O britanskoj kraljici Elizabeti II. možemo misliti što god želimo, no jedno je sigurno - iza nje je 70 godina vladavine, što je puno za bilo kojeg monarha, a kamoli za ženu.
Njezino vječito ozbiljno i hladno lice mnogima je odbojno pa ne čudi što je njezina persona opjevana u jednom od najvećih hitova kultnih Sex Pistola ‘God Save The Queen’, u kojem su joj pankeri poručili da nije ljudsko biće i da je njezin režim fašistički.
Ipak, većina Britanaca pa i svjetskog puka gleda u nju kao u Majku Božju ili barem metu sočnog trača pa slobodno možemo reći da će se o ovoj ne samo najdugovječnijoj vladarici, nego i svjetskoj ikoni pisati još dugo nakon njezine smrti. U svakom slučaju, voljeli ili mrzili kraljicu Elizabetu, neke stvari joj ne možemo osporiti. Koliko god kruta i stroga bila, ipak se mijenjala i prilagođavala vremenu u kojem je živjela pa je tako prihvatila razvode svojih sinova Charlesa i Andrewa, a princezi Diani, s kojom nikad nije bila posebno bliska, ipak je osigurala kraljevski pogreb.
Ni jedna Meghan Markle nije ugrozila njezinu popularnost, čak ni nakon bombastičnog intervjua s Oprah Winfrey. Da se Elizabeta nikoga ne boji, dokazala je i u Drugome svjetskom ratu kada je vozila hitnu pomoć, popravljala vojne kamione i pomagala svom narodu umjesto da se skrivala u dvorcu. Ni njezini počeci kao vladarice nisu bili laki, a gdje su tek silni preljubi njezina muža princa Philipa o kojima se toliko pisalo i koje je tako stoički podnosila. Čak joj ni pred kraj vladavine ne daju mira, što njoj očito ne predstavlja velik problem jer i dalje drži sve konce u rukama te toliko trezveno razmišlja da je sinu, princu Andrewu oduzela titule i prava nakon još jednog u nizu napisa o seksualnom zlostavljanju maloljetnica koje Andrew očito već godinama provodi.
'Psi su mi najvažniji na svijetu. Prvo idu oni, pa suprug, pa onda djeca', otkrila je jednom prilikom ova neustrašiva 95-godišnjakinja koja se i dalje ponosno vozika u svom Range Roveru. I dok se nekome ove riječi mogu činiti ne samo nimalo majčinskim, nego i nehumanim, stvari ipak treba staviti u kontekst i razmotriti kakav je to točno život imala kraljica Elizabeta II. da je postala žena kakvu danas znamo.
Pa krenimo od početka. Sam dolazak kraljice Elizabete na svijet 1926. godine bio je bombastičan. Naime, kažu da je njezina majka Elizabeth, vojvotkinja od Yorka, bila strašno iscrpljena teškim porođajem koji je na kraju morao završiti carskim rezom. Ipak, vojvoda od Yorka Albert i njegova supruga Elizabeth nisu krili uzbuđenje koje su osjetili nakon rođenja djevojčice Elizabeth Alexandre Mary. Da situacija bude bolja, na prijestolju je još bio njezin djed George V., nakon čega je titulu kralja trebao naslijediti njezin stric Edward VIII. pa nitko nije ni mislio da će Elizabeta postati vladarica Ujedinjenog Kraljevstva i da će njezino rođenje biti tako važno.
Međutim, Edward se oženio američkom razvedenicom Wallis Simpson i abdicirao pa je 1936. princ Albert, odnosno kasnije George VI., postao kralj, što je značilo da će Elizabeta jednom zasjesti na britanski tron. Ipak, to se dogodilo puno prije nego što je ona na to bila spremna. Njezin voljeni otac preminuo je 6. veljače 1952. i tada 25-godišnja Elizabeta postala je britanska kraljica, a godinu dana kasnije na službenoj krunidbi preuzela je žezlo u svoje ruke.
Krunidbu u poznatoj Westminsterskoj katedrali u Londonu pratili su milijuni, a izravan TV prijenos bio je prvi takve vrste, što je dio aristokracije i parlamentaraca dočekalo na nož. Najglasniji je bio premijer Winston Churchill koji je bio protiv te ideje. Naime, Elizabeta je, unatoč protivljenju, dopustila ulazak kamera BBC-ja u Westminstersku katedralu jer je smatrala da krunidbu treba vidjeti što više ljudi. Na uvijek staloženoj kraljici nije se moglo primijetiti da joj ceremonija započeta dvosatnom vožnjom u kočiji cijelim Londonom zadaje ikakve muke, no taj je događaj zapravo bio iznimno traumatičan za mladu Elizabetu.
'Cijela je kočija u koži, što nije baš najudobnije', priznala je prije nekoliko godina dodavši da su joj probleme zadavali i pretežak kaput, kao i jednako teška kruna. No najviše od svega, žalila je za svojim ocem. Zbog toga je cijeli svoj život govorila da ne želi obilježavati godišnjice svoje krunidbe jer je podsjeća na smrt oca kojeg je obožavala.
Da zapravo ne mari za titule, pa ni za pravila, dokazala je i udajom za princa Philipa u kojeg se zaljubila nakon samo jednog susreta koji se dogodio kada je ona imala 13, a on 18 godina. Philip, iako princ grčke i danske krune, nipošto nije bio prikladan odabir za supruga pa joj je majka zabranjivala dopisivanje s tim mladićem rođenim u inozemstvu, krštenim u pravoslavnoj vjeri i lošeg imovinskog stanja, kojem su k tome sestre bile udane za njemačke prinčeve povezane s nacizmom. Ipak, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, 1947., par se vjenčao, a ceremonija je održana na istome mjestu na kojem je Elizabeta postala kraljica - u Westminsterskoj katedrali. Snimao ju je i emitirao BBC radio, a prijenos su slušali milijuni ljudi diljem svijeta. I tada je Elizabeta pokazala da mari za svoj narod. Kao što je na krunidbi inzistirala na tome da je mogu gledati i njezini podanici, tako je i taj put izrazila svoje suosjećanje prema Britancima koji se u tom trenutku još nisu izvukli iz poslijeratne krize, i to odlukom da svadbena ceremonija bude skromna. Mladenci su klečali na gajbama za naranče koje su bile prekrivene ružičastim satenom, a tkaninu za vjenčanicu kupila je uz bonove. Dirnuti tom gestom mnogi su Britanci Elizabeti poštom slali i svoje kupone, a mladenci su dobili i 148 pari čarapa, 16 spavaćica i 500 konzervi ananasa.
Doduše, neki će reći: 'Što vrijede ti Elizabetini prikazi empatije kada ona ionako nema nikakvu političku moć. Uostalom, kao da ona zna što znači biti običan čovjek. Ni dana svog života nije provela u brizi za ono što donosi sutra, nisu je morili nemoć, bolest, siromaštvo ni mala mirovina.'
Istina, Elizabeta II. možda nema nikakvu opipljivu političku moć, ali zato ima neosporiv utjecaj, a o tome što ipak radi u svom životu da se mnogo toga reći. Njezin posao nisu samo organizacija raznih diplomatskih događaja i pojavljivanje na njima, nego je možda najvažnija njezina uloga ona filantropkinje. Štoviše, neki smatraju da je kraljica Elizabeta II. svojim djelovanjem utjecala na smanjenje siromaštva diljem svijeta, što je nasljeđe koje će trajati stoljećima. Kraljica Elizabeta bila je pokroviteljica više od 600 dobrotvornih organizacija, od kojih je većini služila više od 60 godina. Te organizacije uključuju britanski Crveni križ, Cancer Research UK, Blind Veterans UK i Save the Children UK.
Skeptici bi opet mogli reći: 'Pa ne daje ona novac iz svog džepa', i to je djelomično točno, ali kao pokroviteljica tih dobrotvornih organizacija kraljica usmjerava pozornost javnosti na važne ciljeve i pomaže im da prikupe više novca nego što bi inače mogle. Samo u 2012. pomogla je tim organizacijama prikupiti 1,4 milijarde funti, što učvršćuje njezinu poziciju jedne od najutjecajnijih filantropkinja na svijetu. Osim tog impresivnog rekorda, ona donira i vlastiti novac za ono što joj je blisko pa je tako 2015. poslala vlastiti novac u Nepal nakon što je čula vijest o potresu koji je razorio zemlju.
U svakom slučaju, nije Elizabeta, uz eventualno Lady Dianu, najportretiranija žena na planetu bez razloga. Njezina je glava na svakoj britanskoj poštanskoj marki otkako se popela na prijestolje. Milijarde maraka, milijuni kovanica i novčanica te stotine tisuća razglednica nose njezin lik, a njezino lice, posebno u profilu, prepoznato je u svim zemljama engleskoga govornog područja, i to unatoč tome što nije ljepotica poput Kate Middleton. Naravno, neće se jedna kraljica naći na ambalaži koja potiče ljude na to da kupuju beauty proizvode, ali upravo je u nedostatku seksepila njezina snaga.
Da, Kate je obožavana, kao što je bila i Diana, ali ipak su to žene koje će, unatoč svim svojim postignućima, najviše ostati zapamćene na stranicama lifestyle časopisa, dok je kraljica Elizabeta II. već sada dio povijesnih udžbenika. S druge strane, možda nema utjecaj na beauty trendove, ali na one modne itekako ima. Njezini upečatljivi jednobojni kaputići hit su već desetljećima, toliko da su postali zaštitni znak i Kate Middleton, a i provokatorica Meghan Markle rado ih je nosila tijekom svojih dana na britanskom dvoru, i to ne zato što su siguran modni odabir, nego zato što se još nije rodila žena koja u klasičnom, sofisticiranom, elegantnom komadu odjeću izgleda loše.
Osim toga, ne možemo reći da su Elizabetini politički stavovi dosadni ili passe kao njezini kaputići. Zaboravljamo da kraljica mora ostati politički neutralna i da ona zapravo ne smije javno iznositi svoje mišljenje. Kada je nakon šest desetljeća vladavine javno potpisala Povelju Commonwealtha koja se protivi svim oblicima diskriminacije, bez obzira na to jesu li ukorijenjeni u spolu, rasi, boji kože, vjeri, političkom uvjerenju ili drugim osnovama, britanski je tisak izjavio da je kraljica napokon dala potporu pravima homoseksualaca.
'Iako nećemo čuti njezine osobne stavove o tome, činjenica da to javno podržava pred televizijskim kamerama zaista dovoljno govori', rekla je uoči tog događaja Victoria Arbiter, kraljevska suradnica ABC Newsa, a to svakako nisu jedine reforme koje je uvela tijekom godina na tronu. Naravno, o njima će se uvijek manje pisati nego o skandalima unutar britanske kraljevske obitelji koje redovito zakuhaju njezina djeca i unuci, stavljajući je iznova u poziciju Velike Majke koja mora ‘počistiti’ za svima.