Supruga ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Olena Zelenska, za Vogue je otvorila dušu o ratu u svojoj zemlji. Prisjetila se trenutaka kada je rat počeo.
'Sjećam se početka jako dobro. Bio je običan dan – djeca su se vraća iz škole, uobičajeni kućanski poslovi, pripremanje za sutrašnji dan u školi. Bili smo napeti. Bilo je puno priče o mogućoj invaziji. Ali do zadnjeg trenutka bilo je teško vjerovati da će se to zaista i dogoditi. U 21. Stoljeću? U modernom svijetu? Probudila sam se oko 4 ili 5 sati, čula sam udar. Nisam odmah shvatila da je to bila eksplozija, nisam shvaćala što bi to moglo biti. Moj suprug nije bio u krevetu.
Kada sam se ustala vidjela sam ga odjevenog u odijelo kao inače. To je bio posljednji put da je nosio odijelo, od tada nosi vojnu uniformu. 'Počelo je.' To je sve što je rekao', ispričala je Olena i nastavila da joj je Volodimir rekao da pripremi osnovne stvari i dokumente i čeka da joj javi što da učini i kamo da ide s djecom.
Djeci, kaže, nije trebalo ništa objašnjavati. 'Sve vide, kao i svako drugo dijete u Ukrajini', rekla je.
'U početku nije bilo mjesta emocijama. Najvažnije je bilo pobrinuti se za djecu, za njihovo emocionalno stanje. Pokušala sam biti samouvjerena, nasmijana, energična i objasniti im da moramo ići u podrum', ispričala je. Olena je Vogueu otkrila da se nadala kako će ona i djeca moći ostati s Volodimirom, no ured predsjednika postao je vojno mjesto.
'Naređeno nam je da odemo na sigurno mjesto, ako to uopće postoji u Ukrajini. Od tada s Volodimirom komuniciramo samo telefonom', kazala je.
Osvrnula se i na žene u ratu, ali i to kakav je njihov u Ukrajini bio prije invazije. Kaže da se živjelo životom o kakvom čitatelji Voguea redovito čitaju.
'Do trećeg dana rata prvo dijete rodilo se u skloništu. I nakon toga tisuće su žena rodile u skloništima, jer smo vidjeli što se događa s rodilištima, poput onog u Mariupolju koje su Rusi bombardirali. Majke i bake žive s djecom u bolnicama s bolesnom djecom. Žene su morale napustiti okupirane gradove, često pješice, riskirajući živote', poručila je.
Zabrinuta je za desetke tisuća žena i djece koje su ostale zarobljene u ruševinama Mariupolja. 'Možemo samo zamisliti koje strahote prolaze, tražeći hranu mjesec dana', priča Olena. Mnogim se ženama u ratu divi.
Ispričala je dirljivu priču o liječnici Irini Yazovi koja je ostala u okupiranoji Buči i pomagala ranjenicima kako god je znala i bez ikakvih sredstava. 'Vidala im je i povijala rane. Jednu je ženu porodila dok je vatra buktila oko njih, bez vode, anestezije', ispričala je Olena.
'Najvažnije je ne naviknuti se na rat, ne pretvoriti ga u statistiku. Treba nastaviti protestirati, tražiti od vlada da nešto poduzmu. Ukrajinci su isti kao i vi', poručila je supruga Volodimira Zelenskog koja i sama, kaže, živi kao i svi drugi Ukrajinci.
'Svi imamo istu želju – mir. Ja, kao i svaka majka i žena, stalno brinem za svoga muža i što učiniti da moja djeca budu sigurna', rekla je Olena kojoj nadu daje njezina obitelj.
'Sada je cijela Ukrajina vojska. Svi rade sve što mogu. Bake peku kruh za vojsku zato jer misle da je to njihov poziv. To su Ukrajinici. Svi se nadamo za njih, za sebe', kaže.
Otkrila je jedan trenutak koji će iz stravičnog rata nositi sa sobom zauvijek.
'Oko tjedan dana nakon što je počeo rat, telefonirala sam kako bih doznala gdje su članovi moje obitelji i jesu li živi. U jednom trenutku sam shvatila da ne znam hoću li ih ikada vidjeti, svoju voljenu obitelj. To je bio prvi put da sam zaplakala, prvi put da sam popustila emociijama. Nisam mogla izdržati', ispričala je.
Više fotografija Volodimira Zelenskog i prve dame prije rata pogledajte u galeriji.