Točno 40 godina je prošlo otkako je Daniel Popović objavio svoj kultni hit 'Đuli' i postao jedna od najvećih zvijezda regije. Danas mu život izgleda nešto drugačije i mirnije, ali ipak, glazba je utkana u svaki dio njegovog bića. Ovih dana se sprema za nastup na 15. jubilarnom CMC festivalu, a punom parom radi i na ostalim projektima. S legendarnim glazbenikom porazgovarali smo o njegovom životu danas, planovima, ali i predrasudama i stereotipima koji ga prate čitavog života.
Kako teku pripreme za nadolazeći CMC festival i kakav nam nastup spremate?
Na CMC festivalu obično se predstavljaju pjesme bržeg ritma, no ja sam se odlučio za jednu prelijepu baladu koja nosi naziv 'Tijesan kaput'. Rekao sam već da se novim materijalom vraćam svojim glazbenim počecima, baladera i šansonjera, što odgovara mom senzibilitetu. Pjesma je iskrena, emotivna i nosi duboku poruku, zapravo zabrinutost.
Jesmo li i u kojim situacijama u životu ograničeni nametnutim stjegama i koliko to utječe na naše odluke i izbore? Što ako je duša željna letjeti, a kaput je tijesan? U planu je i spot za pjesmu. Ipak, planovi ne zavise samo od nas nego i od suradnika. I opet Vam je to neki tijesan kaput, okvir... No, veličina čovjeka je u neprestanoj borbi i ustrajnosti, tako rastemo. I na kraju, sve je protkano jednom ljubavnom pričom, nadam se da ćete uživati!
Koji su vam planovi i ambicije?
Želim se približiti publici, kako onoj nekadašnjoj, tako i mladim generacijama. Plan mi je pokazati, a mislim da je krajnje vrijeme za to, tko je Daniel Popović, nekada Milan. Zreo autor, skladatelj, izvođač. Imam sada pjesme koje su prekrasne i prva ideja mi je bila da ih snimim unplugged: samo glas i gitara. Većinom su balade, a ima i nešto bržeg ritma. Svaka od ovih skladbi nosi jednu posebnu emociju i nastale je kao jedna priča o meni. Ove pjesme su moja istina.
Posebice baš pjesma slana na Doru pod nazivom 'Kano Kastigan'. Što je Kastigan!? I otkud to da sam se u tome prepoznao! Mnogo puta u životu sam doslovno kretao od nule. Uz moje ime, i onda kad sam bio na nekom vrhuncu popularnosti, pa i prije i poslije toga vezivale su se predrasude. Da bi ljudi shvatili kako je i zbog čega do toga došlo morao bih napisati jedan mali roman. I dan danas, neki me ne ostavljaju na miru i trude se, pod svaku cijenu, predstaviti me kao 'rđavog' čovjeka.
A ja sam, u stvari, senzibilan, a s godinama postajem i hipersenzibilan; vječiti altruist i borac za prava slabijeg i za pravdu, kozmopolit s odgovornim odnosom prema planeti na kojoj živimo. Okarakterizirali su me kao lopova, nasilnika, prepotentnog, nezgodnog... Otuda Kastigan. Nepravedno žigosan. Kriv bez krivice. Najlakše je drugome suditi. Ova pjesma je zato opomena, vapaj, krik. Obratiti pozornost. Razmisliti prije nego nekoga sudite! Jeste li ikada probali obuti njegove cipele i jeste li pokušali proći istim putem?
Spomenuli ste Doru na koju nažalost niste prošli; Jeste bili iznenađeni tom odlukom?
Baš dobro da ste me ovo pitali jer se idealno nadovjezuje na moj prethodni odgovor. Dapače! Bio bih iznenađen da sam prošao. Pa ne zato što nisam vjerovao u skladbu, već zato što sam vjerovao da je dovoljno da vide moje ime i već je rješena stvar. Kada sam ranijih godina htio da pjesma uđe na neki festival, obično sam se služio pseudonimom. No sada mislim da je došlo vrijeme da se karte polože na stol. Što hoću reći!?
Iza mene je pola stoljeća profesionalnog bavljenja glazbom. Svijet sam prošao sa svojom gitarom. Na mnogim pozornicama sam nastupao. Znalo je biti 40.000 ljudi, a znalo je biti nekoliko desetina. Svejedno, moj odnos do toga je uvijek bio isti. Profesionalac sam, radoholik, pedantan, točan. Nikada nisam kasnio i nije se dogodilo da se nisam pojavio. Recimo, kada sam na kratko ušao u Krila, trebao sam nastupati u nekoj emisiji u Beogradu. Ja sam se pojavio točno na vrijeme, a oni kasnili nekoliko sati. Čekala ih je cijela TV ekipa i ja sa njima. Tada sam odlučio otići i nisam više htio biti njihov član.
Poslije sam čitao kako sam prepotentan I nezgodan za suradnju. Puno imena sam stvorio i mnogima pomogao u karijeri. Što mislite što se danas događa kada s nekom od tih osoba želim surađivati!? Zaboravili su. 'Joj, Daniel, ja tebe cijenim, no znaš prezauzet/ prezauzeta sam; moram pitati menadžera, imam dogovorene suradnje za cijelu narednu godinu' i tome slično. Zašto? Jer sam dugo van medija i nisam se niti oglašavao. Zapravo nisam si ni mislio da ću snimati još jedan album. Ta ideja se rodila negdje u vrijeme korone, kada sam shvatio da imam čitav kup pjesama koje će završiti nikad neobjavljene.
Vokal mi je ostao mlad i očuvan. Možda ne mogu potegnuti u rasponu od šest oktava kao nekad, ali četiri sigurno. Imam energiju, volju, imam krasne pjesme. Još uvijek radim na sebi. Dotjerao sam liniju zbog pojavljivanja na televiziji i boljeg osjećaja na sceni. Promijenio sam i onaj strogi imidž kratke kose. Imam punih 67, ali se osjećam da imam energiju tridesetogodišnjaka.
U prethodom odgovoru napravili ste i distinkciju između Daniela i Milana Popovića. Tko je zapravo Daniel, a tko Milan i ima li tu uopće razlike?
Milan Popović bio je prije svega sanjar, gitarist i pjevač komu je cilj bio biti dio benda. Daniel je nastao kasnije kada sam se doselio u Zagreb. To ime sam izabrao po mom djedu, koga sam jako volio i koji je volio mene, kao spomen na njega. Daniel je ostao isti u mnogo čemu, no nije više nikada bio tako bezbrižan. Vrtlog estrade i ta bujica nakon "Đuli" učinili su svoje. Nešto mi je dato, a nešto je zauvijek izgubljeno. No, osnova svega, bit, je ljubav. Prema glazbi, naravno.
Ove je godine 40. obljetnica vašeg kultnog hita 'Đuli' koji vam je promijenio život i karijeru. Zanimljivo je da je bubnjeve na toj pjesmi odsvirao nedavno preminuli Jasmin Stavros. Kako pamtite vašu suradnju?
Jasmin je bio sjajan muzičar, posebice bubnjar. Uvijek je bilo zadovoljstvo raditi sa njim. Iako u posljednje vrijeme nismo bili u kontaktu, u mislima i molitvi bio sam uz njega. Jako me potreslo sve to skupa.
Posljednji put kada smo razgovarali, rekli ste mi da planirate pokrenuti spor protiv The Wekeenda i pjesme 'Save your tears', u kojoj fazi je to sada?
To sam prepustio mojoj kćeri koja živi i radi u Kanadi. A pjesma uistinu u mnogo toga podsjeća na moju 'Znam da ti si ta', od zvuka, minutaže, cijelog izričaja, harmonijskog kruga...
Kada smo kod djece, kako bi ih opisali? Jeste li davali ikada glazbene savjete sinu Sebastianu?
Moja djeca su krenula nekim svojim putevima i na svakoga od njih sam ponosan. Sve ih jednako volim, čak i kada nismo u kontaktu, moje misli su uz njih. Pokušao sam dati savjet Sebastianu, no on ima svoj glazbeni put i svoj izričaj. Želi raditi sam i sam postići uspjeh. Ja to poštujem.
Kako izgleda jedan vaš dan danas?
Ovo je jako zanimljivo pitanje. Ja sam prije svega glazbenik u srcu i duši te je svaki moj dan vezan za rad u studiju. Ako ne radim na nekoj pjesmi, onda vježbam gitaru i prosviravam repertoar, Također, volim izaći šetati i popiti kavicu u prirodi, naročito kada je lijep dan. Obično, kada moja supruga završi sa poslom, odemo zajedno na kavicu i u nabavku, a onda svako na svoje radne zadatke. U posljednje vrijeme dosta sam angažiran oko rada na novom albumu, a također i u davanju intervjua za tisak ili za televiziju, prisustvujem brojnim događanjima koje organizuju Croatia Records te Hrvatska glazbena udruga.
Sve to oduzima jako puno vrijemena, tako da, uz studijski rad i neophodne kontakte sa suradnicima, znam ostati aktivan do ranih jutarnjih sati. Pored toga, volim crtati i slikati. Nadam se da ću jednom imati vrijemena napraviti katalog svojih radova. Ima tu uistinu interesantnih slika. Imam svoju malu eko oazu za vrapčiće i njima redovito nosim hranu, čistim kućice i hranilice; naročito u hladnijem djelu godine. Kućice sam uglavnom pravio sam, jer me rad sa drvetom relaksira. Neke sam, pošto imam prijatelje koji znaju za ovo, i dobio na poklon.
Također, uživam kada mogu nekom starom komadu namještaja dati novi sjaj, odnosno restaurirati ga. Sam uređujem svoj studio, dio po dio i uvijek promišljam kako da sve posložim da mi bude pod rukom za rad, a da ima i neophodnu dozu estetike. Neću biti lažno skroman te ću reći da sam esteta s okom za detalje. Dosta toga radim potpuno sam: u kući, u studiju, na kolima. Navečer pregledam vijesti iz regije, kratko da bih bio informiran. Nekada sam bio potpuno apolitičan, danas to nije slučaj. Imam svoje stavove po pitanju mnogo čega, a gradim ih prije svega na kritičkom promišljanju. Valjda je to i odlika zrelosti. Volim pročitati dobru knjigu ili pogledati kakav dokumentarni ili znanstveno-fantastični film.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Glazbeno - glupo bi bilo ne reći da sam sa Đuli postigao nezamislivo. Međutim, ja sam i prije i poslije te Eurovizije, uistinu puno radio. Na sve što sam stvorio sam ponosan.