'Nisam znao da će ovo biti životna ispovijest, niti da ćemo se dotaknuti tema za koje sam mislio da su zaboravljene, ali očigledno nisu', uz smijeh je komentirao nekadašnji mister Dino Bubičić nakon našeg razgovora, dodajući kako je imao osjećaj da priča sa starim prijateljem.
Kako bilo, pojavio se u javnosti nakon nekoliko godina pomorskog života. Jedan od naših najpoznatijih, ali i najkontroverznijih muških modela otvorio je dušu i progovorio o teškom razvodu, zatvorskim danima, strastvenoj vezi s Vlatkom Pokos i pogreškama koje je debelo platio. Danas ovaj 40-godišnji Riječanin diše punim plućima, mnogi kažu da nikad nije bolje izgledao, trenutačno je slobodan, a najveća su mu radost sinovi Leonid i Noel. Uhvatili smo ga u Rijeci, između 'dva broda', a osim sjećanja na neke slavne i manje slavne dane, podijelio je s nama i kakve žene mu mogu zapeti za oko, čemu zahvaljuje atletsku formu i kako mu je pozitivan stav spasio život.
Nakon što ste nedavno pojavili na jednoj modnoj reviji, i to nakon godina izbivanja iz javnosti, prašinu interesa podignuli ste i izazovnim nastupom u novom spotu Alke Vuice za pjesmu 'Presidente'. Je li vas to iznenadilo, jer ne krijete koliko vam odgovara život u anonimnosti?
Iznenadio me interes javnosti jer prošlo je puno godina od mog aktivnog života na sceni. Ne mislim da te moraju zaboraviti, sjete se ljudi tu i tamo, ali da će ovoliko odjeknuti moje pojavljivanje u spotu, nisam uopće očekivao. Zaustavljaju me na cesti, dobivam lijepe komentare i normalno je da mi je drago. Komu ne bi bilo? Stanka od javnog života dobro mi je došla jer sam posložio neke stvari. Valjda sve dođe kada treba. Pojaviš se negdje, ljudi te se sjete i opet ispadne neka pozitivna priča, puno bolja od nekih koje sam prije proživljavao.
Spominjete pozitivne komentare. Što kažu?
Primjerice, ljudi koji me dugo nisu vidjeli tvrde: 'Pa dobro izgledaš, sijede ti dobro stoje, svaka čast na formi...' Volim i trudim se držati do sebe, kako fizički tako i mentalno. I ne mogu reći da me ne vesele takvi komentari. No onima koji me dugo poznaju to je normalno jer znaju kako živim.
Kada govorite o fizičkoj formi, na što se fokusirate?
Oduvijek sam volio zdravu prehranu pa se kod mene na stolu nađu salate na sto načina i mogu ih jesti tri puta na dan. Obavezna je piletina, obožavam ribu koju jedem dva-tri puta tjedno. Tu je i trening, u teretanu idem četiri puta tjedno, u wellness dva puta. U tome sam pogotovo ažuran u posljednje vrijeme.
Kako se brinete o mentalnom zdravlju?
Puno čitam. Jako volim čitati knjige iz popularne psihologije, pogotovo nakon razvoda, to me je baš podiglo. Jedna je od njih, čitam je treći put, 'Moć pozitivnog mišljenja' Normana Vincenta Pealea. To me baš ispunjava, drži me pozitivnim unatoč svi problemima. Spomenuo sam i wellness koji se lijepo odražava i na mentalni dio. Održava me sretnim i zadovoljnim tijekom dana.
Kada sagledate sve što vas je dosad pratilo, jeste li optimistična osoba?
Na sreću, naginjem vedroj strani i kada sve krene nizbrdo. Hvala bogu na tome, zbilja sam iz teških životnih situacija nastojao izvući pouku. Uvijek kažem da svako zašto ima svoje zato i da ću doznati odgovor zašto se nešto dogodilo.
Čime se bavite posljednjih godina?
Dugo sam u pomorskoj branši, riječ je o naftnim platformama i brodovima specijalne namjene. To je moj novi život. Radim u stranoj kompaniji kao mehaničar i to je za mene bio skroz novi svijet. Pronašao sam se u njemu, iako u početku nije bilo lako, pogotovo zbog djece. Propustio sam puno i rođendana, i Božića, i slavlja s njima, ali kada sam doma, to višestruko nadoknađujem. Sve slobodno vrijeme provodimo zajedno.
Kako izgleda dinamika rada? Gdje ste sve smješteni?
Posljednjih godina sam na Sjevernom moru, a naši su ugovori takvi da sam većinom mjesec dana na poslu pa mjesec dana doma. Radni dan traje 12 sati. To je život klasičnog pomorca.
Udari li vam to more u glavu, kako kažu u Dalmaciji?
Nije lako i ne kaže se bez veze da je život pomoraca kruh sa sedam kora. Zna biti fizički naporno, ali psihički je teže. Najviše pomaže kada si dobro sam sa sobom i kada u obitelji sve štima.
Kakvi su vam kolege?
Korektni. Hrvata ima gdje god dođeš. U koji god dio svijeta da dođeš super smo kad nas je malo - držimo se zajedno, a kad nas je malo više, počnu ćakule. Ali to je standard za sve zemlje u okruženju. Inače radim s ljudima iz cijelog svijeta. Lijepo je iskustvo upoznavati druge kulture i vjeroispovijesti. Posljednjih godina ljudi koji su sa mnom bili na brodu dolaze kod nas na sezonski rad, ima ih iz Pakistana, Indije, Filipina...
Da se malo vratimo u vrijeme kada se dosta pisalo o vama, konkretno na 2019. godinu. Tada ste Ivana Paris i vi potvrdili vijest o razvodu nakon sedam godina braka. Upoznali ste se u reality showu ‘Farma’ Nove TV i sve je izgledalo idilično i sretno, kao da će vječno trajati. Koliko ste to doživjeli kao osobni poraz?
Razvod me dosta pogodio jer sam ulaskom u brak sam sebi zadao 'teret'. Kako sam dijete rastavljenih roditelja, rekao sam si da neću dopustiti da moja djeca to proživljavaju. Ali kada vidiš da nešto ne ide, bolje je pustiti nego forsirati. Barem sam probao i dao sve od sebe. Ne mogu si predbaciti da sam nešto strašno pogrešno napravio. Između nas je sve bilo kako ste rekli - zaljubljenost, lijep odnos, brak, dvoje predivne djece. Sve je štimalo, ali ljudi se vremenom udalje ili se raziđu u mišljenjima. Očigledno nismo više bili jedno za drugo. Ivana je donijela tu tešku odluku.
Teško sam se mirio s tim, kao i sa selidbom, odlaskom na brod, neviđanjem djece. Dosta mi je vremena trebalo da to probavim sam sa sobom, ali nakon nekoliko mjeseci smogao sam snage i počeo novi život. Krenuo sam iz početka. Život mi je krenuo uzlaznom putanjom, sve mi se počelo otvarati. Odselio sam se u Kastav blizu Rijeke, tu mi je predivno, a s Ivanom dijelim skrbništvo nad djecom. Kada su Leonid i Noel sa mnom, mojoj sreći stvarno nema kraja.
Ivana je nakon razvoda rekla da će vas uvijek na neki način voljeti. Koliko vam to znači?
Treba je pitati što kaže sad. Mislim, to je jako lijepo, bolje nego da je rekla da će me mrziti. Ne znam što joj je značila ta izjava u tom trenutku. Možda je mislila kao oca naše djece? Ne mogu reći da Ivanu volim, to je jednostavno prošlo, krenuo sam dalje... Vrijeme napravi svoje kada nekoga ne vidiš, ne čuješ, ne živiš s njim... Ali poštovanje prema njoj kao majci uvijek postoji, slažemo se u odgoju djece. Čak bolje funkcioniramo sada nego kada se brak počeo bližiti kraju. Imamo konkretan odnos baziran na djeci. Mislim da tako i treba biti s obzirom na to da oboje vodimo drugi život.
Hvalila vas je i da ste odličan tata.
Nije samo ona. Šalim se. Uživam s dečkima, to mi je najljepše. Kada nisu u školi, idemo na jednodnevne izlete po gradovima i u prirodu. Mislim da im to najviše ostaje u sjećanju. I ja sam se tako osjećao.
Kakvi su dečki?
Leonid je stariji, ima 12 godina, lagano ulazi u pubertet pa je malo gore - dolje, u suštini je dobra duša. Karakterom je sličan meni kad sam bio mlađi. Noel će uskoro napuniti osam godina i suprotnost je bratu, više je maza i dobrica. Jako pametan dečko. Dobro se slažu unatoč karakternim razlikama. Normalno je da ima i bratske svađe i tuče, a sve u svemu jako sam ponosan na njih i odgoj. Samo neka ostanu zdravi, drugo ne tražim.
Vaš život prije braka bio je sve samo ne dosadan. Proživjeli ste i zatvor i razne brutalnosti u njemu, titulu mistera Hrvatske, popularnost, burne ljubavne veze, a ljubili ste i Vlatku Pokos. Sve ste to opisali u rasprodanoj knjizi ‘Od dilera do mistera’ koja je podignula dosta prašine. Jeste li požalili što ste je objavili?
Ne, nisam požalio. Više je to bio pogrešan termin objavljivanja. U to vrijeme dogodilo se i vjenčanje, rođenje djeteta. Bilo bi mi draže da je izišla prije. Nisam je 'ispratio' kako sam htio, ali što je tu je.
Priču je obilježio zatvor u kojem ste završili zbog dilanja droge. Bilo je to prilično traumatično iskustvo, spominjali ste i premlaćivanja i pokušaje seksualnog napastovanja?
Odlazak u zatvor sam je po sebi brutalan. Neki su se znali šaliti: 'Joj, da mi je otići u zatvor da se malo odmorim.' Nije baš tako, ne bih ga nikomu preporučio. Tada sam stvarno bio mlad i radio sam stvari za koje sam mislio da se meni ne mogu dogoditi. Nisam bio ni svjestan toga, ni što radim ni kako se ponašam. Onda te stigne kazna i probudiš se, shvatiš što si napravio i obitelji i sebi. Tako mora biti, platiš cijenu. Zatvor sam doživio kao veliku životnu školu i odradio sam ga najbolje što sam mogao.
A što je dobro bilo u zatvoru?
Dogurao sam do kuhinje, isprva sam prao posuđe, vremenom sam postao glavni pomoćni kuhar. Imao sam 21, 22 godine i došao do ocjene da sam imao pravo na izlete u grad. Iz tog mraka izvukao sam najbolje. Izvukla me pozitiva, izlaskom iz zatvora okrenuo sam se novom životu. Dobio sam godinu i sedam mjeseci zatvora, a odležao pet mjeseci manje.
Jeste li stekli nekog prijatelja u zatvoru?
U pulskom zatvoru upoznao sam čovjeka kojem sam poslije bio na krštenju sina. Od njega sam kupio i stan u kojem sad živim, ima građevinsku firmu. Nevjerojatno je gdje se sve možeš povezati s ljudima. Uostalom, u zatvoru sam naučio kuhati. Zato znam da se iz svega može nešto naučiti.
U knjizi ste spominjali i suicidalne misli.
Vjerujem da nema osobe na svijetu kojoj u nekom trenutku tako nešto nije prošlo glavom. Ako ništa drugo, onda u šali znamo tako nešto izgovoriti. Na sreću, takve ozbiljne misli nikada nisu postojale, nisam toliko zaglibio.
Puno je prašine podignula i vaša veza s Vlatkom Pokos. Bilo je i medijskih nagađanja da je to samo priča za javnost.
Prvo, uopće ne znam kako može funkcionirati ljubav za medije. Vlatka je jako dobra žena, dama koju sam cijenio, a cijenim je i danas, ali naša se veza dogodila u pogrešno vrijeme. Osim razlike u godinama, Vlatka je tada tek bila izišla iz vrlo problematičnog odnosa s bivšim mužem. Zbog toga je bila jako potresena. Ja sam u to vrijeme bio na sto strana. Imao sam razna snimanja, putovanja i nisam imao vremena posvetiti se tom odnosu kako treba. Sve su to bili razlozi našeg razilaženja. Zajedno smo bili oko pola godine, bilo je lijepo. O Vlatki mogu reći sve najbolje. Ukratko, bilo je to pogrešno vrijeme za oboje.
Jeste li bili zaljubljeni u Vlatku?
Naravno! Na sebe mogu uzeti teret neuspjeha našeg odnosa, premalo sam se mogao dati. Nije mi smetala razlika od 12 godina među nama. Vlatka je izgledala sjajno, mogla se mjeriti s mnogo mlađim ženama. Mislim da bi u nekim drugim okolnostima naša priča i uspjela, ali to nikada nećemo znati.
Čujete li se?
Ne. Pogodilo ju je kada smo se razišli.
Navodno vam je zamjerila sočan opis seksa s njom u knjizi 'Od dilera do mistera' uz komentar da to baš i nije bilo tako.
Iskreno, ne sjećam se da je to bio neki problem. Ne sjećam se da je tako nešto izjavila ili da sam nešto loše napisao.
Story je svojedobno objavio naslovnicu s vama i Markom Grubnićem na skijanju. Nakon toga bilo je raznih nagađanja o vašem odnosu. Kako danas gledate na to?
U to vrijeme bio sam dosta zelen. Mislio sam da je to jedno lijepo skijanje, a na kraju je ispalo samo Markovo i moje iako smo bili s velikim društvom. Sada mislim da sam bio dobro nasanjkan i neću se vraćati na to čije su to zasluge. Ali što da radim? Upozorili su me da to ne radim, a kako u mojoj glavi nema zlobe, ni na trenutak nisam pomislio da bi nešto moglo biti naopako. Na kraju je ispalo sve ono što nije trebalo.
Marko je super čovjek i profesionalac, ali je totalno pogrešan način na koji se nas povezivalo. To je poslije dosta usmjerilo moj javni život, borio sam se protiv toga. No shvatio sam da što se više borim, medij više pišu. Poslije sam sve okrenuo na zezanciju pa je prestalo. Ali u jednom se trenutku jako ozbiljno pisalo o tome, teško se riješiti nekih etiketa. Primjerice, jednom sam bio na kavi s vjenčanim kumom, čovjekom kojeg znam cijeli život, snimili su me i negdje napisali da mi je to novi dečko. Mi smo se svemu tome smijali, ali znalo mi je zbog toga biti neugodno.
Alka Vuica je komentirala da frajeri s godinama dobivaju epitet markantnosti, a ženama se godine baš i ne toleriraju. Mislite li da je to nepravedno?
Istina je da žene puno prije sazru. Primjerice, kada je bio izbor za Miss Hrvatske, prijavljivale su se cure od 18 godina, dok neki dečko tih godina stvarno ondje nema što tražiti. Žene poslije 'stignu' godine, ali to je ipak individualno. Ima žena koje izgledaju sjajno neovisno o godini rođenja, drže do sebe i u 50-ima i 60-ima. Vlatka je takav primjer, kao i Alka. Kad je objavljen spot, slušao sam komentare kako Alka super izgleda, ima odličnu liniju, noge. I to je tako! Alka je top! To je potvrda da se može i bez estetskih operacija.
Kakve su vam žene privlačne?
Manekenski tip, visoke, mršave žene. Stvarno ne patim od oblina, napumpanih usta i obraza. Imao sam priliku vidjeti cure koje su estetskim zahvatima napravile korak unatrag jer su previše toga dodale. U ovom slučaju jako vrijedi pravilo manje je više. Nisam ni protiv varijante da žena poveća grudi ako pati zato što su manje i to joj stvara problem, ali bez pretjerivanja.
Kakav vas karakter privlači?
Izgled je presudan za onaj prvi korak, ali da bi odnos uspio, najvažniji su slaganje karaktera i kompatibilnost.
Imate li ljubavnih ponuda?
Žene mi se javljaju preko društvenih mreža, ali uživo baš i ne. Ljudi su danas puno slobodniji na internetu i to je zamijenilo prilaženje kakvo smo nekoć imali. Ljepše je, po mome mišljenju, da muškarac prvi priđe, tako treba biti. S druge strane, fora je kada ti se žena prva javi, ali ne volim kada se ne moram truditi. A kada se zaljubim, postajem jako romantičan.
Biste li voljeli ponovno biti u vezi ili vam se samački život uvukao pod kožu?
Postoji knjiga Deana Pelića u kojoj otprilike kaže: 'Meni je toliko dobro biti sam, a da bih mogao biti s nekim - moralo bi mi biti bolje nego što mi je sad. A sad mi je stvarno dobro.' Zbilja je tako. Imam sve što sam oduvijek želio: sreću, zdravlje i djecu. Naravno, veza je dobrodošla u moj život, ali morali bismo kliknuti - da mi bude bolje nego što mi je sada. Vjerujem da postoji netko tko će mi to donijeti.
Kako se Dino mijenjao kroz godine pogledajte u fotogaleriji: