'Ne mislim da sam dovoljno toga postigla u karijeri kako bi se isticala u odnosnu na druge. Imala sam sreće i obožavala sam glumu, ali nisam bila dovoljno uspješna kao glumica da bi me se zbog toga pamtilo. Htjela bih da me pamte kao pristojno ljudsko biće. Biće kojem je stalo. Htjela bih da pamte da sam nastojala dobro raditi svoj posao, da sam imala razumijevanja, da sam bila dobra', nekoliko mjeseci prije smrti rekla je princeza i glumica Grace Kelly.
Uvrštena među sto najseksepilnijih žena u povijesti filma svojom je pojavom intrigirala mnoge, a hladnom vanjštinom golicala maštu brojnih muškaraca. Unatoč uspješnoj filmskoj karijeri, vrhunac njezine slave došao je kad se udala za princa Rainiera III. od Monaka. U toj kneževini koja joj je postala drugom domovinom poginula je u tragičnoj automobilskoj nesreći 14. rujna 1982. godine, a iako je prošlo četiri desetljeća otkad je napustila svijet i danas je na glasu kao jedna od najljepših i najzanimljivijih žena 20. stoljeća.
Njezin otac John Brendan Kelly, poznatiji obitelji i prijateljima kao Jack, bio je sin irskih imigranata i vrsni sportaš koji je osvojio tri olimpijska zlata u veslanju, a paralelno je uzdizao svoju građevinsku tvrtku koja mu je donijela milijune. I njezina majka Margaret Katherine Majer Kelly bila je iznimno uspješna i, osim što se redovito natjecala u plivanju, postala je prva žena koja je na Sveučilištu Pennsylvania predavala tjelesni odgoj. Uspješnost je općenito bila imperativ u obitelji te je jedan Gracein stric, Walter Kelly bio cijenjen vodviljski glumac, drugi George Kelly osvojio je Pulitzerovu nagradu za dramu ‘Craig’s Wife’, dok je jedan od njezinih bratića John Lehman Jr. jedno vrijeme bio ministar američke mornarice.
Ne iznenađuje što su John i Margaret izvrsnost očekivali i od svoje djece - sina Johna Jr. i kćeri Margaret (čiji je nadimak bio Peggy), Elizabeth i Grace Patricije koja je rođena 12. studenoga 1929. godine. Djecu su odgajali u strogom katoličkom duhu, svi su morali biti posvećeni sportu i, naravno, biti velika podrška ocu koji je htio postati gradonačelnik Philadelphije. Želja mu se umalo ostvarila i na izborima 1935. godine samo s nekoliko desetaka glasova pretekao ga je njegov glavni protivnik. To vrijeme Grace ne pamti po dobrom.
- Otac je deset godina bio u politici tijekom mog odrastanja i mrzila sam to. Prisluškivali su nam telefone, pratili su nas i to je bilo grozno - objasnila je zvijezda, a koliko je obitelj bila utjecajna i bogata pokazuje i činjenica što su među prvima imali televizor koji je obožavala gledati.
- Otac je imao prijatelje u Philcu koji je eksperimentirao s programima i nekim obiteljima su dali televizore. Program je išao tri puta tjedno, uvijek bi nam slali najave kada i kako se što može gledati. Brat i ja smo to obožavali, bilo je jako zabavno - opisala je Amerikanka čiji je otac bio ponosan na svu svoju djecu, osim na nju.
Bila je bljedunjavo i boležljivo dijete, a više od svega željela se baviti glumom, čemu se cijela obitelj jako protivila, posebno zato što je otac želio da se sva djeca bave sportom, a malena je Grace uživala u čitanju knjiga i baletu. Ipak, sa 12 godina ostvarila joj se želja i dobila je glavnu ulogu u predstavi ‘Don’t Feed The Animals’ koja je postavljena u lokalnom kazalištu Old Academy Players, a na elitnim društvenim događanjima redovito je sudjelovala u modnim revijama s majkom i sestrama.
- Moja je najveća sreća u životu bila Peggy. Oduvijek sam vjerovao da će Peggy uspjeti. Sve što je Grace mogla, Peggy je mogla još bolje - hvalio je otac svoju najstariju kćer u trenutku kada je Grace 1955. osvojila Oscar.
Ni od majke nije dobila toliko željenu ljubav. Margaret je u svome domu zahtijevala i provodila strogu disciplinu, a glavno joj je geslo bilo da ugled uvijek mora biti očuvan, čega se glumica poslije u životu strogo držala. Iako je na prvi dojam djelovala suzdržano i otmjeno, kako ju je majka i odgojila, u njoj su tinjali pobunjenički duh i snažna seksualna želja. Nakon završetka katoličke škole, iz koje se poslije prebacila u svjetovnu u kojoj je bila aktivna u dramskim i plesnim grupama, sa 18 godina odlučila je upisati glumačku akademiju u New Yorku. U to je vrijeme bilo jako neuobičajeno da djevojka njezinih godina sama ode od kuće, no roditelji su je pustili, ali pod uvjetom da joj majka nađe smještaj. Odsjela je u hotelu za žene Barbizon, u kojem su bile zabranjene posjete muškarcima. No Grace je našla načina da potajno dovede dečke u sobu i pobrinula se da to nitko ne dozna. Nekoliko je puta navodno viđena i kako u toplesu pleše hodnicima hotela. Ipak, većinom je odijevala elegantne kostime, nosila otmjene šešire i trudila se govoriti britanskim naglaskom. Uz brojne ljubavnike, to joj je donijelo i modne angažmane kojima je zarađivala za život te više nije ovisila o roditeljima, a kupila je i stan na Manhattanu.
- Kada sam počela raditi, osjećala sam se slobodno i oslobođeno. Počela sam sama zarađivati za život prije 19. rođendana. Kada sam bila tinejdžerica, znala sam pomisliti da bi bilo bolje da sam dječak umjesto djevojčice, ali to me brzo prošlo. Vidim puno lijepih stvari zahvaljujući feminističkom pokretu oslobođenja, ali vidim i neke nesretne strane. Ponekad su cijena slobode i samostalnosti usamljenost i samoća. Ali žene moraju imati pravo raditi, same birati svoju profesiju i danas im je otvoreno mnogo poslova koje odlično obavljaju. Bila sam pet godina članica jednog upravnog odbora, prva žena na tome mjestu. Bilo je zanimljivo i uživala sam - opisala je deklarirana feministkinja.
U to prvo vrijeme samačkog života upustila se u vezu s devet godina starijim sveučilišnim docentom i glumcem Donom Richardsonom.
- U javnosti se predstavljala potpuno drukčijom nego što je bila privatno. Razlika je bila fenomenalna. Bila je toliko uštogljena da su je ljudi doživljavali kao časnu sestru. Ali kada smo bili sami, za mene je plesala gola na havajsku glazbu - otkrio je Don, uz čiju je pomoć prvi put zaigrala na Broadwayu u predstavi ‘Otac’.
Ubrzo nakon toga napustila je New York i odselila u Kaliforniju kako bi se okušala na filmu. Prvu ulogu dobila je sa 22 godine u filmu ‘Četrnaest sati’, njezin prvi veliki film bio je ‘Točno u podne’, a dvije godine poslije uz Clarka Gablea zaigrala je u ‘Mogambu’ Johna Forda koji joj je donio prvu nominaciju za Oscar.
Već se na snimanju šuškalo da je Clark samo za nju priredio večeru uz svijeće, a to medijsko zanimanje za njezin privatni život donijelo joj je još više angažmana. Planetarnom zvijezdom postala je tek nakon filma Alfreda Hitchcocka ‘Nazovi M radi ubojstva’. Iako ga sam redatelj nikad nije volio, film je mlađahnoj Grace omogućio da pokaže koliko je dobra glumica. Za Hitchcocka je ona bila idealna plavuša - imala je držanje, eleganciju, bila sofisticirana, imala ljepotu koja oduzima dah, a iznad svega bila vatra koja tinja duboko ispod ledene površine. Njezine unutarnje vatre svi su postali svjesni u trenutku kada ju je kolega Cary Grant dopratio do hotelske sobe, a ona ga je pred vratima poljubila.
Mlada se glumica svidjela i partneru iz filma ‘Nazovi M radi ubojstva’ Rayu Millandu koji se zbog nje razveo od supruge. Tijekom snimanja filma ‘Djevojka sa sela’ bila je zaručena za modnog dizajnera Olega Cassinija, ali upustila se u aferu s kolegom Bingom Crosbyjem koji je tada bio zaručen za Kathryn Grant i navodno je zbog Kelly htio odgoditi vjenčanje. Neki biografi nagađaju da je afera naprasno prekinuta nakon što ju je Bing ulovio u krevetu s glumcem Marlonom Brandom. Među njezine navodne ljubavnike ubrajaju se i glumci William Holden, Frank Sinatra, Mark Miller, Tony Curtis te David Niven koji će joj godinama kasnije biti čest gost u palači. Glumac Robert Evans u svojim memoarima opisao je kako se s Dickom Van Pattonom kladio u 100 dolara da će spavati s Grace Kelly. Okladu je dobio. Tu je bio i političar John F. Kennedy. Navodno su bili ludo zaljubljeni jedno u drugo, a urbana legenda kaže da se Grace nenajavljeno pojavila u bolnici dok se 1954. godine oporavljao od operacije leđa. Kako bi iznenađenje bilo potpuno, odjenula se poput medicinske sestre, što je oduševilo budućeg predsjednika SAD-a.
Svoje afere, koje su uglavnom bile sa starijim i često oženjenim muškarcima, znala je sakriti pred novinarima, sve dok nije upoznala princa Rainiera III. On se do susreta s Grace zabavljao s francuskom glumicom Gisele Pascal koja nikada nije postala princeza zato što mu nije mogla podariti nasljednika. Grace je 1955., godine kada je osvojila Oscara za najbolju žensku ulogu u filmu ‘Djevojka sa sela’, bila gošća festivala u Cannesu, gdje se par upoznao. Ona je smatrala kako je napokon došlo vrijeme da pronađe supruga koji će udovoljiti prohtjevima njezinih roditelja.
- Imao sam osjećaj kao da su jedno drugo odabrali iz kataloga - izjavio je obiteljski prijatelj Bill Hegner.
Trebala je još samo prekinuti zaruke s Cassinijem i bila je slobodna za Rainiera. Za Božić je princ posjetio Graceinu obitelj u Philadelphiji nakon čega su se zaručili. Cijeli je svijet tu odluku doživio kao početak prelijepe bajke - princ i holivudska kraljica, no rijetki su znali da je taj posjet bio dogovor oko miraza koji je Grace trebala donijeti u brak s osiromašenim princem. Uz to, morala je proći i vjerske prepreke kako bi se utvrdilo je li uopće religijski podobna za tu funkciju, ali i niz zdravstvenih pregleda kojima bi se utvrdila plodnost.
- Sama činjenica da se udaje dovoljna je svakoj djevojci da bude malo nervozna, a ja još napuštam svoj dom. Jako je emotivno - rekla je okupljenim novinarima prije nego što je sa svojom pudlicom Oliverom brodom otputovala za Europu. Zakon u Monaku nije priznao samo katoličko vjenčanje te se par prvo vjenčao civilno na 16-minutnoj ceremoniji koja je uz nekoliko važnih dužnosnika održana u dvorani s prijestoljem.
- Sada sam napola udana - veselo je nakon ceremonije Grace dobacila novinaru časopisa Time.
Crkveno vjenčanje, nakon kojeg je dobila sve titule koje udaja nosi, održano je dan kasnije, 19. travnja 1956. godine u katedrali Svetog Nikole. Budući podanici okupljeni na ulici oduševljeno su joj klicali dok ju je otac vodio do oltara gdje je nekoliko minuta čekala da joj se pridruži Rainier. Ta je ceremonija trajala dulje od sat vremena, imala je više od 700 uzvanika, a nakon što su izmijenili prstene biskup Gilles Barthe proglasio ih je supružnicima i ostavio im nekoliko minuta da se u tišini mole pred oltarom.
Danima prije samog vjenčanja u palači su bili izloženi brojni darovi koje su im slali uglednici, bogataši, državnici i europsko plemstvo, a među njima su se našli novi Rolls-Royce, staklenka napunjena zlatnim pribadačama, dijamantne kutije, podvodna kamera, porculanski servis za kavu, brodski barometar, kristalni dekanter, ali i sjekira napravljena od zlata i kosti. Grace je suprugu darovala zlatnu tabakeru ukrašenu dragim kamenjem, a on njoj bisernu ogrlicu i narukvicu s dijamantnim privjescima.
Njezina vjenčanica s potpisom Helen Rose proglašena je remek-djelom i danas slovi za jednu od najljepših vjenčanica ikada napravljenih. Oscarom ovjenčana Rose bila je jedna od glavnih kostimografkinja i dizajnerica filmskog studija Metro-Goldwyn-Mayer i vjenčanica je bila njihov dar glumici koja se nakon udaje povukla iz te profesije. Navodno joj se samo vjenčanje nije previše svidjelo, kao uostalom ni život na europskom kontinentu. Gušili su je novinari i turisti, ostala je bez svoje obitelji, nije voljela palaču, a iako je francuski učila u školi, nije ga dobro znala i morala ga je što prije savladati kako bi se mogla sporazumijevati. Naučila ga je čitajući poeziju i drame, ali sa svojom djecom uvijek je govorila engleski.
Nakon sedmotjednog medenog mjeseca tijekom kojeg su krstarili Sredozemnim morem bračni par je obznanio da očekuje svoje prvo dijete, princezu Caroline. Nakon nje rodio se prijestolonasljednik, princ Albert, a dvanaest godina poslije Stephanie. Otad je u javnosti istupala samo kao majka i supruga, ne kao glumica, a na sebe je preuzela i broje obaveze koje nosi prinčevska titula. Bila je uključena u rad brojnih humanitarnih organizacija, postala je predsjednica Crvenog križa Monako, ali i dalje nije bila ispunjena te je navodno bila sretna jedino kad bi naišla na nekoga s kim je mogla razgovarati o rodnoj zemlji. Često je odlazila u SAD kako bi posjetila obitelj i prijatelje te je naglašavala koliko joj je važno održavanje tih veza.
- Nije imala pojma što znači biti princeza od Monaka i jako se bojala toga - poslije je rekla njezina sestra Lizanne.
Disciplina koju je naučila kroz glumu pomogla joj je sa svakodnevnim kraljevskim obavezama, a iako je znala što znači biti u žiži javnosti, ipak ju je iznenadilo koliko se mediji zanimaju za njezin život. Najviše su je pogađale laži, ali i to koliko su bila istraumatizirana njezina djeca. Caroline bi se znala kući vraćati u suzama jer zbog brojnih paparazza nije mogla igrati tenis, a Stephanie su dvije godine na treninge gimnastike vozili u prtljažniku automobila kako je fotografi ne bi pratili.
- Obožavala sam glumu i rad u kazalištu i na filmu, ali nisam baš voljela biti filmska zvijezda. Obožavala sam svoj zanat, ali ne i toliku izloženost, ali čak i kada sam bila u Hollywoodu, moj privatni život je bio samo moj. Kada sam došla u Monako, moj privatni život postao je javan. Više nisam imala privatnosti i morala sam se tome prilagoditi jer smo suprug i ja javne osobe, ali moja djeca nisu i njima to smeta. To je cijena slave i do određene mjere sam je spremna platiti. Ne volim kada me se ne citira ispravno, ne volim kada pišu ‘Grace se ovo ne sviđa’, ‘Grace zamjera ono’... a da me ništa ne pitaju. Ne znaju što mislim i kako se usuđuju pretpostaviti moje osjećaje i mišljenje o nečemu - nekoliko mjeseci prije smrti rekla je u intervjuu za američku televiziju ABC.
Pojasnila je da joj smeta što se piše da joj djeca padaju razrede, a odlični su učenici, da je trebala roditi najmanje 52 djece koliko se puta pisalo da je trudna, a jednako su joj bili mrska nagađanja da je stalno pred razvodom. Naravno, govora je bilo i o povratku glumi. Iako je privatno to žarko željela i neki su njezina javna čitanja poezije protumačili kao prvi korak prema novoj ulozi, u intervjuu je bila rezolutna.
- Počašćena sam što me ljudi pamte i žele me gledati nakon 26 godina, ali gluma je cjelodnevni posao kojem se u potpunosti treba posvetiti. Bila bi potrebna reorganizacija života i to bi bila jako teška odluka koju bih trebala donijeti - objasnila je Grace i dodala kako ne voli koristiti termine ‘uvijek’ i ‘nikada’.
Povratak glumi bio je nemoguć, a ni djeca joj nisu predstavljala preveliku radost. Propao je prvi brak njezine najstarije kćeri Caroline s poduzetnikom Philippeom Junotom, kojem se jako protivila, Albert je tijekom studija u SAD-u zabavljao novinare ljubavnim avanturama, a Stephanie se opijala po pariškim klubovima. Nerijetko se govorkalo i o izvanbračnim izletima princa Rainiera zbog čega je sve češće utjehu tražila u alkoholu.
- Već je tada često posezala za čašom. Na jednom se partyju poprilično napila. Na haljini su joj popucali šavovi, kosa joj je bila nepočešljana, a šminka razmazana. Nalijevala je piće u sebe i naposljetku odlučila da će sama voziti kući, i to onaj stari kabriolet kojim je došla. Bojao sam se za nju i nisam joj dao da vozi, ali me nije željela slušati - prisjetio se njezin bivši Don Richardson.
Tijekom vožnje iz Monaka u Roc Angel, njezin dom na ladanju, 13. rujna 1982. godine doživjela je krvarenje u mozgu i izgubila kontrolu nad svojim Roverom P6 3500. Na suvozačkom mjestu bila je tada 17-godišnja Stephanie koja je pokušala uhvatiti volan, ali automobil se strmoglavio niz padinu. Policija i hitna pomoć brzo su stigli na mjesto nesreće i prevezli ih u monašku bolnicu. Grace su ustanovljene teške ozljede mozga, prsnog koša, bedrene kosti i nije joj bilo pomoći. Preminula je iduće noći nakon što je njezin suprug donio odluku da se isključe aparati za održavanje života.
U spomen na svoju suprugu princ Rainier posadio je veliki vrt pun njezina omiljenog cvijeća - ruža.