Nakon dva desetljeća rada u medijima, iskusna reporterka i urednica Ivana Brkić Tomljenović od prošlog je tjedna u ulozi u kojoj je prije nismo vidjeli - voditeljsko je pojačanje središnje informativne emisije ‘RTL Danas’. Karijeru je počela na radiju, slijedili su brojni televizijski angažmani, a prije godinu i pol postala je dnevna urednica središnje informativne emisije RTL-a.
Za Story otkriva kako se snašla u novom izazovu, ali i zašto suprugu Frani nije rekla kada će prvi put voditi emisiju, koliko su kćeri Elena i Iris zainteresirane gledati mamu na malom ekranu te u kojoj fizičkoj aktivnosti nalazi najbolji ispušni ventil.
Prošlog ponedjeljak gledali smo vas u novoj, voditeljskoj ulozi u informativnoj emisiji ‘RTL Danas’. Unatoč bogatom iskustvu, jeste li imali tremu?
Da, pozitivnu tremu osjećala sam od jutra. Vrijeme je taj dan jako brzo prolazilo i stvarno sam imala osjećaj da možda neću stići sve pripremiti kako treba. Kada smo kolega Tomislav i ja izišli iz studija, ostali kolege dočekali su me s cvijećem i bilo je divno. Već drugi dan sve je bilo opuštenije i lakše. Iako sam imala puno studijskih emisija, javljanja uživo, izbornih emisija, razgovora pretežno s političarima, drukčije je biti u voditeljskoj ulozi. No promjene vesele.
Je li stresnije, teže ili lakše?
Drukčije je i nijedan posao nije lakši ili teži, svaki je zahtjevan na svoj način. Razgovor s političarima je fluidan i nikada se ne možeš potpuno pripremiti, moraš biti spreman reagirati što god kažu. Ovo je više zadana forma, ali također treba biti jako koncentriran. I tu nastaju izvanredne situacije, baš smo jednu takvu nedavno imali s požarima u Dalmaciji.
Jesu li vam Ana Bradarić Boljat, Tomislav Jelinčić i ostali kolege dali neke smjernice?
Jesu, uz savjet: “Opusti se, sve će biti u redu.” Dosta smo zajedno vježbali. Na RTL-u zaista vlada kolegijalna i prijateljska atmosfera pa sam osjećala njihovu podršku.
Prije godinu i pol dana preuzeli ste urednički posao u emisiji ‘RTL Danas’. Jesu li vam nedostajale kamere u tom razdoblju?
Kada su se događale neke izvanredne situacije, znala sam pomisliti baš bih ovo voljela odraditi, htjela bih biti na terenu ili odraditi neki intervju. S druge strane, bilo je izazovno sve to organizirati, pripremiti emisiju da izgleda kako treba, obraditi teme sa svih strana, dogovoriti dolazak gostiju... Naravno, ne radim to sama, ideje se često zajednički bruse. Sve ima svoje čari. No bilo je izvanrednih situacija zbog kojih sam poželjela ići na teren.
Kojih to situacija?
Primjerice plinska afera, poplave...
Nedostaje li vam odlazak ne teren, što zna biti divno, ali često i jako naporno?
Nedostaje, osim kad je vani 40 stupnjeva. Terenski posao jako je zahtjevan, kolege se baš narade. Iscrpe i vremenski uvjeti, ali i duga čekanja da se nešto odvije, da se dobije informacija ili odradi neka konferencija za novinare.
Kada se rodila vaša ljubav prema novinarstvu?
Bilo je to u srednjoj školi, a i s tatom sam često gledala i komentirala informativne emisije. On je oduvijek bio zaljubljenik u vijesti. Sjećam se da je stalno čitao teletekst i vijesti na njemu, a tada je to bio zaista važan način informiranja. Možda tada toga nisam bila svjesna, ali uz njega je i mene počelo zanimati.
Onda je logičan slijed bio upis studija novinarstva.
Baš i ne. Na kraju srednje škole pošla sam na pripreme za Ekonomski fakultet. Posvetila sam tome dosta vremena, a roditelji novca. Ipak, predala sam papire na nekoliko fakulteta, među ostalim prijavila sam se za prijemni na Ekonomskom i Fakultetu političkih znanosti, smjer novinarstvo. Na prijemnom na novinarstvu bila sam 23. od nekoliko tisuća prijavljenih. Povukla sam papire s Ekonomije, otišla na Fakultet političkih znanosti i nisam požalila, a vrlo brzo sam počela i raditi na radiju.
Koje su čari radija, a koje televizije?
Radio je stvarno brz medij, ali teže je prenijeti emociju nego na TV-u, gdje imamo zvuk i sliku. Naravno, ima kolega na radiju koji fantastično rade, ali kod mene je prevladala ljubav prema televiziji.
Gledaju li vas vaše kćeri kada ste na malim ekranima?
Ponekad. Elena je još mala, a kod Iris prevladavaju drugi interesi. Možda bi joj bilo zanimljivije da nešto pjevam. Kaže: “Ok, evo mama je bila na televiziji”, i to je to, zauzeta je svojim igrama.
Što ih zanima?
Iris jako voli čitati i to je naslijedila od mene. Sada su kod bake i djeda na ljetovanju i pitala sam je što želi da joj kupim, rekla je knjigu. Jako je društvena i ide na ples koji baš voli, a malenu samo zanima igra i još malo igre.
Novinarstvo, pogotovo kada se događaju neke izvanredne situacije, nema striktno radno vrijeme, kako usklađujete privatno i poslovno?
Imam veliku podršku supruga i roditelja, njegovih i mojih. Ako se nešto izvanredno događa, on uskače, ali nije to toliko često. Novinarski posao možda je malo neobičan kad je u pitanju radno vrijeme jer kada radim vikendom, slobodna sam u tjednu i tada sam više s curama. Vrlo lako se nas dvoje o svemu dogovorimo.
Njemu niste rekli da ćete voditi emisiju prošlog ponedjeljka?
Rekla sam mu da ću voditi ‘RTL Danas’ i datum, ali on je tada zbog posla bio izvan Zagreba. Nisam nam htjela stvoriti dodatan stres.
Kakve su bile reakcije?
Jako dobre, baš pozitivne, kako od kolega u mojoj kući, tako i od nekih kolega iz konkurentskih kuća.
Kako se inače nosite s kritikama, čitate li ih?
U posljednje vrijeme novinari su postali krivci za sve i dio publike ne libi se uvreda, psovki i svakojakog rječnika kada se komentiraju vijesti i novinari, pogotovo oni koji prate politička i gospodarska zbivanja. Ne odnosi se to samo na novinare, imam osjećaj da je tako u vezi sa svim. Ljudi, naravno, imaju pravo reći svoje mišljenje, ali uvrede se ne smiju tolerirati kome god bile upućene. Naš je posao javan, podložan kritikama. Kako se s njima nosim? Neke su kritike dobrodošle, treba ih pročitati i prihvatiti ako su konstruktivne, a kod ostalih jednostavno ideš dalje i ne dopuštaš da te povrijede.
Jednom ste rekli da vam su vam članovi obitelji najveći kritičari?
Jesu, da. Oni su mi i podrška i kritika, što smatram dobrim. Nitko nije savršen, a netko moj možda mi može otvorenije reći neke stvari nego netko sa strane, tko me ne poznaje toliko dobro. Prije svega bih rekla da mi je obitelj velika podrška u svemu, cijeli život - moj oslonac i stijena.
S dolaskom ljeta počeli ste raditi novi posao, znači li to da nema ništa od godišnjeg odmora?
Ne, imam godišnji jer smo se dobro rasporedili i krajem srpnja s curama idemo na more.
Volite li aktivniji odmor ili uživanje na plaži s kćerima i suprugom?
Volim malo aktivniji odmor, ali trenutačno to s curama nije baš moguće jer bi one samo na more. Suprug i ja znamo sami otići na aktivniji odmor, ali moramo uskladiti i ispuniti naše i njihove želje pa smo ih nedavno vodili u Gardaland.
Koje želje želite ostvariti?
Želim više putovati! Kako malena raste, to će biti sve lakše. Sada joj je još naporno i ne može obilaziti sve što bismo mi htjeli. Obećali smo im i Disneyland kada budu malo veće, a nama je Provansa jedna od želja.
Volite i trčati. Je li vam to ispušni ventil?
Trčanje sam malo zapostavila, ali vratit ću se i trčanju i teretani s mojom ekipom. Teretani se vraćam na jesen kada počinje nova sezona i to mi je zaista odličan ispušni ventil. Nekoliko puta na tjedan od sedam do osam ujutro vježbamo uz puno smijeha. Baš nam bude zabavno i to je odličan način da počnete dan.
Planirate li neku trku? Sudjelovali ste u jednoj humanitarnoj utrci?
To je bila Unicefova utrka, mlađa kćer se još nije rodila i sudjelovali smo nas troje. Suprug i ja samo trčali, a Iris je uz nas vozila bicikl. Sve je to rekreativno i ne bih se natjecala. Trčim zbog opuštanja, izbacivanja viška energije i zato što se tako bolje osjećam.