Gubitak roditelja za mene je sasvim nova spoznaja boli. Nekako uvijek misliš da će zauvijek biti tu. Prebrzo mi je i nenadano sve to došlo s ocem. Bio sam dosta dugo u stanju emotivnog šoka. Polako izlazim iz toga. Prvi rođendan bez njega, prva Nova godina, blagdani... Sve je još prebolno, kako za mene tako i za cijelu moju obitelj. Vrijeme u ovom slučaju ne liječi rane, a mama i tata nikad ne prestaju biti dio djeteta. Samo ostaje neki oblik navike na tu bol, u to sam siguran. Gorak osjećaj. Tješi me spoznaja da je tu sa mnom, kroz snove, pjesme, u sitnim stvarima koje radim, a koje su kroz njegov DNK utkane u mene - ekskluzivno za časopis Story govori glazbenik Kristijan Rahimovski prisjećajući se svog voljenog neprežaljenog oca, legendarnoga glazbenika i frontmena grupe Parni valjak Aleksandra Akija Rahimovskog koji nas je napustio 22. siječnja prošle godine.
Nakon godinu dana od posljednjeg ispraćaja oca skupio je snage i hrabrosti te prvi put javno progovorio o emocijama, sjećanjima na tatu i zajedničkim trenucima koji danas u njemu žive kao lijepa uspomena.
'Pjesme koje je moj otac pjevao zapravo su životna priča njegova suputnika Husa. To je zapravo njihova životna priča. Ostavila je velik trag na generacijama ljudi bez obzira na to tko su i što su u životu. Neke pjesme koje je pjevao moj otac donijele su mi vlastite spoznaje. U nekima je to bila samo spoznaja da glazba mora biti ono što ti zapravo jesi. Tvoj film, tvoj svjetonazor. Meni su omiljene ‘Moja je pjesma lagana’, ‘Anja’, ‘Nemirno more’, ‘Pariz’... Ostale su svjetonazor koji i ja dijelim. Otac je jako volio pjesme ‘Postoji li mjesto’ i ‘Korak prekratak’. Uvijek je tražio da ih pjevam. Za ovu prvu molio sam ga da to ne traži od mene jer je previsoka i nije mi se dalo naprezati, sada bih mu je otpjevao tisuću puta', emotivno priznaje 41-godišnjak koji nam je otkrio jesu li njegova djeca - David koji ima 14,5 godina, Filip koji ima 13,5 godina i uskoro petogodišnja kćerkica Viktorija - svjesna da im je djed bio hodajuća legenda.
'Moja su djeca svjesna da su dio velike glazbene obitelji i ponose se time. Nosit će taj slatki križ u životu. Kako odrastaju bit će svjesniji koliko je ljudi uistinu voljelo njihova djeda. Što se tiče glazbe, svi su muzikalni, ali ipak bih volio da se sa mnom ta priča završi. U profesionalnom smislu. Glazbu im ne namećem, puštam ih da sami spoznaju što im paše, ali ponekad im kažem što je glazba i koliko bi i što ona trebala značiti ljudima', iskreno kaže Kiki koji nam je otkrio je li ostao u korektnom odnosu s članovima benda Parni valjak.
'Članovi benda imaju svoj život i siguran sam da im u ovoj situaciji nije lako. Točnije, rekao bih nezamislivo im je kao i meni. Kotač je stao, a oni na to nisu naviknuti jer su cijeli život na putu i glazba im je životni pogon. Razumijem ih u potpunosti. Hus je izrazito potentan autor i žao mi je što moj otac nije pričao njihovu priču još barem malo. Užasno mi je žao. Nadam se najiskrenije da će uspjeti nekako pronaći način da se taj kotač pokrene, ne samo zbog njih, nego i zbog ljudi koji su odrasli s njima i željni su dobre pjesme, dobre svirke koju je pružao Parni valjak. Ne znam kako, ali jedino što im mogu poželjeti jest puno snage, ljubavi i vjere', objašnjava.
Upitali smo ga i u kakvom je odnosu ostao s djevojkom njegova pokojnog oca i njihovom zajedničkom kćeri te jesu li podrška jedno drugom.
'Ovo je još doista teško vrijeme za obitelj pa puštamo da svatko za sebe pronađe mir i barem malo zaliječi rane. Čujemo se, ali još je teško', govori ističući što mu daje snagu i motivaciju za dalje u životu.
'Obitelj, glazba i suluda vjera u ljude daju mi još energije da se imam za što boriti. Vrijeme u kojem živimo izazovno je i iscrpljujuće. Pokušavam gledati samo dobre stvari. Izbjegavam loše koliko je to moguće. Najviše volim skladati, istraživati nove forme u glazbi i to mi je uzbudljivo. Što više pišem, vidim da zapravo trebam još puno toga naučiti o glazbi, a uvijek su me veselile te male stvari', rekao je Kristijan Rahimovski te nam ekskluzivno najavio da će njegova nova glazba uskoro ugledati svjetlo dana.
'Nakon albuma ‘Stopala’ imao sam pauzu, što zbog korone, što zbog očeve smrti. Trebalo mi je dosta vremena da se koliko-toliko saberem i uzmem ponovno gitaru u ruke. Pišem, bacim pa opet pišem... Ponekad ništa nema smisla, a ponekad ima. Nekako se liječim radeći. Za nekih mjesec dana izići će moja nova pjesma kao najava rada na novom studijskom albumu. Lagao bih kada bi rekao da sam na sto posto, ali vjerujem da sam negdje na pola... Zato pišem da se zbrojim. Vjerujem da će nove pjesme pronaći put do ljudi i da ćemo se ubrzo družiti i na koncertima. Upita iz cijele regije imam poprilično, ali idem korak po korak. Prvo pjesme, album pa tek onda posao. Nedavno sam u tišini potpisao ugovor s Croatia Recordsom i tako se vratio kući nakon 12 godina. Veseli me ta nova energija, novi ljudi, a i vidio sam da su oni uzbuđeni zbog mog novog materijala. Nadam se da će uroditi plodom sinergija njih i mene te da ćemo svi zajedno uživati u novim pjesmama i poslovnim uspjesima', zaključuje.