Janica Kostelić jedna je od naših najuspješnijih sportašica, a 2006. proglašena je i najboljom sportašicom svijeta. Iako se povukla u 'mirovinu', o njenim se uspjesima, ali i privatnom životu govori još uvijek.
Bivša skijašica sportom se bavila od malih nogu, zajedno s bratom Ivicom koji je također postigao zavidne uspjehe, a to, osim velikom talentu, djelomično duguje i tome što je potekla iz sportske obitelji i što je uvijek uživala bezrezervnu podršku svojih roditelja, majke Marice i oca Ante, koji joj je bio i trener.
Ante Kostelić, poznat pod nadimkom Gips, u mladosti je trenirao više sportova: rukomet, plivanje, skijanje, a bavio se i automobilskim utrkama. Kasnije je postao rukometni trener, a upravo je u tom razdoblju upoznao Janičinu i Ivičinu majku Maricu. S njom se zbližio krajem šezdesetih dok je trenirao rukometnu ekipu u kojoj je ona igrala. Ante je u to vrijeme već bio u braku, no kad je zaiskrilo s Maricom, razveo se od prve supruge i oženio njome.
1979. rodio im se sin Ivica, a 1982. stigla je i Janica.
Nakon karijere kao trener rukometa, okušao se i kao skijaški trener. Trenirao je klubove poput 'Zagreba' i 'Medveščaka', a u isto vrijeme je počeo trenirati sina Ivicu. Za Janicu je prvo planirao da se bavi tenisom ili baletom, a jednom prilikom je priznao da si financijski nije mogao priuštiti da mu se oboje djece bavi skijanjem. Janici je tad predsjednik Skijaškog kluba Zagreb, Ivo Drinković dao skije koje je koristio njegov sin, a sve ostalo je povijest.
Koliko su malo novca tad imali i s kakvim su se uvjetima borili možda najbolje opisuje činjenica da je Ante s djecom spavao u šumi jer si nisu mogli priuštiti hotel.
'Djeca su spavala u šatoru, a ja si mislim: ‘Bože, molim te pogledaj nas i malo nas pogladi.’ I idem, dok djeca spavaju, u Badgastain na kockanje. Nekom kamiondžiji je ispao novac iz džepa. Ionako sam namjeravao kockati, a sad sam imao i nešto novca. I Bog mi da da zaradim na kocki. Vratim se djeci, kad ono napadao snijeg, ne mogu pronaći šator. Premro sam od straha. Rukama sam kopao snijeg dok nisam pronašao šator. A Janica i Ivica spavaju kao bebe...’, ispričao je jednom prilikom.
Svoju je djecu Ante trenirao s velikom predanošću, ali pisalo se i da ih je odgajao u spartanskom duhu, što je prije dvije godine, tijekom gostovanja u podcastu Sport Kluba.
'Treba pogledati cijeli kontekst, otkud smo potekli. Vi si uzmete da su to nekakvi ljudi koji su si zadali za cilj da budu najbolji na svijetu bez novca i bez snijega. U tom kontekstu morate shvatiti da u svakom slučaju to neće biti običan put, jer dvije stvari koje vam trebaju da biste stvorili skijaša su snijeg i novac. U tom improviziranju, plus rat je na leđima, mi smo morali naći načina da budemo konkurentni bez tih resursa. Tu dolazi do mnogih situacija koje izgledaju spartanski. Nismo mogli spavati u hotelima nego u prirodi. Osim što nemate snijega i novaca, dolazite iz male nacije gdje se natječete protiv velikih nacija koje imaju uhodane sustave, snijeg, tehnološki know-how... Vi te sustave možete pobijediti isključivo na drugi način. A taj način od vas zahtijeva veću žrtvu’, rekao je tad Ivica.
‘To žrtvovanje... Ono je u sportu prije ili kasnije neminovno. Ako ste sportaš, žrtvovali ste karijeru nuklearnog fizičara, na primjer. Mi smo svaku večer odlazili u krevet u 9 sati navečer, to je trajalo do kraja karijere. To ima sasvim praktični razlog, sportaš mora spavati više od 8 sati dnevno noću, a najbolje bi bilo deset. Sati prije ponoći vrijede više od sati nakon ponoć. Isti takav praktičan razlog ima i kupanje u potocima. Nismo imali novaca za ledene kupke kao konkurenti, umjesto njih smo se išli kupati u potok. U tome nema apsolutno ništa spartansko. Da smo imali novaca, izbjegli bismo to sve. To je prešlo u priču da nas je stari maltretirao, njega je to i osobno pogodilo, zbog čega mi je žao. Tim više jer mislim da je stav od starog na treningu dosta štreberski. Stvarno smo se jako pridržavali teorije sportskog treninga’, istaknuo je on.
Osim oca, koji je uspješnim karijerama svoje djece posvetio cijeli život, tu je bila i majka Marica za koju je Janica jednom prilikom rekla da je najvažnija osoba u njenom životu.
‘Mislim da je mama najvažnija osoba u životu. Moja majka Marica je gotovo uvijek bila u pravu. Ni vile, ni jahte, ni uspjesi ne mogu se mjeriti s činjenicom da imate zdravo, pametno i dobro odgojeno dijete. Nadam se da ću i ja jednog dana biti dobra mama’, rekla je Janica još nekoliko godina prije rođenja svog sina Oskara.
Još fotografija obitelji Kostelić pogledajte u galeriji: