Da je još među nama, Doris Day bi 3. travnja proslavila stoti rođendan, ali 13. svibnja 2019. godine sudbina je htjela drukčije i ova legendarna glumica i pjevačica napustila je svijet preminuvši mirno u svom domu.
Talentiranu zvijezdu zdravlje je dobro služilo sve do posljednjeg trenutka, kada je dobila upalu pluća od koje se vremešna Day nikako nije mogla oporaviti. Mnoge generacije pamtit će je po bogatoj glazbenoj i glumačkoj ostavštini, a mladi koji dolaze o njoj će učiti kao o legendi svjetskih pozornica i filmskih platna.
- Obožavam se smijati. To je jedini način da se održiš na ovome svijetu. Uživaj svaki dan kao da ti je zadnji jer imamo samo jedan život - isticala je Day.
Punog imena Mary Ann Von Kappelhoff rođena je 3. travnja 1922. u Cincinnatiju u američkoj saveznoj državi Ohio, a njezin otac William Joseph Kappelhoff bio je učitelj glazbe i glasoviti dirigent zborova. Malena Mary odrastala je u domu u kojem je glazba bila dio života, a prije nego što se odlučila za glumačku karijeru, za koju je u ono doba bilo vrlo važno glazbeno znanje, željela je biti plesačica. Taj se san raspršio nakon što je slomila desnu nogu u prometnoj nesreći pa je, umjesto plesa, sa 15 godina počela pjevati u klubovima i na radiju.
- Godinu dana ležala sam gotovo nepomično, maštajući kako ću se jednog dana popeti na pozornicu. Jedino me to držalo na životu i davalo mi nadu za bolje sutra. U mom životu bila su dva prijelomna trenutka. Jedan je nesreća, a drugi razvod roditelja zbog čega sam naglo odrasla - izjavila je u jednom intervjuu.
Slušajući kćer kako pjevuši, majka Alma odlučila je da Doris mora pohađati satove pjevanja. Angažirala je učiteljicu Grace Raine, a već nakon tri sata Raine je rekla da mlada Doris ima golem potencijal. Raine je bila toliko impresionirana da je Doris davala tri lekcije tjedno po cijeni jedne. Tijekom osam mjeseci, koliko je pohađala satove pjevanja, mlađahna Kappelhoff imala je prve profesionalne glazbene angažmane na WLW-ovu radijskom programu ‘Carlin’s Carnival’ te u lokalnom restoranu Charlie Yee’s Shanghai Inn. Radijskim nastupima privukla je pozornost glazbenika Barneyja Rappa koji je tražio pjevačicu i upitao je bi li htjela doći na audiciju. Na audiciji je bilo oko 200 pjevača, no znao je da je Doris ona prava.Tijekom karijere Day je uvijek isticala kako je od početka imala uzore na koje se ugledala i željela imati uspješnu karijeru poput njih.
- Još u danima oporavka od nesreće vrijeme sam kratila pjevušeći pjesme koje sam slušala na radiju. Najviše mi se sviđao glas Elle Fitzgerald - izjavila je jednom prilikom, a nekoliko godina poslije, velika pjevačica mogla je biti sretna što može pjevati pjesmu ‘Sentimental Journey’ pet godina mlađe Day kojoj je bila uzor.
- Postojala je kvaliteta u njezinu glasu koja me fascinirala. Pjevala bih s njom dok bih je slušala na radiju, pokušavajući uhvatiti njezine suptilne nijanse, opuštene i tako čiste. Obožavala sam je - otkrila je Day.
Karijera buduće zvijezde počela je još prije Drugog svjetskog rata, 1939., kada je kao pjevačica nastupala uz big band, a probila se upravo pjesmom ‘Sentimental Journey’ iz 1945. koja je postala himna američkih vojnika jer je aludirala na njihov povratak kući. Tom je pjesmom osvojila prvo mjesto ljestvice najslušanijih pjesama, ali i srca slušatelja. Riječ je o tipičnoj američkoj baladi iz tog vremena napisanoj prema svim pravilima tada popularnog swinga.
- Osjećala sam se kao Alisa u zemlji čudesa i to se nikako nije moglo sakriti. Svaki bih put zanijemila od divljenja kad bih se našla licem u lice s nekom zvijezdom koju sam dotad znala samo s malih ekrana - rekla je.
- Uistinu sam svašta doživjela. Bila sam i na vrhu i na dnu. Uvijek sam govorila, bez obzira na to što se dogodi, ako me gurnu dolje, odmah ću se vratiti. Sjećam se jako dobro svojih početaka. Morala sam se izboriti za sebe - ispričala je jednom.
Njezina druga velika glazbena uspješnica bila je pjesma ‘Que Sera, Sera (Whatever Will Be, Will Be)’ iz 1956. skladatelja Jaya Livingstona i tekstopisca Raya Evansa koju je prvi put otpjevala u filmu Alfreda Hitchcocka ‘Čovjek koji je previše znao’. Iako se taj triler smatra remek-djelom filmske umjetnosti, jedini Oscar donijela mu je upravo Doris Day za izvedbu te pjesme koju mnogi pjevuše a da i nisu pogledali film.
Prije tog uspjeha gotovo je dvije godine pjevala s grupom Les Brown u tjednom radijskom programu Boba Hopea i imala veliku turneju diljem Sjedinjenih Američkih Država. Njezina izvedba pjesme ‘Embraceable You’ impresionirala je tekstopisca Julea Stynea i njegova partnera Sammyja Cahna te su je preporučili za ulogu u filmu ‘Romansa na otvorenom moru’ iz 1948. godine. Nakon audicija dobila je ulogu, što ju je šokiralo pa je redatelju Michaelu Curtizu otvoreno rekla da je pjevačica bez glumačkog iskustva. Odgovorio joj je da mu se sviđa što je bila iskrena i što se ne boji to priznati.
- Day je otkriće na koje sam najponosniji u svojoj karijeri - istaknuo je redatelj.
Bila je jedna od najpopularnijih američkih glumica tijekom pedesetih i početkom šezdesetih godina gradeći javnu sliku o sebi kao tipičnoj djevojci iz susjedstva, a to je ono što su iz projekta u projekt redatelji od nje i tražili. Filmovi kao što su ‘Šaputanja na jastuku’, ‘Ljubimica Divljeg zapada’, ‘Čaj za dvoje’, ‘Voli me ili ostavi’ samo su neki od kinouspješnica po kojima ju je publika pamtila. Pojavom seksualne revolucije njezina filmska čednost mnogima je počela smetati. Ubrzo je došla na glas kao ‘najstarija djevica na svijetu’, a priliku da popravi imidž propustila je odbijajući zavodničku ulogu Mrs. Robinson u filmu ‘Diplomac’ koju je naposljetku dobila Anne Bancroft.
- Morate pokušati ostati pozitivni unatoč usponima i padovima. Vjerujem da se sve događa s razlogom, toliko je toga dobrog nastalo iz loših situacija - rekla je i dodala:
- Gledajući se u ogledalu, shvatila sam da neću moći postati jedna od zavodnica s ekrana. S brojnim pjegicama na licu (jedan je novinar izbrojio da ih ima 1530), velikim zubima i mršavim tijelom bila sam djevojka prosječnog izgleda. No tada sam si rekla: “Ako želiš trajati, moraš izgraditi vlastiti glumački imidž zbog kojeg ćeš dobivati angažmane.” Odlučila sam ostati jednostavna i prirodna djevojka iz susjedstva jer je samo to odgovaralo mom karakteru - priznala je.
Tako je postala iznimka u Hollywoodu. Unijela je svježinu i mladost, odbacivši sve šablone savršenstva tog svijeta. I dok je s jedne strane vodila čednu karijeru lišenu skandala i seksualnih provokacija, privatno je imala sve samo ne čedan život. Brojni muškarci, brakovi, ali i nesretne priče povezane s njima samo su dio njezine povijesti. Već sa 17 godina stupila je u prvi brak s trombonistom Alom Jordenom kojeg je najprije ignorirala.
- Ne bih s njim otišla u kino čak ni kad bi tamo dijelili zlato - izjavila je.
Al je bio šest godina stariji i, kako je rekla, nepouzdani glazbenik u Evanstonu u Cincinnatiju. Svirao je u bendu u kojem je bila i ona te nije bio neka garancija da će joj pomoći na putu do sjajne karijere. Zapravo, kad se prijavila na audiciju za pjevačicu u bendu, željela je šarmirati vođu benda i menadžera Barneyja Rappa.
Brak je trajao dvije godine i bio je vrlo turbulentan i mučan. Već nakon vjenčanja 1941. godine Jorden je počeo tući suprugu koja još nije bila ni punoljetna. Mnogi su svjedočili da ju je prebio nasred ulice kad je na naslovnici novina vidio Doris kako pozira u kupaćem kostimu. Nazivao bi je pogrdnim imenima i premlaćivao, a zatim strastveno s njom vodio ljubav. Doris je u braku zatrudnjela i željela je roditi dijete, ali Jorden ju je prisiljavao na pobačaj. Njezina majka zaprijetila mu je da će ga ubiti ako njezinu kćer natjera na to pa je Jorden rekao da to nije njegovo dijete i toliko prebio Doris da je umalo pobacila. Ni nakon toga nije ga napustila. Četiri dana prije rođenja djeteta u automobilu joj je uperio pištolj u trbuh i naumio ostvariti svoj plan da ubije dijete, pa onda sebe. Uspjela ga je odgovoriti od te namjere, a on ju je tukao cijelim putem kući. Nekako se spasila i nekoliko dana poslije rodila dječaka Terryja. Al je tada otišao na putovanje i poručio joj da ne želi da bude u njihovu domu kada se vrati. Majka Alma pronašla je novi stan za Doris i bebu, ali nakon što se Jorden ponovno pojavio, ona mu je sve oprostila. Nastavio ju je zlostavljati, a kako joj je Jorden branio da tješi dijete kad plače, prepustila je majci brigu o bebi.
- To je bila jedina moja želja - da se udam i budem kućanica. Nisam sanjala o tome da postanem filmska zvijezda ni slavna plesačica. Htjela sam samo solidan brak - rekla je jednom prilikom.
Sreću nije pronašla ni u drugom braku s također glazbenikom, saksofonistom Georgeom Weidlerom. Za njega se udala 1946. nakon što ih je obitelj natjerala na brak jer nisu mogli podnijeti da na turneji nevjenčani spavaju zajedno u istoj hotelskoj sobi. Day je tada najavila da će prestati pjevati i potpuno se posvetiti obitelji. No ipak je prihvatila nastup u jednom televizijskom showu s milijunskom publikom gdje ju je zamijetio filmski agent Al Levy i počeo je angažirati u filmovima. Kad je zamolila supruga Weidlera da im pronađe kuću u Los Angelesu, on je nabavio prikolicu u četvrti punoj dilera, droge i delinkvenata. Weidler nije htio ni čuti da s njima žive njezina majka i sin iz prvog braka pa je Doris zamolila Levyja da joj pronađe posao na drugom kraju Amerike. Tako je s djetetom i majkom otputovala u New York, a od Weidlera se razvela nakon samo osam mjeseci braka jer, kako je rekla, on nije htio biti gospodin Day.
Unatoč poraznim brakovima, nije izgubila vjeru u ljubav i upustila se u vezu s redateljem Michaelom Curtizom koji joj je dao prvu filmsku ulogu. No i ta je vaza bila neuspješna i puna bizarnosti. Naime, njega je varala s bivšim suprugom Weidlerom, a onda je obojicu počela varati s Levyjem, filmskim agentom.
- Nakon što sam Levyju rekla da ćemo ipak ostati samo u poslovnim odnosima, on to nije mogao prihvatiti pa me jednom prilikom slijedio do hotela i pokušao silovati. Bilo je strašno - prepričala je trenutke straha.
Nakon glazbenika, treći muž bio je njezin agent i producent Martin Melcher za kojeg se udala na svoj rođendan 1951. godine, ali taj brak dug čak 17 godina pokazat će se kao velika pogreška. On je umro 20. travnja 1968. godine od srčanog udara, a tek nakon njegove smrti shvatila je da su Melcher i njegov poslovni partner potrošili svu njezinu ušteđevinu i otjerali je u bankrot. No to nije pokolebalo njezinu vjeru.
- Najvažnije je živjeti i voljeti. Uvijek biram ljubav i teško da ću do smrti prestati vjerovati u nju - otkrila je jednom.
Uistinu je i bilo tako. Ni nakon tri nesretna braka nije gubila vjeru u instituciju braka pa se ponovno udala, ovaj put za šefa svog omiljena restorana Barryja Comdena.
- Bila sam oduševljena kad mi je spremio kosti od večere za mog psa - izjavila je, a taj je brak potrajao šest godina.
- Brinula se više o svojim psima nego o meni - rekao je tada medijima revoltirani Comden.
Glumica je navodno bila i u strastvenoj vezi s kolegom, glumcem, političarem i budućim američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom. S njim se viđala u njegovu stanu u Hollywoodu gdje bi, dok su vodili ljubav, gledali panoramu grada.
- O mom privatnom životu pisali su razne izmišljotine. Mir sam mogla sačuvati samo u svoja četiri zida. To sam i činila i ne kajem se. Meni su sva zadovoljstva dolazila od publike, ostali mi nikad nisu bili važni. Rijetko izlazim. U Hollywoodu nitko nije pošteđen ogovaranja, a na to sam jako osjetljiva - govorila je zvijezda.
Unatoč burnom privatnom životu, i dalje je na filmskom platnu bila slatka čedna djevojčica. Ljudi o njoj nisu promijenili mišljenje ni unatoč njezinim za to vrijeme poprilično kontroverznim komentarima u javnosti.
- Nemam pojma zašto, ali imam tu nesreću da me javnost doživljava kao dobricu, ‘američku djevicu’ i slično pa mislim da ću poprilično šokirati mnoge, ali moram to reći: čvrsto vjerujem da se dvije osobe ne bi trebale vjenčati ako prije toga nisu živjele zajedno - rekla je tada, a danas bi se mnogi s njom složili.
Posljednjih godina života povukla se iz medija, a njezina smrt mnoge je nagnala da se prisjete lika i djela ove talentirane Amerikanke koja je iza sebe ostavila više od 30 filmskih uloga i jednako toliko glazbenih albuma. No na veliko razočaranje obožavatelja, Day nije imala sprovod, kao što i nema obilježeno grobno mjesto, a razlog je što nikad nije voljela smrt.
- Bez sprovoda, bez spomenika i bez posvete na spomeniku - rekao je prije tri godine njezin menadžer Bob Bashara.
- Doris nije voljela smrt i nikada nije mogla biti ni uz svoje kućne ljubimce kada ih je trebalo uspavati. Imala je velikih problema s prihvaćanjem smrti - dodao je.
Najveća uspomena na veliku i svestranu Doris Day jesu njezine pjesme, riječi, ali i širok osmijeh utkan u srca njezinih obožavatelja.
- Svugdje oko sebe vidim ljepotu. Život je ljepota. Zahvalna sam svako jutro kad otvorim oči, kad ugledam svijet prepun različitosti koje čine tu ljepotu. Treba se smijati. Ne pada mi na pamet ići uokolo tužnog izraza lica. To je gubljenje vremena. Radije ću nabaciti osmijeh i ne dati tuzi da me pokoleba. Živite, smiješite se, ljubite, budite ljubljeni - riječi su to Doris Day.