Poznati novinar, televizijski voditelj i DJ Matija Lovrec već 15 godina hrabro se nosi sa zdravstvenim problemima i borbama s moždanim udarima. Javnost ga trenutno gleda i u popularnom showu 'Ples sa zvijezdama', a jedna od njegovih glavnih misija je podizanje svijesti o moždanom udaru.
U razgovoru za Story.hr Matija je podijelio svoju životnu priču i borbu s čak 17 moždanih udara, otkrio nam koliko mu je izazovno pratiti koreografije koje sprema s plesnom partnericom, prokomentirao podršku sina i kćeri te detaljno progovorio o svom iskustvu s nervnim poremećajem.
Story: Istaknuli ste se u masi natjecatelja u popularnom plesnom showu. Koji je vaš cilj sudjelovanja?
U medijima sam još od 1989. godine i privatni život sam držao dalje od očiju javnosti. Sada imam viši cilj promovirati svijest o moždanom udaru i zdravlju nas starijih, iako se ja ne osjećam starijim.
Story: Kakva vam je Helena, vaša plesna partnerica?
Moja plesna partnerica je čudo i ne može biti bolja nego jest. Ples prilagođava meni i u potpunosti me razumije, a ima i živce za mene.
Story: Koliko vam je teško pratiti koreografije?
Nije mi teško pratiti koreografije zbog zdravstvenog stanja, nego zbog godina i toga što nikad u životu nisam plesao. Zapravo, najmanji problem jest moje neurološko stanje, kad krenem plesati i kad se zagrijem onda sve ostale nedaće zaboravim.
Story: Neki od sad već bivših kandidata spekuliraju kako je žiri u 'Plesu sa zvijezdama' izuzetno strog. Koje je vaše mišljenje?
Ja sam jedini koji može reći da je žiri strog jer ja imam najmanje bodova. Ipak ne želim se oko toga raspravljati i zabrinjavati, nisam ja neki virtuoz, a ne volim ni gunđati. Mi se ubijamo od treninga da dovedemo sve do savršenstva. Imamo i malo vremena za vježbanje i osmišljanje koreografije.
Story: Kolika su vam podrška kći Angelina i sin Tom?
Kći Maria Angelina me jako podržava, čak je i došla u studio u publiku da me bodri. Tu je i moj sin Tom koji me podržava i veseli se cijelom showu. On je moj ponos, moj frajer… Kaže mi da plešem najbolje što mogu i ogromna mi je podrška. Ipak, nije lako ići svaki dan plesati pet ili šest sati, a oni mi stvarno daju vjetar u leđa i moja su najveća podrška.
Story: Objavili ste fotografiju s Vlatkom Pokos. Kakav imate odnos s njom i smatrate li da je ishitreno reagirala na ispadanje iz showa?
Vlatka je radila sa mnom na HRT-u i znamo se duži niz godina. Rekao bih za nju da je jedna dama, a od nas ostalih natjecatelja nitko nije očekivao da će nas baš ona napustiti. Čovjek treba biti na sve spreman u životu i znati prihvatiti poraz. Ja mogu reći da sam bio spreman na ispadanje jer sam imao najmanje bodova, ali sam dobio podršku gledatelja na čemu sam im jako zahvalan. Meni je zapravo jedini cilj bio da ne ispadnem prvi. Sada sam ostvario svoj cilj i trebam nastaviti dalje.
Story: Ako se prisjetite svoje zdravstvene agonije s moždanim udarima, kako je sve počelo?
Nitko od nas ne zna što nam zdravlje nosi u budućnosti. Ja sam imao nekoliko godina užasne glavobolje i pokušavao ih liječiti na razne načine. Na kraju sam otišao na magnetsku rezonancu gdje je uočen aneurizam bazilarne arterije, što je strašna i ozbiljna dijagnoza. U to vrijeme su mi prognozirali još mjesec dana života. Tada sam prošao embolizaciju te smo pokušali sanirati aneurizmu. Na kraju je došlo do TIA-e (grča moždane žile koja mozak ostavlja s manjkom kisika) s kojim sam se borio gotovo sedam godina. Sve dok nisam dobio odgovarajuću terapiju borio sam se s moždanim udarima i sad mogu reći da sam odlično. Nemam više problema s tim.
Story: Dakle, vaš cilj je promocija zdravlja i podizanje svijesti o moždanom udaru?
Postoji inicijativa 'Grom' koja podiže svijest o moždanom udaru gdje se potiče da se na vrijeme prepoznaju svi znakovi ovog neurološkog poremećaja. Postoje tri vrste moždanog udara. Prvi oblik udara je da pukne žila u mozgu i što je manja žila to je manja 'šteta'. Drugi je kada dođe do ugruška koji začepi žilu i zaustavi dovod kisika u mozak, a treći je oblik koji sam ja imao. TIA ili Tranzitorna ishemična ataka je oblik za kojeg se ne zna zašto dolazi do grča žile i u jednom trenutku zaustavi protok krvi te onda pusti krv. Nitko ne zna hoće li pustiti ili neće, ovo je jedan od najgorih oblika moždanog udara.
Story: Doživjeli ste 17 moždanih udara, na kojim mjestima ste ih sve zadobili?
Mnogo poznatih osoba u svijetu se bori s ovim oblikom nervnog poremećaja i mogu imati čak nekoliko napadaja dnevno. Kada je riječ o broju moždanih udara, možda nisam ni nabrojio sve koje sam imao. Bilo je raznih situacija kada sam npr. bio na skijanju, u restoranu… Može se dogoditi napadaj na tisuću mjesta na kojima nećeš znati za sebe.
Story: Vi ste vozač, ne bojite li se opasnosti na cesti?
Veliki je problem kada je osoba vozač, onda postaji mogućnost da ugrozi sebe i ostale sudionike u prometu. Ja sam vozač, vozim i motor, ali sam trenutno na terapiji pa onda više nisam opasan u prometu. Imao sam situaciju da sam prvi put doživio moždani udar te nakon toga sjeo na motor i otišao u bolnicu. Najvažnije je prepoznati simptome tog udara od trnjenja ruke, oduzetosti lica, teškoće u govoru do smetnje u vidu. Kada čovjek to prepozna treba vidjeti je li to prolazi ili to ostaje trajnije. Ako ostaje trajnije odmah se treba ići na Hitnu medicinsku pomoć. Ja sam imao sreće da je meni najduži takav ispad bio nešto dulji od sat vremena i onda se sve funkcije polako vraćaju u normalu. Nikada nema garancije da će se sve funkcije vratiti u normalu, to nitko ne može predvidjeti.
Story: Kakav je osjećaj dobiti moždani udar?
Moždani udar ne boli, osjeti se da se lice malo objesi. U mom slučaju udaralo je na centar za vid. Dakle, na jedno oko bi vidio odlično pa i na drugo, ali zajedno ta dva oka nisu funkcionirala. Nisam imao usklađen vid.
Story: Odlučili ste i prestati pušiti cigarete…
Prestao sam pušiti cigarete doslovce preko noći. Smatram da je to najbolja odluka koju sam donio. Druge ljude koji puše ne osuđujem. Imamo priliku utjecati na naše zdravlje, a jedino što se na kraju mora je - umrijeti.
Story: Kako ste postali TV autor i urednik emisije o automobilima?
Ja sam inače grafički inženjer, ali od samog dolaska na HTV, novinarstvo koje mi je bilo hobi preraslo je u ozbiljan posao. Zadnjih 30 godina vozim aute i motore te ih i testiram. Pratim i tehnologiju s obzirom na to da sam inženjer pa imam malo više znanja od običnog novinara. Ono što je u svemu tome zanimljivo je to da čovjek nikad ne zna gdje će ga posao i hobi odvesti, a uvijek može prerasti u nešto ozbiljnije.
Story: Radite li još kao DJ?
Radim i na DJ Akademiji te podučavamo mlade nade koje su na Akademiji postale i svjetske zvijezde. Taj posao me vraća u mladost. Iako, meni je najdraži posao od svih koje radim snimanje reklama i spikiranje te je to ono gdje mogu dati sebe u punoj formi.
Story: Javnost vas je upoznala na HTV-u. Što ste sve radili kod njih?
Tehnički ja nikad nisam ni bio na HTV-u, tamo sam bio vanjski suradnik. Ondje sam sve naučio od televizije do spikiranja… Ne postoji druga škola u Hrvatskoj za spikere osim kod njih. Na iskustvu koje sam tamo dobio zauvijek ću im biti zahvalan.
Story: Koji je razlog što ste otišli s HTV-a?
Službeni stav HTV-a jest taj da nije bilo potrebe za mojim angažmanom. Od tada se mnogo stvari promijenilo i mogu reći da ljudi koji su mi tada nanijeli nepravdu, zapravo su mi učinili uslugu. Nekada sam bio ljut i ogorčen na njih, a danas bi ih počastio, zagrlio i rekao hvala. Moja karijera je otišla u drugom smjeru, nemjerljivo uspješnije nego što je to bilo na HTV-u.
Story: Za kraj našeg razgovora kakvu poruku šaljete našim čitateljima?
Prije svega, moram reći da ljudi trebaju uživati u životu. Evo ja nakon 54 godine plešem i uživam u tome koliko god se mučim. Ljudi se trebaju više veseliti, smijati i činiti dobro jer dobro se dobrim vrača.