice nekad popularne emisije 'Kolo sreće', ali i ljepotice koja je davne 1996. godine predstavljala svoj rodni grad na izboru za Miss Hrvatske.
Iako već dugi niz godina radi i živi u Zagrebu, Maja ne zaboravlja rodni Vukovar, a evo što nam je otkrila o prošlosti te osjećajima na današnji dan.
Story: Majo, za Vukovar te vežu lijepe, ali i tužne stvari. Kojima na današnji dan daješ ipak daješ prednost?
Kroz život se uvijek isprepleću lijepe i ružne stvari, ali uvijek dajem prednost lijepim stvarima. Da nema nekih ružnih trenutaka i događanja mislim da ne bismo znali cijeniti ono lijepo što nam se događa.
Story: Čega se najčešće sjećaš iz najgorih dana?
Ufff, puno toga sam potisnula ali granatiranje, strah, neizvjesnost, preživljavanje… to je nekako uvijek prisutno…
Story: Radiš i živiš u Zagrebu, no koliko često dođeš doma?
Da, došla sam u Zagreb na par dana, ali tu sam 30 godina. Moja baka je govorila 'čovjek snuje, Bog određuje', kao mala nisam je razumjela što to znači. Danas mi je potpuno jasno. Na pitanje koliko često dođem doma, ne znam kako da odgovorim, jer kada idem prema Vukovaru kažem idem kući, a kada se vraćam u Zagreb idem doma… Tako da su ta dva grada satkana u meni.
Story: Planiraš li se vratiti?
Ne znam, naučila sam da ne planiram da jednostavno pustim da se samo pokaže što trebam i kako. Jer sve što sam planirala do zadnjih detalja otišlo je drugačije, tako da sada s ovim godinama odlučila sam da više ne planiram.
Story: Majka si... Pričaš li s kćeri o svemu što si proživjela ili ipak ne kopaš po starim ranama?
Moja kći je od malih nogu upoznavala Vukovar srazmjerno svojim godinama. Kad je bila manja pričala sam joj o predstavama koje smo priređivali za svoje roditelje, o igrama ispred zgrade, o dogodovštinama koje vjerujem da je svako dijete imalo, a onda kada smo u Vukovaru pokazivala sam joj mjesta gdje je to bilo. Kasnije kad je bila ozbiljnija pričala sam joj o patnjama Vukovaraca i grada koji su prošli pakao, tada sam je vodila na sva mjesta vezano za to. Danas joj govorim o viđenju budućnosti Vukovara i razvoju kontinentalnog turizma i da se Vukovar treba razvijati u tom smjeru. Moj cilj je bio da ona vidi i zna sve o Vukovaru, prije kako je bilo kroz moje djetinjstvo, pa rat i patnje a onda i kako se okrenuti budućnosti.
Story: Što pomisliš kad mnogi kažu da se neki Vukovara sjete samo tog 18.11.?
Nažalost, to su činjenice, većina se sjeti Vukovara samo tada, a Vukovar živi 365 dana u godini. Vukovar je kao mnogi gradovi u Podunavlju kroz ostatak godine u javnosti zanemaren, a ima tako dobrih projekata koji zaslužuju više medijskog prostora. Vučedolski muzej koji ne znam da li je ljepši izvana ili iznutra. Turistička zajednica grada Vukovara se zaista trudi osmisliti odlične projekte da turisti imaju što vidjeti u svako doba godine. Odlično se probio Vukovar Film Festival, ali i festival ne materijalne kulturne baštine Svi zajedno hrvatsko naj, VukovArt festival ulične umjetnosti koji je vukovarske ulice i fasade 3D slikama i muralima (ukupno 33) pretvorio u Galeriju na otvorenom i Vukovar pozicionirao na svjetsku kartu streetart gradova…
Da li znate da je šetnjica uz Dunav dio međunarodne dunavske biciklističke rute EuroVelo6 koja ide od Atlantika do Crnog mora?
Mogla bih tako nabrajati u nedogled, a radije bih rekla da u Vukovar treba doći osjetiti ga, uživati u njegovoj ljepoti kako grada tako i ljudi.