Počinjem ovu kolumnu jednom starom i vrlo mudrom izrekom koja glasi: 'Nikad se nemojte valjati sa svinjom u blatu jer svinja to voli.' Međutim, ponekad se zbog općeg dobra ili višeg cilja, ipak morate malo zaprljati blatom.
Imah tako, prije nekoliko dana, zanimljivu javnu prepisku s jednom osebujnom ženom koja već godinama zabavlja hrvatsku javnost svojom ekstravagancijom u odijevanju i istim takvim izjavama. Živimo u svijetu u kojem smo navikli na razne ‘velevažne’ društvene zvijezde bez jasno definirane uloge ili nedajbože posla, ali u ovom slučaju poznato je da se dobrodržeća gospođa svojedobno dobro (bogato) udala i još bolje razvela. Istina, uspjela je spiskati desetke milijuna eura u samo nekoliko godina na ekstravagantan, rasipnički život te ‘raskošni’ modni talent i nešto manji talent za ozbiljan biznis. To je, dakako, nije spriječilo da se postavlja kao apsolutni autoritet u raznim područjima, počevši s tajkunskim uspjehom bivšeg supruga koji pripisuje ni manje ni više nego - sebi!
Ipak, zdušno ga zastupa i brani, što je dosta logično jer nakon financijskog kraha navodno ovisi o njegovoj velikodušnosti. Prema tuđim supruzima nema baš previše obzira, čak i ako su mrtvi. Prema njihovim udovicama još manje. Bez imalo empatije, ljudskosti i elementarne pristojnosti napala je ženu koja proživljava vjerojatno najteže dane u životu, blateći njezina nedavno preminulog mladog supruga.
Hrvatska ne voli tajkune iz razumljivih razloga. Riječ je o privilegiranim ljudima koji su iz nama nedokučivih razloga dobivali na poklon hrvatske nekada uspješne socijalističke tvrtke i ostala bogatstva te ih redom uništavali, pljačkali i prolazili nekažnjeno. Tajkun iz naše priče bio je u tom smislu pozitivan primjer, ali i dovoljno mudar da se davnih dana makne iz hrvatske javnosti, proda kompaniju strancima i napusti Hrvatsku. Nekako slutim da nije oduševljen javnim angažmanom svoje bivše supruge posljednjih dana zahvaljujući kojem su na površinu isplivali neki neugodni detalji i teorije povezani s privatizacijskom pljačkom. Kad takva osoba proziva druge i preispituje podrijetlo njihova novca, to izaziva mučninu, čak i bijes ljudi. Poput naše junakinje koja ne vidi nikakav problem u vlastitoj povijesti dok osuđuje druge.
I možda je gospođa u pravu dok proziva izvjesnog Grofa; time bi se trebale pozabaviti čuvene institucije istočnog nam susjeda jer optužbe su strašne, ali meni je zasmetao trenutak u kojem se iznose. Iznose se da bi povrijedile i ponizile ženu koja je sama na medijskoj i životnoj vjetrometini. Upravo zbog toga sam reagirala, očekujući civiliziranu raspravu i misleći da s druge strane imam donekle ravnopravnu sugovornicu. Kakvog li razočaranja!
Poznajem je iz mladosti, iz doba kad je ambiciozno špijunirala bivšeg vozača i perspektivnog tajkuna po fitness klubovima. Sa simpatijom sam posljednjih godina gledala njezin otkačeni stil odijevanja i života misleći da se riješila skučenog, provincijskog mentaliteta po svjetskim metropolama. Sama se prikazuje svjetskom ženom koja je na višem stupnju evolucije od prosječnih smrtnika na Balkanu, kao life coach (učiteljica života?!) i općenito osoba koja je apsolvirala sve važne životne teme i ne da se smesti u svom specifičnom životnom stilu.
Ono što je pokazala govori upravo suprotno. Usprkos formalnom obrazovanju, raspolaže skromnim vokabularom i primitivnim načinom komunikacije popraćenim ispraznim prijetnjama i kompleksom lažne grandioznosti. Pokazala je nedostatak minimalne samokontrole i primitivnu malicioznost u najnižem obliku, post mortem, te nedostatak inteligencije potreban za argumentiranu raspravu. Njezina besmislena želja za bilo kakvom medijskom prisutnošću bila nam je poznata otprije. Doista, ‘učiteljica života’ i sama bi trebala pokoju lekciju.
TAVOVI IZNESENI U KOLUMNI NE MORAJU ODGOVARATI STAVOVIMA REDAKCIJE NITI IZDAVAČKE KUĆE