On je vrhunski plesač u mirovini, plesni pedagog koji stalno radi na edukaciji i obrazovanju, svjetski putnik, magistar hortikulture i jedan od članova žirija u showu ‘Ples sa zvijezdama’ Nove TV. Kad sve to uzmemo u obzir, ne zamjeramo Marku Cibociju što je hladan kao špricer pri ocjenjivanju. Markantni 40-godišnji Zagrepčanin samo za Story otkrio je i drugu, privatniju i osobniju stranu, među ostalim pričao nam je o svojim slabostima, planovima, ljubavi...
Story: Htjeli ili ne, došli ste na glas najstrožeg člana žirija u ‘Plesu sa zvijezdama’? Godi li vam to, živcira li vas ili vam je svejedno?
Zar jesam? Ne bih nikad rekao. Sebe ipak smatram realnim, a realnost je ono što nam treba u životu. Moram priznati da ne razmišljam o tome godi li mi ili ne, tako jednostavno jest, jer uvijek stojim iza onoga što kažem. Ako biti realan znači biti strog, onda jesam strog.
Story: Ne bojite se inače reći što mislite?
Nikada s tim nisam imao nikakvih problema, mislim da čovjek prvo mora razmisliti što želi reći i da se sve može izreći i na pozitivan i na negativan način, no na nama je samo koji ćemo način izabrati.
Story: Neki tvrde da je taj vaš gard strogoće samo gluma. Ima li tu istine?
Nisam išao na glumačku akademiju i nemam iskustva u tome pa se i ne trudim glumiti. Realno moji komentari nisu strogi nego su konstruktivni i objašnjavaju na čemu se mora poraditi, no netko i ‘dobar dan’ može shvatiti kao nešto negativno ako to želi. Mislim da su svi kandidati iznimno talentirani, nekima samo treba manje, a drugima više vremena da savladaju sve informacije.
Story: Što vas istinski može naljutiti?
Loši vozači, definitivno! Ne postoji ništa što bi moglo nekoga naljutiti, problem je 10 posto, a 90 posto je naša reakcija na tih 10 posto.
Story: A dotaknuti i raznježiti?
Iskrenost.
Story: Široj publici niste bili poznati do pojavljivanja u ‘Plesu’. Kako je došlo do angažmana?
Zapravo, pisao sam preporuku za jednu vrhunsku plesnu pedagoginju hrvatskih korijena i blisku prijateljicu Carmen Vincelj da postane član žirija nove sezone ‘Plesa sa zvijezdama’, a Nova TV odlučila je pozvati nas oboje na razgovor. Nažalost, Carmen je imala problema s tečnosti hrvatskog jezika, a ja sam zbog situacije s koronavirusom u Aziji, gdje sam provodio puno vremena, odlučio ostati u Hrvatskoj do srpnja 2022. Nažalost, Carmen i ja ne sjedimo zajedno u žiriju, ali zato joj pomažem učiti hrvatski jezik.Nikada se nisam ni trudio postati poznat javnosti, više sam razmišljao o tome da moja djela govore o meni te da se educiram za ono što me zanimalo. Moram priznati da sam izvan granica RH našao bolju afirmaciju zbog apsolutno većih mogućnosti u području plesa.
Story: Niste požalili?
Apsolutno ne, volim raditi na projektima gdje se promiču plesna kultura i plesna umjetnost i, naravno, gdje je prisutna pozitivna energija. Radni dan tada i nije radni, nego uživanje.
Story: Jeste li se sprijateljili s nekim od natjecatelja ili kolega iz žirija? Ima li kakvih druženja, tuluma nakon snimanja?
Mislim da smo svi u žiriji kliknuli, no možda smo ipak Franka i ja malo više. Druženja i tulumarenja nakon snimanja nema, barem ne zasad, na setu smo doslovce cijeli dan i nitko više nema snage ni za što. Dogovaramo se stalno za druženje, ali doći će valjda i to na red.
Story: Znanje i vještinu počeli ste stjecati još sa šest godina kad ste upisali školu za ritmiku i balet, i to, kako ste otkrili, zbog jedne susjede. Pa čime vas je to omađijala?
Ne znam ni dan-danas čime me netko omađija, a kamoli da sam znao sa šest godina...
Story: Koji je najbolji osjećaj u plesu?
Definitivno osjećaj slobode.
Story: Koje su predispozicije da ga naučite?
Volja - prva i jedina predispozicija, sve ostalo može se naučiti.
Story: Spominjali ste da ste jedno vrijeme igrali kao nogometni vratar. Kada? Kako vam je to išlo?
Volim bilo kakve fizičke i kompetitivne aktivnosti pa sam jako volio nogomet kao mlađi, između plesnih treninga. Igrao sam u kadetima i juniorima. Kako mi je išlo? Nisam potpisao za Real Madrid niti Manchester United pa bih rekao da i nisam bio baš neka zvijezda u tome.
Story: Zaigrate li i danas nogomet?
Nisam jako dugo. Inače kada imam vremena, zaigram mali nogomet, posljednji put u Bangkoku 2020. godine.
Story: Ipak, nedavno ste se obrušili na nogomet kada ste rekli ‘da je ples lagan, onda bi se zvao nogomet’. Što ste time mislili?
Nisam izjavio ništa loše ili nešto što ne stoji. Želio sam reći da je kao fizička aktivnost ples iznimno težak, govorim na profesionalnoj razini. Pritom ne mislim da je nogomet lagan, naprotiv, no malo ljudi zapravo zna koliko je fizičkih i mentalnih napora potrebno da bi se postalo uspješan profesionalni plesač.
Story: Ljuti li vas činjenica da uspješni nogometaši zarađuju enormne iznose, dok vrhunski plesač provede sate i sate u dvorani a nije ni približno toliko plaćen?
Naprotiv, svatko tko voli - nek izvoli, no mislim da je važno napomenuti da određeni sportovi imaju izvrsne premije, ne toliko zbog težine samoga sporta nego zbog gledanosti koja dovodi sponzore, a sponzori donose financije i tako se stvara začaran krug. Ono što me rastužuje jest to što mlađi naraštaji kao zvijezdu vodilju imaju možebitne plaće i premije, a ne ljubav prema određenom sportu. I mislim da je to poprilično loše, iako se dosta njih ne bi sa mnom složilo.
Story: Je li, prema vašem mišljenju, svijet nepravedan? Ili niste jedan od onih koji kukaju?
Da jesam od onih koji kukaju, zasigurno vam to ne bih priznao, no treba uvijek sagledati realnost i početi graditi od onoga što imamo. I uvijek moramo biti zahvalni za ono što trenutačno imamo.
Story: Kad ste shvatili da ipak ne želite nogomet, nego da ćete prednost dati standardnim i latinoameričkim plesovima?
Jednog zimskog dana u prosincu kada sam ležao u blatu na golmanskom treningu razbijenih i krvavih kukova, na -10, pomislio sam si: “Bože, što meni ovo treba?” U tom trenu sam se ustao, napustio trening i nikad se više nisam vratio. No nakon toga mali je nogomet bio obavezna vikend-aktivnost.
Story: Gdje ste se poslije educirali?
Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, magistar sam hortikulture, potom sam završio International Dance Teacher Association, World Dance Council u Londonu, Shanghai Dance Academy i Trinity Laban Conservatoire of Music and Dance u Velikoj Britaniji.
Story: Proputovali ste gotovo cijeli svijet, magistar ste hortikulture koji trenutačno priprema doktorski rad u Londonu, kao i predsjednik Europskog plesnog vijeća. Što točno radite kao predsjednik?
Sudjelujem i radim na projektima vezanim uz edukaciju i promociju plesne kulture na području Europe te na zajedničkim projektima Europe i Azije na plesnom polju.
Story: Iz kojeg je područja doktorski rad u Londonu?
Iz plesne psihologije.
Story: Gdje ste u inozemstvu najdulje živjeli i koji vam je grad drugi dom?
Tijekom natjecateljske karijere živio sam u Londonu i Miamiju, a kasnije, nakon završene plesne karijere, sudio sam u brojnim državama, a drugim domom smatram Bangkok i Los Angeles.
Story: Jeste li razmišljali otvoriti plesnu školu u Zagrebu?
U Zagrebu već postoji plesni klub Bolero čiji sam predsjednik, no sve sam funkcije dao bivšoj plesnoj partnerici Polini Golubevi. Trenutačno se ne stignem baviti školom zbog brojnih obaveza.
Story: Sudeći prema vašim objavama na Instagramu, osim putovanja i plesnih izvedbi te nekih lijepih žena, pažnju vam krade i prekrasan haski?
Tako je, moja nova mala maza je Nyle. Jako volim pse, otkad znam za sebe, moja je obitelj imala psa, a Nyle nam je treći haski.
Story: Ne govorite javno o ljubavnom životu. Ipak, jeste li u vezi, zaljubljeni?
Svi imamo nekog posebnog u svom životu, pa tako i ja.
Story: Koje su vaše pretpostavke zdravog i uspješnog romantičnog odnosa?
U prvom redu to je uzajamno poštovanje.
Story: Izgubite li glavu kad se zaljubite ili ste racionalniji tip?
Nažalost, kada se zaljubim, totalna sam budala.
Story: Što prvo primijetite na ženama?
U prvom redu oči i osmijeh, no ako je težak karakter, onda može izgledati kako god, nula bodova.
Story: Koji su vam sitni gušti? Što čitate? Slušate?
Sitni gušti? Hm... čokolada u čokoladi s čokoladom. Čitam samo ono što me zanima da je vezano uz ples i edukaciju. Za ostalo nemam baš vremena. Od glazbe slušam sve što ima dobar ritam, nisam ljubitelj nekog pojedinog žanra nego kvalitetne pjesme. Isključujem turbo folk.
Story: Gdje u Zagrebu volite provoditi vrijeme?
U svojoj kući. Znam da nije baš ultra uzbudljivo to čuti, no nakon putovanja, to je ono što mi treba.
Story: Ostala je upamćena i vaša mala ‘ćakula’ s Vlatkom Pokos u showu? Čujete li se?
Ne, trenutačno se ne čujemo, Vlatka je iskusna žena koja je prošla dosta toga u životu i bilo je lijepo s njom izmijeniti iskustva.
Story: Što dalje?
Nakon ‘Plesa sa zvijezdama’ radit ću na jednom plesno-edukacijskom projektu u Kuvajtu i Dubaiju, a trenutačni projekti preko European Dance Council i Nacionalnog plesnog vijeća Hrvatske će se nastaviti.
Story: Plešete li još s Ruskinjom Polinom Golubevom koja je popularizirala twerkanje u Hrvatskoj?
Polina je sada Hrvatica. Ne plešemo više jer sam ja u plesnoj mirovini, ali svakodnevno se čujemo jer smo ostali dobri prijatelji.
Story: Što mislite o twerkanju?
Divno je, baš kao i svaki drugi plesni stil ako se izvođači u to daju 100 posto.