Bivša pjevačica grupe Feminnem Nika Antolos progovorila je za Story.hr o najtežim trenucima multiple skleroze i svojoj kćerkici Sienni. Otkrila je i da piše knjigu te objasnila koliko joj vjera pomaže u životu.
Story: Često ste otvoreno progovarali o svojoj borbi s multiplom sklerozom. Kada ste točno saznali svoju dijagnozu i kako je Vaš život izgledao s tom bolešću?
Prije otprilike tri godine se pregledima potvrdilo da je bila riječ o multipla sklerozi. Nakon MR-a i punkcije više nije bilo sumnji. Bilo je zaista teško, uz sve moguće simptome teško je bilo funkcionirati oko najosnovnijih svakodnevnih zadataka. Odvesti Siu u školu ili do dućana, sve je bilo uz tešku koncentraciju kroz bolove. I svaki tjedan je nosio neki dodatni novi simptom plus pogoršanje starih. Sve u svemu, nije bilo lako.
Story: Rekli ste da ste nekada bili slijepi na jedno oko i niste mogli hodati zbog bolesti. Osjećate li još posljedice toga, kakvo je Vaše fizičko stanje?
Da, tako je. Koliko je bilo teško, bilo mi je i komično. Jedno sam jutro ustala i skužila da ne mogu hodati ulijevo, samo udesno. Pa sam se sama sa sobom smijala kako će me valjda netko pronaći dok se danima vrtim u krug u pokušaju da prođem kroz vrata. Sada, Bogu hvala, uz protokol (prehrana, hladno prešani sokovi i suplementi) više nema nikakvih naznaka prisutnosti bolesti.
Story: Kako izgleda Vaša svakodnevica? Otkrili ste nedavno da ustajete u zoru.
Moje jutro započinje hladno prešanim sokom i kavom oko 5:30 uz neki podcast ili krunicu zato što zaista volim dugo jutro, ali i da imam malo vremena za sebe prije nego se Sia probudi. I onda dalje ovisno o zadacima toga dana. Spremanje za školu i ostalo. Kako trenutno slažem ideje za knjigu, to mi je trenutno fokus..
Story: Samohrana ste majka kćerkice Sienne koju ste rodili 2013. Kakva je Vaša kći, nalikuje li Vam svojim karakterom? Kako je utjecalo na nju i Vas ovo razdoblje koronavirusa, online škole i zapravo nemogućnosti da se djeca međusobno druže?
Ona je svoj mali veliki čovjek, vesela mala žena koju odlikuje velika empatija i dva broja veće srce. Iz škole u kojoj uz sve ima još i robotiku i hip-hop ples, ona trči na ruski jezik i kickboxing. Sad priča o violini i španjolskom jeziku, ne kuži da u danu ima samo 24 sata jer ona bi sve. Usto se ne gasi, obožava ruske youtubere, ima neke fore na koje umirem od smijeha. Dijete je, točno je ono što treba biti. Najiskrenije, nije je puno dotaklo jer bi mi pobjegle na Krk k svojima kad god bi krenule nove mjere. Tako da je ona vrijeme provodila u dvorištu i kraj mora. Pokušala sam joj fokus prebacivati na pluseve u to vrijeme, razgovore s curama preko zooma i šetnje po šumi. Tako da sam zaista zahvalna Bogu kako ju je slabo okrznulo.
Story: Često u svojim objavama na Instagramu govorite o vjeri. Koliko Vam je pomogla u svemu sa čime ste se morali nositi?
Da, ne mogu protiv onog što svim bićem znam. Bog me je nosio kroz sve što sam prolazila i iznio do kraja.. Teško je ugurati ljubav u slova, tim više objasniti zahvalnost za Njegovu.. Moj Bog je moje sve jer On to i jest.
Story: Poznati ste po tome da nemate dlake na jeziku, jasno iskazujete svoje stavove i među njima je bio i onaj da biste išli kihnuti prvo kihnuti u Sabor da imate koronu. Što Vas je tada potaknulo na tu izjavu s kojom se dosta ljudi i složilo?
Da, brži mi je jezik nego pamet. Ja sam ponekad (čitaj: često) naivna, pa pomislim da ljudi shvaćaju šalu onako kako bi i trebali. Ali nažalost, ljudi su ranjeni iz svakakvih žanrova života i sve što se izgovori, pada po ranama. Otud ljutnja i nerazumijevanje. Iako, jako ih se puno složilo, točnije shvatilo šalu, puno ih je više nego ljutih. Razočarani smo većinski kako nam se vodi država, stoga isto provocira šale. Naravno da ne bih odmarširala kihnuti u sabor, umirem od smijeha dok samo ovo pišem..
Story: U veljači ste 2019. pisali tadašnjoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i Ministarstvu zdravstva i tražili legalizaciju medicinskog ulja kanabisa. Je li bilo kakvih vidljivih koraka nakon što ste slali molbu za to? Jeste li razočarani što bivša predsjednica nije ništa učinila nego kako je rekla 'pratila situaciju'?
Na tome se još uvijek radi, ali barem se radi, iako to podrazumijeva ,sigurna sam, ležanje dokumenata na stolu, dok bolesni čekaju. Ništa novo, kod nas često sve ide presporo osim kriminala. Ja zaista smatram da je učinila sve što je bilo u njenoj mogućnosti, oni nadležni po toj temi, koji mogu nešto konkretno učiniti, ne čine što mogu.
Story: Htjeli ste otići živjeti na Krk i maknuti se od metropole. Sviđa li Vam se još ta ideja, je li zaista život na otoku lakši?
Život zapravo nigdje nije lakši već ga olakšavaju prisutnost najdražih i prirode... To je ona velika razlika koja me vječno vuče na Krk, s godinama sve više, ali moja Sia ovdje ima prijatelje, školu koju voli i svoje navike. Tko zna, možda nam jedan šestak dođe pa potrpamo stvari u auto i pobjegnemo na Krk, kod nas je sve moguće.
Story: Bili ste članica popularne grupe Feminnem. Po čemu ćete pamtiti te dane na estradi? U kojoj ste sad fazi s glazbom, pišete pjesme?
Joj nas tri mlade žene, pune ljubavi prema glazbi, stvaranju, nastupima, šminka, haljine, onda odlazak na Eurosong, ma uživale smo. Kako i ne bi kad tako mlad živiš snove. Bilo je predivno i primjereno tim lijepim godinama. Sada mi srce vuče nešto drugo, neka druga glazba, knjige, film. Pišem puno i svašta, ovisno što me dotakne. Nikad se nisam ograničavala u umjetnosti jer to čak smatram sebičnim. Kad imaš nešto dati,a skrivaš po džepovima na srcu. Pa ako i ne valja većini, jednog možda pravilno dotakne i okošta se smisao. Možda čak i samoga sebe.