Dalmatino je hrvatski pop sastav koji čine Ivo Jagnjić i Zdravko Sunara. Debitantski album 'Cukar i sol' izdali su 2001. i pokrenuli malu revoluciju u dalmatinskoj pop glazbi, a 2002. su osvojili Porina za novog izvođača godine.
Koliko su popularni govori i činjenica što su u kratkom vremenu uspjeli rasprodati karte za dva koncerta u KD Vatroslav Lisinski, a najavili su i treći koncert, za koji također karte brzo odlaze. O svemu tome kao i planovima za budućnost razgovarali smo s popularnim dvojcem iz sastava.
Story: Kako ste zadovoljni odazivom i reakcijom publike? Hoćete li biti rasprodani i za treći koncert i ako do toga dođe hoćete li raditi i četvrti koncert?
'Pa mi smo realno očekivali jedan koncert, drugi smo se možda potajno nadali s obzirom na to da je dvorana kapaciteta 1800 mjesta, ali nam je bilo jasno da je Lisinski prije svega hram glazbene priče u Hrvatskoj, da će tu doći neka druga publika, a ne mladi ljudi koji dolaze u klubove. Međutim, ovome se zaista nismo nadali. Evo brzo će se prodati i treći koncert. Jednostavno rečeno presretni smo. Hvala svim ljudima koji nas ove godine bodre i dolaze na naše nastupe', rekao je Jagnjić.
'Neizmjerno smo sretni odazivom publike i ponosni što su se dva koncerta u dvorani Vatroslav Lisinski rasprodala u rekordnom roku. I tada smo Ivo i ja vrlo oprezno pristupili prijedlogu organizacije trećeg koncerta. U ovom trenutku nam je jako drago što smo to prihvatili jer kako čujemo karte za treći koncert se nesmiljenim tempom prodaju i za koji dan će biti rasprodan i treći koncert. S time smo svakako prezadovoljni.
Iako nam organizatori predlažu i četvrti koncert jer njihove procjene sežu toliko daleko da interesa ima da bi mogli još dva koncerta, znači pet ukupno mogli rasprodati, Ivo i ja smo odlučili reći da je dosta nastupa u KD Vatroslav Lisinski ove godine jer ne treba tražiti kruha s vrha pogače. Naime, naše su želje sezale do toga da napunimo jedan koncert i s time bi bili prezadovoljni. Znači naš plan i želje su premašeni tri puta i uistinu i to je više nego dovoljno.
Osim ta tri nastupa u Lisinskom imamo i još dva nastupa u Švicarskoj, u gradovima Bern i Zurich, potom dolazi Korizma, dužni smo još Gradu Zadru dva koncerta koje nismo mogli držati u veljači radi odluka Stožera, a u Korizmi ćemo se što odmarati, što pripremati za najvažniji koncert naše karijere, a to je koncert u splitskoj dvorani Gripe u četvrtak 21. travnja', dodao je Sunara.
Story: Jeste li iznenađeni dobrom prodajom karata?
'Jesmo. To se stvarno prodaje brzinom munje. Ne možemo vjerovati. Evo još ima nešto karata za treći koncert, evo još ima 16, 17 dana do trećeg koncerta, a zapravo je 85 posto karata prodano. Nevjerojatno', zadovoljan je Jagnjić.
'Prodajom karata smo iznenađeni, odnosno tempom prodaje karata. Nadali smo se da će se prodati jedan, ali ovo je premašilo naša očekivanja za 300 posto', rekao je Sunara.
Story: Što ste pripremili za koncert?
'Ljudi koja nas prate znaju kako mi funkcioniramo. Uživo mi nismo bend za prosječnu dobnu starost od 25 godina, znači na bini ne radimo salto mortale, malo smo ponekad možda i usporeni. To će biti jedan pošteni koncert od dva sata, dva sata i 15 minuta. Svirat ćemo pjesme s naša četiri albuma i bit ćemo pojačani.
Znači uz klasičnu postavu od pet ljudi, imamo još Jasenka Trokovića koji će svirati perkusionista i pjeva prateći vokal te dvije cure, Monika i Kristina. Pjevaju sjajno, a one su članice grupe Afrodita iz Tomislavgrada. Jako dobro pjevaju. Bit će nas na pozornici osam i to će biti jedna svježiji, vedrija, raspjevana verzija i postava. Bit će dosta vokala, bit će dosta veselo i lijepo. Veselimo se tim nastupima upravo radi te proširene opcije u kojoj ćemo svirati', rekao je Jagnjić.
'Za koncert smo pripremili prošireni sastav od osam glazbenika. Znači uobičajena postava od nas pet plus perkusionista i plus dvije prateće pjevačice. Izvest ćemo sve naše pjesme i što bi se reklo sportskim žargonom, ostavit ćemo srce na terenu', dodaje Sunara.
Story: Koja pjesmu najviše volite izvesti, a na koju publika najbolje reagira?
'Teško je reći koju pjesmu najviše volimo izvesti. Moja malenkost je autor glazbi i tekstova za sve ove pjesme i to je na neki način kao da me pitate koje svoje dijete najviše volim od svoje troje. Na to pitanje je teško dati odgovor. Međutim, sva ima neki svoj šarm, nešto što nam je u njoj lijepo i drago, ali ja najviše volim, ako to tako mogu kazati 'Zovem se jugo'. Ta mi je pjesma iz nekih mojih razloga posebno draga. Ima mi i neki svoj šarm i nešto što je u njoj puno lijepo i drago.
A publika definitivno najbolje reagira na 'Dajem ti rič'. Ta pjesma je snimljena 2003. godine, proradila je prije pet-šest godina, a zadnje dvije godine na glazbenoj sceni i uživo na našim glazbenim nastupima radi doslovno dar-mar. Ja nekad u šali kažem da smo poženili pola Hrvatske. Ta pisma je postala himna mladosti, mladost se na nju ženi, momci prose cure. Svira se na svadbama, to je naprosto nevjerojatno. Ali zanimljivo, snimljena je 2003. godine, nakon 15 godina je proradila, a zadnje dvije godine radi doslovno dar-mar', opisuje Jagnjić.
'Mislim da publika jako dobro reagira na sve pjesme grupe Dalmatino iako moram izdvojiti jednu koja za dlaku bolje prolazi nego ostale - 'Dajem ti rič', ali velim sve imaju jako dobro prolaz kroz publike i mi ih sve jednako volimo izvoditi', rekao je Sunara.
Story: Pripremate li nešto novo, pjesmu ili neki album?
'Ivo priprema nove pjesme. Mislim da ćemo nakon splitskog koncerta i neke pjesme i snimiti, ali objavljivat ćemo ih kada se za to ukaže potreba. Kada se pokaže pravo vrijeme za pojedinu pjesmu. To je po nama najbolji način za plasiranje pjesama', rekao je Sunara.
Story: Kako ste podnijeli ovo pandemijsko vrijeme?
'Za mene je ovo znanstvena fantastika. Da mi je netko pričao ovo prije pet-šest godina ne bih u to mogao vjerovati. Rekao bih mu da to može biti samo u filmu. Međutim, čuda se događaju, pandemijsko vrijeme za nas koji stalno negdje nastupamo, za nas je to bilo pogubno. Stalno smo bili doma, bile su nam ruke zavezane i fizički i psihički smo to teško podnijeli. Ljudski rod je bio suočen i s većim nedaćama pa smo preživjeli. Nadamo se da će sve to biti ok, da ćemo se vratiti u normalu', rekao je Jagnjić.
Sunara dodaje: 'Pandemijsko vrijeme smo proveli grozno dosadno i nadamo se da će svemu ovome uskoro doći kraj i da ćemo se vratiti, ne novom normalnom, nego starom normalnom životu. Uistinu žudim za tim jer mnogo toga nam fali. Od kontakta, zagrljaja, poljupca, koncerta, publike, veselja i nebrojeno aktivnosti nam nedostaje. Jedva čekamo povratak u staro normalno'.
Story: Imate li neku anegdotu vezanu za neki koncert ili vas veže neka lijepa uspomena?
'Anegdota ima more i neke baš nisu za javnost. Posebno lijepe uspomene vezane su mi za prekomorsku dijasporu. Moram reći da ti ljudi što su dalje od svoga doma, od svoga ognjišta, da su sve emotivniji i sve su žešći kad je Hrvatska u pitanju. Toliko pate, toliko smo puta u tim noćima primijetili žal što nisu doma. Mnogi od njih često u Hrvatsku dolaze ljeti kada su godišnji odmori i vidim da to jako vole.
Svirali smo 150 km od Sydneya u gradu koji se zove Wollongong, svirali smo jednu feštu, bilo je tu 1500 ljudi i jedan barba nam je rekao: 'Danas mi je rođendan, možete li odsvirati jednu pjesmu?' I gledam ja čovjeka i vidim da ima nekih 75 godina i mislim se da hoće neku pjesmu od Olivera, Miše ili Kiće, nešto starijeg datuma, a on je odgovorio da bi želio: 'Ja sam čačin grdelin peto dite, prvi sin'. I kaže mi: ‘Sinko moj ja sam ti doslovno peto dite, četiri sestre i ja smo po čitav život po ovim zemljama i jedva čekam kad ću se vratiti doma u Imotski'.
Kad smo to svirali toliko mi je to bilo dirljivo, evo i sad me stisne u grlu. To je lijepo vidjeti kako ti ljudi vole doma, pate za Hrvatskom, ali životne turbulencije i priča trbuhom za kruhom ih je odvela daleko od ognjišta domova i žive tamo di žive, a uvijek su srcem ovdje', rekao je Jagnjić.
'Anegdota i lijepih uspomena ima toliko da bismo mogli napisati knjigu. Možda je ovo dobra ideja da Ivo i ja počnemo pisati jednu knjigu. Puno anegdota i lijepih uspomena stvarno ima. Imali smo 11 turneja u Kanadi, tri u Americi, tri u Australiji i Novom Zelandu, 1000 koncerata u Europi i u Hrvatskoj. Ne znam kolika bi ta knjiga trebala biti koliko mi toga lijepoga imamo za napisati. Možda je dobra ideja napisati neku knjigu o svemu tome', rekao je Sunara.
Story: Biste li nešto na kraju poručili svojim obožavateljima?
'Dvadeset godina radimo relativno lijepo, usudio bih se reći da je zadnjih nekoliko singlova nekako tu našu priču još malo diglo i ubrzalo. Hvala lijepo svoj toj dragoj mladosti. Često u šali imam običaj kazati da mi sviramo 20 godina, a oni stalno imaju 20. Znači mlade generacije, nisu se još ni rodili kad sam ja pisao neke od tih pjesama i danas dolaze na te svirke po klubovima.
Sunara i ja oduševljeni smo koje su to reakcije, kako oni to doživljavaju emotivno, kako to bude. Presretan sam. Sve što im mogu poručiti je jedno veliko hvala. Sve te ljude drage, bez obzira na dobnu strukturu ja bih najrađe izgrlio i izljubio i rekao bih jedno veliko hvala', rekao je Jagnjić.
'Svima koji poštuju grupu Dalmatino, a i svima uopće bih preporučio sljedeće: 'Činite dobra djela, znanima i neznanima, svugdje i svakome i popravljajte sebe koliko god je to moguće. Jer kad popravimo sebe činimo svijet boljim, popravljamo svijet na bolje i taj popravljeni bolji svijet ostavljamo svojim potomcima. Voli vas grupa Dalmatino', zaključio je Sunara.