'Pazim da ne budem euforičan u pobjedama i deprimiran u porazima. Bilo mi je iznimno drago vidjeti koliko nas zapravo ljudi podržava, ali to je i velika odgovornost za sve što nas čeka. Teško mi je reći što to ja posebno imam da sam osvojio srca građana Splita. Postoji anegdota kada me jedna časna sestra srela u gradu. Prošli smo jedno pokraj drugoga dok je ona razgovarala na mobitel, a nakon što me vidjela, završila je poziv i obratila mi se te zamolila da stanem. Rekla je da će glasati na izborima za gradonačelnika Splita za mene, a kao razlog je navela da sam pošten i dobar čovjek. Kako je ona to primijetila, meni je to teško reći', za časopis Story govori ponovno izabran gradonačelnik Splita 52-godišnji Ivica Puljak.
Nakon što je podnio ostavku na mjesto gradonačelnika Splita te se ponovno kandidirao kako bi uvidio što građani misle, većinski su potvrdili kako žele da vodi grad podno Marjana sljedeće četiri godine. Iako je znanstvenik i fizičar koji je proučavao cijeli svemir, shvatio je da želi iskoristiti svu potrebnu energiju kako bi djelovao za dobrobit zajednice.
- Čovjek se treba truditi biti najbolji i tek tada može mijenjati svijet - samouvjereno govori Ivica Puljak koji nam je otkrio kako se nosi s medijskim napisima i pritiskom te svime onim što se događalo tijekom izbora za gradonačelnika Splita.
- Pročitam što se piše o meni, ali kratko. Nisam opterećen time. Nekada su informacije istinite, a nekada nisu. U redu je, to je sloboda medija. No smeta mi kada pišu neistine. Znanstvenik sam i važno mi je da se prave informacije šire te da je sve što radim zasnovano na činjenicama. Ponekad mi smeta i boli me kada vidim da se pišu neistine, ali ne podliježem medijskom pritisku. Ako nekada imam i mogućnost u svojim javnim nastupima ispraviti laži i neistine, to i napravim. Ako nemam priliku, onda te laži ostanu u eteru. Nitko nije imun na to kada o sebi pročita nešto loše - iskreno priznaje te dodaje kako nema praksu slati demantije medijima, nego energiju troši na korisnije stvari.
Osim što je gradonačelnik, zbog čega ima veliku odgovornost, on je prije svega otac troje djece te suprug 50-godišnje saborske zastupnice Marijane Puljak, a nama je otkrio koliko mu je izazovno usklađivanje privatnog i poslovnog života.
- Teško je to zato što gotovo neprestano radim, a tako je bilo od samog početka, otkad znam za sebe. Radim puno, kao i moja supruga Marijana. Olakotna okolnost za cijelu obitelj jest to što smo zajedno u politici, a dio poslova obavljamo zajedno. Naša su djeca odrasla. Najstarija kći Ema ima 26 godina i živi u Francuskoj, blizu Ženeve. Magistrirala je na FER-u, smjer računarstvo i potom upisala doktorat u Barceloni, koji sada radi u Ženevi. Sin Toma ima 22 godine, živi u Zagrebu i studira također na FER-u, smjer računarstvo. Najmlađa kći, 17-godišnja Iva sada je završila drugi razred srednje škole MIOC - govori Ivica vidljivo ponosan na svoju djecu.
Naravno, u razgovoru nam se pridružila i Marijana Puljak koja je također otvoreno komentirala odnos s djecom te nam otkrila koliko se brine o njima.
- Naravno da se brinem za djecu, ali nisam im stalno za vratom. Važno nam je znati da je sve u redu s njima, a čujemo se po potrebi. U današnje doba videopoziva na raznim kanalima, mobitelima, laptopima i kad smo daleko, čini se kao da smo svi blizu. Jer kad god trebamo jedni druge, vrlo brzo se čujemo i vidimo. Naša su djeca zaista samostalna, izrasli su u vrijedne mlade ljude i, ako nisam dosad dovoljno naglasila, jako smo ponosni na njih - ističe Marijana koja je saborska zastupnica pa živi na relaciji Split - Zagreb.
Upravo prema njihovu primjeru može se zaključiti da jabuka ne pada daleko od stabla pa je Marijana govorila i o tome bi li djeci preporučila da se bave politikom.
- Preporučila bih im da se bave društveno korisnim radom. Hoće li to biti politika ili neke udruge civilnog društva, volontiranje, pomaganje drugima, doniranje, najbolje će oni sami odabrati. I dosad su bili uključeni u neke naše volonterske ili humanitarne akcije, na primjer zajedno kuhamo večeru za 30 beskućnika u sklopu akcije O La La u Splitu najmanje jednom godišnje - dodaje.
Osim što su ponosni na uspjeh svoje djece te što idu njihovim stopama, čini se da iste osjećaje i djeca dijele za njih.
- To trebate pitati njih. Ranije su bili manje zainteresirani za politiku, mogu reći da su se i brinuli za nas jesmo li jeli i slično jer nas nema često kod kuće. Ali sada kada su stariji, postali su zainteresiraniji i za politiku. Na primjer, kći Ema koja živi u Ženevi ponekad zna nazvati jer je pročitala nešto o meni pa upravo time zna iskazati svoje mišljenje. S obzirom na to da su zreliji, primijetili smo da su zainteresiraniji, a i ponosni. Osim toga, volontirali su na izborima, bili su promatrači na izbornim mjestima - govori nam Ivica Puljak pa dodaje:
- Ponosni smo na svoju djecu. Nama je iznimno drago što su naša djeca neovisna i samostalna. I puno rade. Odgajali smo ih da razmišljaju svojom glavom i da budu samostalni. Isto tako, moram reći da imamo veliku obitelj koja nam je puno pomogla s djecom. Mi ne bismo mogli ovako živjeti, ja putovati, a supruga živjeti na relaciji Zagreb - Split, da nismo imali podršku obitelji. Važno je imati ljude oko sebe koji vas podržavaju i vole pa upravo tako i mi odgajamo našu djecu.
Splitski gradonačelnik dodao je kako je gospođa Puljak uvijek bila stroži roditelj.
- Marijana je stroža od mene. Moj autoritet kod djece je praktički nula, zato što bih uvijek prijetio kaznama, ali nikad se ne bi obistinile - rekao je te objasnio kako s djecom imaju roditeljski, a ne odnos najboljih prijatelja.
- S djecom nemamo prijateljski odnos nego roditeljski. Mi smo djeci roditelji, nismo im prijatelji. Treba se znati tko je roditelj i autoritet, a tko je dijete. Kada naša djeca imaju neki problem, razgovaramo s njima i savjetujemo ih - dodao je.
Marijana i Ivica u braku su punih 26 godina. Upoznali su se na prvoj godini fakulteta, a danas imaju predivnu i složnu obitelj. Oboje su nam priznali kako dosad nisu imali nijednu ozbiljniju svađu ni krizu u braku. Splitski gradonačelnik otkrio nam je kako njeguje brak.
- Rekao bih da imamo nekoliko osnovnih principa po kojima se vodimo. To su sloboda, poštovanje, povjerenje i ljubav. Zbog odvojenog života nismo ni previše bili zajedno pa i to pridonosi odnosu, ne stignemo se ni posvađati. Kada malo bolje promislim, Marijana i ja se nikada nismo ozbiljno posvađali - ispričao je uz osmijeh.
Nakon izvanredne pobjede na izborima za splitskoga gradonačelnika mislili smo kako je gospodinu Puljku potreban godišnji odmor s obitelji, no on nas je razuvjerio.
- Za nas nema puno odmora. Kada uhvatimo slobodan vikend, otići ćemo supruga i ja na neki otok. No kada obnašate dužnost gradonačelnika, onda je sve neizvjesno, svakodnevno imam obaveze i putovanja. Kada je riječ o opuštanju, volim igrati košarku, odem u kino i to je uglavnom to. Uvijek sam radio ono što volim, a to je znanost. Zavolio sam i ono što sada radim, a to je politika - govori, a njegova supruga Marijana Puljak ne može sakriti uzbuđenje zbog kratkog godišnjeg odmora koji si je odlučila priuštiti.
- Veselim se, jedva čekam malo napuniti baterije. Ivica je sad preuzeo posao gradonačelnika i nisu velike šanse za neki dulji odmor, ali nadam se da ćemo uspjeti otići zajedno barem jedan vikend na neki otok. Najčešće idemo na Hvar u Zavalu - otvoreno nam je rekla simpatična Marijana.
Kada nisu imali previše obaveza te je cijela obitelj bila na okupu, voljeli su zajedno provoditi vrijeme na plažama u Krilu Jesenice, nedaleko od Splita.
- Odlazili smo na plaže u Krilo Jesenice zato što je moja supruga Marijana rodom otamo. Za godišnji odmor najčešće bismo s djecom otišli na Hvar ili Brač otprilike tjedan dana. Naravno, tada su djeca bila manja i na okupu, a sada ih je teško uhvatiti jer je svatko na svojoj strani - dodaje Ivica.
Krajem srednjoškolskog obrazovanja Ivica Puljak samostalno je učio svirati gitaru, a osim što je i nama zasvirao, objasnio je koliko voli taj glazbeni instrument.
- Tako je, volim zasvirati gitaru. Ranije smo imali običaj pozvati ekipu na druženje i svirku. Sada je to rjeđe, ali pokušat ćemo obnoviti taj lijep običaj - rekao je, a Marijana nam je otkrila kakvu glazbu najradije sluša.
- Obično slušam stranu glazbu. Od domaćih Dinu Dvornika, TBF… Zbog kampanje nisam uspjela kupiti ulaznice za jedan od koncerata Brucea Springsteena sljedeće godine, sve su se prodale u roku nekoliko sati. Nadam se da ću uspjeti naći ulaznice u nekoj agenciji i ipak ići na koncert. Žao mi je što nisam s našom Ivom otišla na Coldplay koji je sad na turneji. Volim plesati i sva plesna glazba mi dolazi u obzir - rekla je Marijana koja nam je ispričala što njezina djeca i suprug najviše vole jesti.
- Svi su ovisnici o manistri ili tjestenini. Mogu je jesti na stotinu načina. Osim toga, volim kuhati uvijek nešto novo, otvoriti neku kuharicu na novoj stranici ili naći neki recept online i pokušati to pripremiti. Oni podržavaju te eksperimente. Bilo je nekih jela koja sam pripremila samo jednom i bila su izvrsna, ali nisam nikad više ponovila jer nisam stigla - simpatično dodaje.
Nekoliko je puta u medijima osvanula vijest da je zapravo Marijana zaslužna za to što je njezin suprug gradonačelnik, no takva nagađanja su neistina zato što su oboje zajedno krenuli u politiku.
- Mogu reći da smo se zajedno ‘uvalili’ u sve to. Kada smo se doselili u ovaj stan, a to je bilo kada je Toma imao tri godine, a Ema krenula u prvi razred, tada u našem kvartu nije postojala osnovna škola. No svi su nam govorili kako će se uskoro sagraditi škola, odnosno uvijek je to bilo - sljedeće godine. Točno se sjećam datuma 17. rujna 2008. kada smo organizirali konferenciju za novinare i održali prezentaciju o novoj školi. Sugerirali smo gdje se može izgraditi škola, zajedno sa susjedima organizirali smo prosvjede i činili sve da se misao o školi obistini. Tako da mogu reći da smo se zajedno počeli baviti politikom. Moj suprug je u to vrijeme dosta putovao pa sam onda ja bila istaknutija te se zalagala za boljitak naše zajednice. Godine 2010. izašli smo sa susjedima na izbore za gradske kotare i tada sam postala predsjednica našeg kotara Žnjan. Eto, škola je izgrađena tek 2017. godine. Trebalo je proći devet godina od prvog prosvjeda do realizacije. Da smo se preselili u kvart koji je imao školu, možda do svega ovog, odnosno do naše političke karijere ne bi ni došlo - objasnila je Marijana te za kraj dodala što je zapravo njezina najveća istinska sreća.
- Kad je cijela obitelj na okupu, svi zdravi i zadovoljni te se smijemo dok kartamo remi - zaključuje.