Umro je televizijski velikan Miroslav Lilić u 80. godini, potvrdila je obitelj za 24 sata.
Od 1967. bio je zaposlen na TVZ-u kao novinar, reporter, urednik razmjene vijesti, urednik Vijesti i Kronike, urednik i voditelj središnjega večernjeg TV dnevnika. Ostao je upamćen i kao urednik kojeg je zapala dužnost da pročita vijest o smrti Josipa Broza Tita koja je šokirala tadašnju Jugoslaviju.
'S režiserom i urednikom Nedjeljnog popodneva Sašom Zalepuginom dogovoreno je da kad mu se kaže da prekine emitiranje emisije, odreže sliku na dva prazna stolca koja su bila pripremljena u studiju… Došla je vijest i odmah smo prekinuli program. Stoje ta dva stolca. Uzeo sam Tanjugovu vijest bez prepisivanja i krenuo prema studiju.
Gledam u kameru, pali se crveno svjetlo, čitam: 'Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Predsjedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije radničkoj klasi i narodima Jugoslavije: umro je drug Tito…'
Pročitao sam vijest, gledao još par sekundi u kameru i htio ustati sa stolca. No, na svoj užas shvatim da na sebi imam plave traperice koje sam zaboravio zamijeniti crnim hlačama!
Ostanem sjediti, režiser me drži u kadru i dodam što mi je prvo palo na pamet: 'Poštovani gledatelji, od ovog trenutka Jugoslavenska radiotelevizija započinje emitiranje izvanrednog programa', napisao je Lilić u svojoj autobiografiji.
Početkom Domovinskog rata kao glavni urednik HTV-a pokrenuo je 'Program za slobodu'.
U mirovinu je otišao 2009. godine.
'Moja majka Ljubica bila je iz Širokog Brijega, a otac Mate iz Siverića. Otac je bio ministar rudarstva FNRJ i od 1949. smo stanovali u Skadarskoj 55 kod kavane “Tri šešira”, najrazvikanije beogradske birtije za lumpanje. Iz tog se doba sjećam triju detalja. Jednom kad je vjetar jako zapuhnuo i učiteljici podigao haljinu, ja sam pred svima viknuo da joj se vidi kombine. Onda sam na tribini 5. kongresa SFRJ, kao dijete partijskog dužnosnika, pjevao: 'Peti kongres složno glasa, druga Tita i Đilasa...', ispričao je jednom prilikom za Večernji list.
Rođen je u Siveriću 1944., ali je prvi razred osnovne škole završio u Beogradu, gdje je njegov otac Mate, inženjer rudarstva, dobio posao.
'Većina ljudi u socijalizmu ozbiljno nije imala novca. Sjećam se jednog pokopa, nekoliko dana poslije njega jedan moj prijatelj došao je noseći kolač u rukama, na što mu je naš treći prijatelj rekao: 'Daj mi malo, dat ću i ja tebi kad meni tata umre.' Nije bilo lako, no ljudi su se tada više družili, pomagali i bili povezaniji nego danas. I to nije floskula, nego je uistinu bilo tako', prisjetio se jednom prilikom, odbacujući nostalgične priče da je u Jugoslaviji bilo bolje.
'Pod njegovim uredništvom od sredine 1970-ih dnevnici TVZ-a postaju zanimljiviji i životniji, manje formalni te modernije uređivani i vođeni, te je u konkurenciji TV dnevnika JRT-a dvaput osvojio nagradu za najbolje uređen i vođen dnevnik. Bio je glavni urednik programa TVZ-a od 1986, potom direktor programa. U tom razdoblju TVZ preuzima vodeću poziciju u JRT-u i jača suradnju s Eurovizijom. Bio je šef JRT poola Olimpijskih igara u Seulu 1988. U vrijeme jačanja velikosrpskoga nacionalizma i u TV programima Lilić je jedan od inicijatora izlaska TVZ-a iz zajedničkoga nedjeljnog Dnevnika 1989., potom i iz cijeloga informativno-dokumentarnog programa JRT-a. U neovisnoj Hrvatskoj Lilić je bio glavni urednik HTV-a', napisao je HRT u opširnoj biografiji.
Lilić je bio i predsjednik uprave diskografske kuće Croatia records, član uprave Jadran filma, a 2000. osnivač te direktor i glavni urednik programa prve privatne televizije s nacionalnom koncesijom Nove TV.