Hrvoje Kečkeš jedno je od naših najpoznatijih televizijskih, kazališnih i filmskih glumaca. U svijet glume ušao je na daskama ZKM-a, a potom je 1996. godine upisao Akademiju dramske umjetnosti. Od 2002. je godine član Satiričkog kazališta Kerempuh.
Ipak, široj je javnosti postao poznat kao Kazimir 'Kazo' Hrastek u televizijskoj seriji 'Bitange u princeze'. Možemo ga slušati i na frekvencijama narodnog gdje je član Jutarnjeg kluba, a 2020. godine dobio je Večernjakovu ružu za radijsku osobu godine.
Sa suprugom je Vedranom još od 1998. godine, bračne su zavjete izmijenili u svibnju 2004. godine, a 2017. su dobili kćerkicu Mišu. 'Miša mi nije promijenila život, obogatila ga je! Za mene to nije neka promjena, a ne mogu reći ni kako ima odricanja zbog nje. Zbog mog posla, supruga naravno preuzima na sebe neke obaveze, ali apsolutno uživamo u svakome trenutku. Svaki roditelj tko ima jedno malo preslatko stvorenje će jako dobro znati o čemu pričam', rekao je 2017. glumac za Story.
Svoju je suprugu upoznao na jednom tulumu, ona mu je ponudila sendvič i tako je počela njihova komunikacija. Već drugi dan postali su nerazdvojni, a upravo mu je ona bila najveća podrška kada je 2009. godine završio na odvikavanju od alkohola.
'Već je dugo prošlo od toga i sad mi se to čini kao neki drugi život. Čovjek nikad ne smije zaboraviti na to, treba uvijek biti na oprezu jer je to vrag s kojim sam se dugo mučio. Trebalo mi je dugo vremena da počepim sve male otvore i rupice kroz koje se taj on mogao ponovno uvući. Ali kad je čovjek fokusiran i kad, hvala Bogu, ima sreću da je u stabilnoj okolini, ima podršku osoba do kojih mu je stalo, sve je moguće. I prije sam često govorio da je to zapravo bio moj zakašnjeli pubertet. Fokus na posao mi je itekako pomogao da to maknem od sebe. Sad na to gledam kao jedno iskustvo kroz koje je bolje da se ne prolazi, ali isto tako ako čovjek u takvoj situaciji zna dobro sam sebe procijeniti - može za daljnji život izvući neke korisne lekcije', ispričao je Hrvoje za tportal.
Tada je prokomentirao i temu koja se prešućuje, da mnogi u glumačkoj profesiji imaju problema s alkoholom.
'Svi koji se bave javnim poslom su pod povećalom. Nisam sklon toj teoriji da je to nešto što posebno pogađa našu profesiju jer nijedna profesija nije cijepljena od toga. S druge strane, možda mi imamo odgovornost da ukažemo na problem te da svojim primjerom pokažemo da je alkoholizam ozbiljna stvar. Sklizak je teren i jako je tanka granica između konzumacije i ovisnosti. To se ne prepoznaje lako, no nažalost, kad se taj problem prepozna, već je kasno da se vrati samo na društvenu potrošnju', zaključio je.