U našem društvu postoje stereotipovi vezani uz nogometaše i njihovu karijeru.
Mnogi smatraju da samo znaju trčati za loptom i mijenjati žene. No ovaj nas je mladić definitivno iznenadio i srušio predrasude o tome da su svi nogometaši isti. Sportaš koji se nedavno pridružio najjačem hrvatskom nogometnom klubu Dinamo je 30-godišnji Josip Drmić koji, osim što uspješno zabija golove, voli stvarati glazbu i uživati u blagodatima koje mu život pruža. Bez dlake na jeziku govorio je o svojoj profesionalnoj karijeri, ljubavnom statusu, ženama te o najluđoj stvari koju je napravio upravo zbog ljubavi.
Dinamo se trenutačno nalazi među najboljim klubovima Europe. Kako se osjećate zbog toga? Jeste li ponosni što igrate za taj klub?
Naravno da sam ponosan što sam igrač Dinama, posebno u trenucima koje sada zajedno proživljavamo. Jako mi je drago što sam ovdje. Osjećam i znam što ovaj uspjeh znači za klub, za cijelu Hrvatsku i hrvatski nogomet. Svjestan sam o kolikom se uspjehu radi i kakvu težinu ovaj klub ima. Zbog toga sam stvarno iskreno sretan i ponosan.
Kako inače slavite pobjede? Imate li neke posebne rituale?
Moram priznati da je prije bilo više posebnih proslava i sličnih zabava. Bez obzira na pobjede, sad se nekako više fokusiram na to da se što prije odmorim i regeneriram za sljedeće utakmice. Ali sigurno da postoji trenutak, možda jednom mjesečno ili ovisno o prigodi, kad se svaki čovjek malo opusti, ode u neki lijepi restoran, popije nešto i druži se sa svojim prijateljima. Tako se mogu proslaviti dobri rezultati, ali nisu to nikakve velike proslave. Poslije ulaska u Ligu prvaka, iskreno, možda sam očekivao i veće slavlje, ali ostali smo baš skromni. Proslavili smo i uživali, ali skromno i umjereno.
Relativno ste nov igrač Dinama, jeste li se brzo prilagodili? Kako se inače prilagođavate novim životnim situacijama?
To je uvijek teško, treba malo vremena. Još sam u fazi prilagodbe. Nekim igračima treba malo više, a kod nekih sve ide brže. Primjerice, još tražim stan. No kad je riječ o prilagodbi, treninzima, momčadi, treneru, mislim da sam se brzo uklopio jer jednako razmišljamo. Na istom smo putu, imamo isti pogled na mnogo toga, ali treba još malo vremena da bih se potpuno uklopio u svakom smislu. Inače, kad je o prilagodbi riječ, uvijek kada prvi put dođeš negdje, sve analiziraš, pokušaš se u svakom segmentu adaptirati što prije. Iskreno, uvijek sam oprezan i možda držim distancu jer prvo treba osjetiti kako diše i funkcionira tvoje okruženje. Onda se prilagođavaš tome. Moja je obitelj došla u Švicarsku, bili su tada gastarbajteri pa se trebalo tome prilagoditi. Kako sam poslije zbog karijere mijenjao klubove, kulture, zemlje, jezike, stekao sam veliko iskustvo i naučio se prilagođavati situacijama.
Mislite li da ste se već dokazali svojim suigračima?
Uvijek želim više, mogu više i znam da cijela ekipa može raditi i postizati još više dobrih rezultata. Svaki dan treba učiti, raditi, napredovati i biti bolji. Ne bih rekao da sam se dokazao, nego se uvijek držim one ‘chasing more’ čime želim reći da dajem više, tražim više i ne zadovoljavam se trenutačnim stanjem.
Koja vam je utakmica dosad ostala u najljepšem sjećanju?
U Dinamu mi je najljepše sjećanje na ulazak u Ligu prvaka, pobjeda protiv norveške momčadi Bodø/Glimt te veliko slavlje sa suigračima, stožerom i navijačima koji su nam bili golema podrška. Općenito u karijeri mogu izdvojiti Svjetsko prvenstvo s reprezentacijom Švicarske. Također, utakmice u Ligi prvaka koje sam igrao prije u karijeri jer prilika da igraš u tom elitnom natjecanju svakom igraču puno znači. Postoji mnogo lijepih trenutaka, ali u Dinamu svakako ovaj plasman u Ligu prvaka. Vidjela se prava emocija na terenu, na tribinama, ta eksplozija je poseban osjećaj. Mislim da će me to pratiti cijeli život.
Tko vam je najveći uzor u nogometu i tko vam je najveća podrška?
Dok sam bio mali, obožavao sam Ronaldinha zato što je totalno drukčiji od drugih. Messi, Ronaldo i ostali žele se mjeriti s njim, ali nisu mu ni blizu. S osmijehom tako igrati nogomet, mislim da je stvarno nešto posebno. Uvijek mi je bio idol, iako imam još nekoliko manjih uzora u sportu. Tata mi je životni uzor. Općenito mi je obitelj najveća podrška, a uz njih bih izdvojio svog liječnika i osobnog trenera, zapravo sve koji se svakodnevno brinu o meni da bih mogao normalno funkcionirati. Naravno, u tu se skupinu ubrajaju i moji prijatelji.
Kako napreduju treninzi u ovom dijelu sezone? Jeste li u formi?
Osjećam se dobro. Treninzi nisu naporni i imamo puno utakmica. Što se tiče mog koljena i tijela, to mi sve dođe kao velika nagrada. Mislim da je ovo povoljno razdoblje i radimo dobro, ali smatram mislim da bismo i pojedinačno i ekipno mogli još i više. No važno je u svemu što radiš imati ravnotežu.
Bude li vam nekada teško odricati se zbog posla koji radite?
Svaki je posao težak, ima svoje prednosti i mane i nosi određeno odricanje, samo je pitanje jesmo li spremni na to. U trenutku kada je teško, svakome dođe da bi sve odbacio, ali obožavam nogomet i doista ga igram srcem. Potpuno sam predan tom sportu. Kad nešto voliš srcem i dušom, onda i odricanje pada u drugi plan jer zapravo dobivaš puno toga dobroga. Odricanja tada postanu normalna. Kad se osvrnem, bilo je puno trenutaka kad sam se morao odreći nečega.
Rođeni ste u Švicarskoj, nedostaju li vam obitelj i prijatelji?
Naravno, posebno u ovom tempu kada nemamo puno vremena. Ako imaš slobodno vrijeme, koristiš to za dodatni rad. Ali definitivno mi nedostaju. Kako karijera napreduje, manje se vidiš s obitelji i prijateljima. Nisam bio u Švicarskoj više od godinu dana. Roditelji su mi donekle blizu, ali rijetko se vidimo.
Kada gledam vaš profil na Instagramu, ne nailazim na vašu bolju polovicu. Znači li to da ste slobodni?
Da, slobodan sam. Ne bih rekao da tražim nekoga jer mislim da će se to dogoditi samo od sebe kad bude vrijeme za to. Na Instagramu se vidi da sam slobodan, ne skrivam to.
Doimate se misterioznim kada je riječ o vašem privatnom životu. Zašto?
Ne želim previše toga pokazati, želim da ljudi vide kakav sam kad me upoznaju. Mislim da je ljudima možda zanimljivo kada ne otkrivaš previše o sebi. Kad gledam što i kako rade influenceri, mislim da to previše i da je uvijek zanimljivije ono što je malo teže otkriti i vidjeti. To je moj imidž, tako živim i ne želim se pokazivati i isticati. Jednostavno stavim kapu, malo se sakrijem, to sam ja.
Kako komentirate stereotipove da nogometaši prije nego što se skrase često mijenjaju žene? Ima li istine u tome?
I da i ne. Igrači sigurno imaju mogućnosti za takav život jer su atraktivni, popularni, svi ih prate, pa neki to i koriste. No kada pogledam oko sebe, ovdje u ekipi, gotovo svi su oženjeni, imaju ženu i djecu. Tako da se ne slažem s time da je to pravilo.
Kakve vas žene inače privlače?
Žena koja bi me privukla treba mi prije svega biti podrška i imati ono nešto što druge nemaju, neki ‘wow’ efekt. Taj efekt moraš osjetiti i kad je riječ o običnoj sitnici. Primjerice, kada ti netko skuha kavu. Važno je da te osoba impresionira u sitnicama. Bitno mi je da je komunikacija dobra i da je osoba inteligentna. Važno mi je da drži do sebe, da mi je vizualno privlačna, ali definitivno mora biti spoj inteligencije, komunikacije i izgleda. Bitno je na kraju kako dvije osobe funkcioniraju zajedno, kako se slažu.
Kakvi ste vi kada se zaljubite?
Bio sam jednom u životu baš onako iskreno zaljubljen. Kako se kaže, osjećaj jači od droge, postaneš neka druga osoba. Lijep je to osjećaj jer te nosi, to se teško opisuje riječima. I dalje vjerujem u to, iako dugo nisam bio zaljubljen. Dugo nisam doživio neku posebnu kemiju, a i kad si već jednom to doživio, možda je teško poslije ponovno osjetiti tako nešto. S vremenom je sve teže.
Što ste najluđe napravili zbog ljubavi?
Bilo je tu dosta toga. Dok sam bio u vezi, djevojka me jednom nazvala i morao sam hitno doći i pomoći joj. Bio sam udaljen 45 minuta od stana do te lokacije, ali toliko sam bio zabrinut da sam nestvarno brzo stigao samo zato što mi je to bilo važnije od svega. Nemojte me pitati više detalja. Kad ti je u životu nešto važno, samo ideš...
Razmišljate li možda o očinstvu?
Definitivno. Obožavam djecu, to mi je san. Ne mora se dogoditi, ali želio bih. To se treba uklopiti u sve ostalo, ne znam hoće li se dogoditi. Volio bih jednog dana imati puno djece. Nisam pod pritiskom kao što neki razmišljaju ‘sad imam 25, mogao bih, trebao bih…’ Nisam opterećen time. Ako se dogodi, super. No roditelji mi ipak malo stvaraju pritisak.
Nedavno ste snimili pjesmu - duet. Kako ste došli na tu ideju?
Volim glazbu, a baveći se njome upoznao sam mnogo ljudi pa se nekako sve poklopilo. Dobio sam ponudu da sudjelujem i budem podrška u projektu, što sam i prihvatio. Zanimalo me sve, ušao sam dublje u glazbu i produkciju te puno toga i naučio. To sam doživljavao više kao pomoć i podršku, a ne da od toga imam neku korist. Htio sam ojačati to prijateljstvo, upoznati glazbenu scenu i ući u to područje kako bih još više učio.
Znači li to da se u slobodno vrijeme bavite pjevanjem?
Pjevanjem se ne bavim jer ne znam pjevati, ali svakako bih želio znati. Danas postoje razne mogućnosti produkcije, razni alati kako se sve može poboljšati i uljepšati da na kraju dobro zvuči. To je sve više izvedba, ne gleda se samo pjevanje nego je riječ o kompletnom proizvodu, paketu, cijela je priča u pozadini toga, a ne samo pjevanje. U tome sam pa razumijem taj svijet. Definitivno se želim nastaviti time baviti, to je moj mali ispušni ventil, ali više kao producent. Za tjedan dana izaći će nešto novo, nadam se da će se ljudima svidjeti.
Volite li modu i čega imate najviše u ormaru?
Dosta držim do mode. Ranije sam čak i više pazio da budem u trendu, ali sada mi je važnije da mi se stvari sviđaju, a da je pritom sve udobno i dobre kvalitete. Imam nekoliko omiljenih komada. Volim dobre jakne, a bitnije je da je topla nego kako izgleda. Volim, naravno, i kvalitetne stabilne tenisice.
Na što najčešće trošite novac?
U mladosti sam više trošio na gluposti, na odjeću ili auto. Na neke stvari koje zapravo nisu toliko važne u životu. Ipak je sada drugačije jer neke stvari čovjek mijenja kako život teče. Puno razmišljam o budućnosti te trošim novac na neke korisne i pametnije stvari.