Melanie Seier Larsen, inače hrvatska partnerica u Boston Consulting Groupu, žena je koja se ističe briljantnim umom, ali i sposobnošću da uspješno kombinira privatni i poslovni život.
U povodu Dana žena razgovarali smo s ovom uspješnom ženom koja ima štošta reći o ravnopravnosti muškaraca i žena u biznisu, kao i o tome kako uskladiti karijeru sa slatkom stranom života, a to je slobodno vrijeme s obitelji i prijateljima.
Detaljno smo pročitali indeks BLISS i uvidjeli koliko je važna uključivost na radnome mjestu, posebice kada je riječ o ženama. Iz vašega bogatog iskustva, zašto je toliko teško doći do potpune ravnopravnosti muškaraca i žena u biznisu?
Odgovor na to pitanje vrijedi ne milijun, nego milijarde dolara. Ravnopravnost žena i muškaraca nismo još postigli u društvu, pa tako ni u biznisu. Krenimo od tradicionalnih faktora za to. Neke su države više patrijarhalne i djevojčice se odgaja za ulogu domaćica umjesto da ih se potiče da ispune svoje potencijale mimo te tradicionalne uloge. Tu ne govorimo samo o Hrvatskoj, dovoljno je pogledati Italiju gdje je na jugu ‘normalno’ da je žena vezana uz kuću, da brine se o djeci i starijima, pravi paštu te da je to njezina domena. Gotovo dijametralno suprotan primjer je na sjeveru Europe - Islandu. Tamo su davno shvatili da su žene i muškarci ravnopravni pa je Island među prvim zemljama na svijetu gdje su žene izborile pravo glasa na izborima i pravo na odabir karijere. Oni su i dobar primjer važnosti podjele odgovornosti za odgoj djece pa su među prvima uveli jednako dug majčinski i očinski rodiljni dopust. Dokazuje to da naoko mala promjena dugoročno može promijeniti cijelo društvo. Kad se žena odluči za majčinstvo, ako ne postoji cijeli niz javnih usluga, poput univerzalne dostupnosti predškolskog odgoja, ako društvo ne stimulira jednaku podjelu odgovornosti u odgoju djeteta, ono gura žene izvan svijeta rada i onemogućava im razvoj karijere. Na Islandu postoji zakonska obveza jednake predstavljenosti žena i muškaraca na svim razinama upravljanja i ne postoji razlika u plaćama. Svaki se oblik diskriminacije oštro kažnjava.
A kako to često izgleda u tvrtkama?
Vodstvo kompanije može biti muško, žensko ili muško i žensko, ali zagrebemo li dublje, možemo pronaći više uzroka neravnopravnosti. Najčešće žene vidimo do srednjeg menadžmenta i potom nestaju. Jedan od razloga je taj što velik broj kompanija nema onboarding za svoje kolegice kad se vrate s rodiljnog pa kao da je žena žigosana kao mlada majka koja će puno biti odsutna zbog male djece. Zbog toga je postavljaju na poziciju koja je usporava u karijeri, a čak je i ne pitaju slaže li se s time. Mnogo žena koje se nađu u takvoj poziciji u roku od dvije godine daju otkaz ili se pasiviziraju i ne daju više svoj maksimum. Jasno je da žene u toj situaciji više nisu motivirane. Drugo, i pri regrutiranju i zapošljavanju i dalje postoji mnogo predrasuda. Pokazalo se da bi, ako u CV-ju nisu navedeni spol/rod prijavitelja i privatni podaci, kompanije drukčije zapošljavale, bez diskriminacije i zato već neke velike kompanije računalno provode prvi probir kandidata jer se inače gubi veliki bazen potencijalno odličnih zaposlenica i zaposlenika. Treće, u velikom broju tvrtki postoji netransparentnost u sustavu napredovanja: nije jasno koji se uvjeti moraju ispuniti za uspon na korporativnoj ljestvici, koja se mjerila moraju ispuniti pa napredovanja često ne budu poštena prema zaposlenicima.
Vi ste menadžerica, vjerojatno stremite izvrsnosti u svemu što radite. Prenosite li tu energiju i na kćer Miju? Koliku ulogu u svemu imaš vaš partner, suprug Tomislav? Jeste li i u svome kućanstvu uloge i obaveze podijelili napola?
Perfekcionizam je bio važan za moj poslovni uspjeh. No Mia je od rođenja prije tri godine za mene jedan odvojeni planet. Dubinski me promijenila. Ne tražim joj greške i ne želim je mijenjati jer prekrasna takva kakva jest. To je za mene potpuno novo iskustvo. Dala mi je novi fokus, naučila me određivati prioritete i sve vrijeme koje provodim s njom samo je njezino. Probudila je i dijete u meni te postigla da mi je najvažnije da budem dobra majka. Tomislav ima golemu ulogu u tome. Možda ne bih ni postala majka da nije bilo njega jer me uvjerio da ja to mogu i da ću to moći uz karijeru. Velika mi je podrška i kao partner i kao divan Mijin otac. On je odgovoran za pričanje priča za laku noć, kupanje, imaju zajedničke fore… Tomislav je, kao i ja, partner i managing direktor u BCG-u, a upoznali smo se prije mnogo godina u drugoj tvrtki. U poslu, prijateljstvu i privatnom životu povjerenje i partnerstvo su jako važni i tako živimo svaki dan. Uz naše lude rasporede ipak uspijevamo kvalitetno živjeti i biti dobri roditelji, jer se sve možemo dogovoriti i jedno drugome uskočiti kada nešto treba uz ravnopravnu podjelu odgovornosti.
Inače, moramo vas to pitati, čuli smo da obožavate modu? Kako ostvarujete svoju strast prema modnome luksuzu? Jeste li skloni šopingu, kupujete li ciljano?
Ulovili ste me, jako volim modu, dizajn i suvremenu umjetnost. Pažljivo gradim stalnu kolekciju odabirom određenih komada, kupujem i vintage odjeću jer bih to jednog dana voljela predati Miji. Vjerujem u održivost u odijevanju pa ono što više ne nosim, darujem ili prodam frendicama kojima je to drago, a to mi je i dodatni fond za Miju, da ona u budućnosti može sama birati što želi nositi.
S obzirom na naporan tempo, kako nalazite vrijeme za obiteljski, privatni život? Koliko je to zahtjevno? Uspijevate li?
Kao konzultanti imamo puno odgovornosti: od razvoja biznisa do realizacije projekata, upravljanja ljudima... U BCG-u odgovorna sam za vođenje segmenta industrije robe široke potrošnje za središnju Europu. Tomislav se pak više bavi projektima u energetici. No sve stižemo jer dobro planiramo. Moj je kalendar raznobojan: prva boja je sve vezano uz Miju, druga je sve vezano uz klijente, treća boja su najvažniji sastanci, četvrta su putovanja i oboje se u tome jako dobro snalazimo. S Mijom sam prije posla i poslije 17.30 sati kad dođem kući. Nakon mene dolazi i Tomislav pa smo zajedno s Mijom i našom kujicom, hrticom Oxy. Dobrim planiranjem uspijevamo održati ravnotežu privatnog života i zahtjevnog posla, ali to ne bi bilo moguće bez pomoći naše zajedničke asistentice Sam, dadilja Asje i Jerneje te Daliborke, koja nam pomaže u održavanju doma. Jedino više nemam vremena za preduge kave...
Što biste poručili ženama u biznisu? U čemu je tajna uspjeha?
Budite hrabre, kad vam se ukaže prilika, nemojte previše razmišljati. Dok mi razmišljamo, naši su se muški kolege već dogovorili za posao.