Milan Bandić bio je najdugovječniji zagrebački gradonačelnik za kojeg su se vezale brojne afere, ali nikad mu ništa nije dokazano.
Preminuo je u 66. godini života 28. veljače 2021. od posljedica srčanog udara. Nakon smrti pokrenuta je istraga, ali je na kraju zagrebačko općinsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv Natalije Price, Gzima Redžepija i Sergija Ivanovića zbog nepružanja medicinske pomoći Bandiću. Tužiteljstvo je izvijestilo da je nakon razmatranja navoda iz kaznene prijave i provedenih izvida utvrđeno kako nema osnovane sumnje da tadašnjem gradonačelniku liječnička pomoć nije pružena na vrijeme.
Prijavu je podnio 34-godišnji aktivist Stjepan Perko zbog kaznenih djela nepružanja pomoći i nepružanja medicinske pomoći u hitnim stanjima nakon niza kontradiktornih medijskih napisa o tome gdje se dugogodišnji zagrebački gradonačelnik nalazio u vrijeme kada je doživio infarkt od kojeg je kasnije umro u bolnici.
Prijavom su bili obuhvaćeni Bandićevi prijatelji Redžepi i Ivanović koji su tvrdili da su bili s Bandićem kad mu je pozlilo u Ivanovićevoj kući na Vrhovcu, ali i Prica na čiju je obližnju adresu navodno stigla Hitna pomoć. U prijavi se spominjao je još jedan nepoznati počinitelj.
Bandić je rođen 22. studenoga 1955. u Grudama u BiH, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a godine 2000. upisao poslijediplomski studij na tom fakultetu.
Više puta je isticao kako je tijekom studija teško fizički radio. Na jednom plesnjaku u Studentskom centru upoznao je suprugu Vesnu s kojom je kasnije dobio kćer Ana-Mariju.
Vjenčali su se 1981. u njegovoj rodnoj Hercegovini gdje je on želio i ostati nakon fakulteta, no zbog Vesne se vratio u Zagreb. Ostali su zajedno do njegove smrti.
Što se tiče njegove kćeri, ona je oduvijek živjela povučemo i dalje od kamera. ‘Moju kćer nitko ne može zamijeniti. Moja Ana-Marija živi, vidite da za nju nitko ne zna, znači da je dobra cura. Inače, drugi bi na njenom mjestu prevrnuli Zagreb naopako’, rekao je Milan jednom prilikom.
Nakon završetka fakulteta odslužio je vojni rok te se zaposlio u Ledu. Tamo je prvo radio u hladnjači, da bi se nakon šest mjeseci preselio na uredsko radno mjesto. U Ledu se zadržao do 1983. kada počinje njegova politička karijera. Bio je član Komunističke partije, a kasnije za vrijeme Domovinskog rata i SDP-a. Njegov uspon počinje 1993. kada postaje tajnik gradske organizacije SDP-a, a dvije godine poslije i zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
Na sjednici Skupštine Grada Zagreba 2000. je izabran za gradonačelnika. Tu dužnost je preuzeo 2. lipnja 2000., a SDP pod njegovim vodstvom pobjeđuje i na redovitim izborima sljedeće godine. Međutim, pijan je u siječnju 2002. skrivio prometnu nesreću, pokušao podmititi policajce i pobjeći pa je zbog svega morao podnijeti ostavku. Ponovno je postao zastupnik u Skupštini i 2003. pretrpio moždani udar. Brzo se vratio na posao i počeo isticati kako svako jutro prije posla trči.
Na izborima 2005. je ponovno pobijedio i postao gradonačelnik, a isti uspjeh je ponovio i 2009. Te godine apetiti su mu porasli te je želio postati i predsjednik, ali pošto je SDP već imao svog kandidata, iz stranke su ga nakon objavljivanja kandidature izbacili. Nije uspio jer je predsjednik postao Ivo Josipović. Međutim, Bandić je i dalje nadmoćno vladao u Zagrebu.
Peti mandat za gradonačelnika je osvojio 2013. da bi 2014. bio uhićen. Nakon što je kratko vrijeme proveo iza rešetaka izašao je uz jamčevinu od 15 milijuna kuna. Ponovno je završio u pritvoru zbog pokušaja utjecaja na svjedoke, ali i opet izašao. Mandat za gradonačelnika je šesti put osvojio 2017. sa svojom strankom Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti.
Posljednjih godina vidjelo se da je i narušenog zdravlja. Nekoliko puta je završio u bolnici, imao je problema i s glasnicama, a 2018. je slomio i nogu te trpio bolove jer nije htio nositi gips. Unatoč svim zdravstvenim problemima, Bandić nije odustajao od žestokog životnog ritma da mora biti u svakom kutku Zagreba.