U veselom i slatkom iščekivanju uživa nagrađivana glumica Mia Anočić Valentić jer u srpnju u obitelj dolazi nova članica. Kao i 33-godišnja Osječanka, bebi se neizmjerno veseli njezin životni partner, fizioterapeut i kiropraktičar Aleksandar Pupić te njihov petogodišnji mališan Marli, koji je bio prava zvijezda Storyjeva snimanja. Članica zagrebačkoga Satiričnog kazališta Kerempuh otkrila nam je kako se priprema za dolazak kćeri, je li joj ova trudnoća teža od prve, pokazuje li Marli interes za glumom, ali i zašto je važno uvijek imati klementine.
Kako protječe trudnoća? Kako se osjećate?
Prvo tromjesečje potpuno se razlikovalo od prvog tromjesečja moje prve trudnoće. Ovaj put sam se tri mjeseca borila s konstantnim mučninama, umorom i nesanicom te promjenama raspoloženja. Sada sam u drugom tromjesečju i osjećam se puno bolje. Na sreću, navedeni simptomi su se smanjili, a nadam se da će tako i ostati. Zbog tih mučnina svi su mi govorili da sigurno nosim curicu, što su naravno bapske priče koje ne moraju biti istinite, ali u mome slučaju jesu. Uvjerila sam se tako da žene vole zakomplicirati život još iz majčine utrobe. U svakom slučaju, jako sam sretna zato što sam curicu i priželjkivala.
Često se priča o trudničkim prohtjevima, jesu li vama 'zamirisali' krastavci sa šlagom ili neka druga neuobičajena kombinacija?
Naučila sam da u slučaju mučnine moram odmah bilo što pojesti pa se ona smanji. U prvoj trudnoći postala sam ovisna o mineralnoj vodi zbog gastritisa, a sada mi je glavni problem što uopće ne znam što mi tijelo treba i što želim. Ponekad imam potrebu jesti sve nezdravo, ponekad pojedem punu zdjelu voća. Znam se probuditi usred noći i jesti klementine. Iz dana u dan je drukčije.
Je li sada sve lakše jer vam ovo nije prva trudnoća i znate što vas čeka?
I da i ne. Na mnogo toga smo spremni jer smo s tim već upoznati, a s nekim stvarima susret ćemo se prvi put, kao što je odgoj curice te činjenica da ćemo imati dvoje djece i trebat ćemo raspodijeliti pažnju, ljubav i obaveze.
Prošle godine rekli ste: 'Iz dana u dan učim biti majka.' Čemu vas je majčinstvo najviše naučilo?
Uh! Teško pitanje. Majčinstvo me promijenilo. Majčinstvo je izazov koji te stavlja na tolike kušnje i propitivanja, a zauzvrat ti nudi neizmjernu ljubav, slaganje prioriteta i drukčije poimanje života. I mogu reći da sam naučila dosta o sebi otkad sam postala majka.
Kako Marlija pripremate za dolazak bebe? Veseli li se što će biti veliki braco?
Dugo smo Marlija pripremali na mogućnost dobivanja brace ili seke. U početku mu se ideja nije svidjela, ali nakon nekog vremena, sazrijevanja i razgovora poželio je dobiti i bracu i seku u isto vrijeme, i to odmah sutra. Tako da Marli jedva čeka upoznati svoju seku da se ima s kim igrati, kako sam kaže.
Sinu ste dali nesvakidašnje ime, znate li već kako ćete nazvati bebu?
Zasad imamo jednu ideju, ali vjerojatno ćemo znati kad je ugledamo. Tako je bilo i s Marlijem. Do tog trenutka nismo odabrali ime, ali kad smo ga ugledali, znali smo da se zove Marli.
Čime se vodite u odabiru imena?
Volim jednostavna i nesvakidašnja imena, očito. Ako i odaberem ime koje sam već negdje čula ili pak poznajem nekoga s tim imenom, to ime u meni mora buditi pozitivne misli i asocijacije. Osoba s kojom moje dijete dijeli ime mora mi biti draga.
Kako su vaše obitelji dočekale ovu lijepu vijest?
Jako su uzbuđeni. Obitelji su se razveselile, ali ne i iznenadile jer Aleksandar i ja već neko vrijeme pričamo da bismo voljeli imati još jedno dijete. U svakom slučaju, imamo podršku i ljubav naših najbližih, posebno baka i djedova koji će drugi put postati ponosni prabake i pradjedovi.
Rekli ste da se bolje snalazite kada su vam privatni i poslovni rasporedi popunjeni, kada ste u petoj brzini. Je li ipak sada vrijeme da malo usporite jer kada beba dođe, neće biti odmora?
Kako vjerujem da slučajnosti ne postoje, beba je došla u pravom trenutku. Smatram da sam se dosta naradila i zadovoljila svoj umjetnički duh posljednjih nekoliko godina pa je sada idealno vrijeme da stanem na loptu i posvetim se privatnom životu. Posla će uvijek biti, a osjećam da je sada vrijeme da gradim obitelj i dom. Bavim se uređenjem stana, družim se sa sinom i mužem, ali i sa sobom, što je dosta važno s obzirom na nadolazeće razdoblje. Dosadno mi neće biti, u to sam sigurna.
Gledamo vas u predstavama kazališta Kerempuh, morate li malo prikočiti u nekim fizički zahtjevnijim predstavama? Prije odlaska na rodiljni dopust postoji li 'primopredaja' uloga? Radite li, dogovarate li se s kolegicama koje će vas mijenjati u predstavama?
'Primopredaja’ je već obavljena jer, kao što ste i sami rekli, većina predstava u kojima igram fizički su zahtjevne. Ne volim raditi i igrati na pola te riskirati svoje i zdravlje bebice. Želim uživati u trudnoći jer je to, kako i same riječi kažu - drugo, odnosno blaženo stanje. U tom stanju žena se mijenja, ne samo fizički, nego i mentalno. Da živimo u nekom idealnijem, utopističkom, da ne kažem normalnom svijetu, svaka bi žena od trenutka začeća trebala biti oslobođena radne obveze te novčano nagrađena zbog donošenja novog bića na svijet. Nažalost, naši vladajući misle drukčije.
Dolazite iz glumačke obitelji, pokazuje li Marli interes da bi i on mogao krenuti tim putem?
Svašta je moguće. Dara za glumu ima, ali samo po doma, među obitelji. U priredbama u vrtiću ne želi sudjelovati. No Marli uvijek zna što hoće i neće raditi nešto ako mu ne odgovara. Mislim da mu koncept priredbe nije odgovarao pa je odlučio preskočiti.
Zanima li ga gledati kada se pripremate za uloge, želi li vas ići gledati na sceni?
Voli slušati kada ponavljam tekst. Posebno ga veseli kada ponavljam tekst za 'Ožalošćenu porodicu' na srpskom jeziku. Marli se u Kerempuhu udomaćio jer ga znam povesti sa sobom na probe ili predstave. Ako smo mu dosadni dok glumimo jer 'stalno ponavljamo jedno te isto' ili 'stalno vičemo', onda ode u maminu garderobu i tamo crta i igra se s našom majstoricom za frizure Ivom Grabner. Nerijetko nam svima da i konstruktivnu kritiku - tko je bio najbolji, a tko najgori. Oni koji viču su najgori, a mama je najbolja.
Što najviše zanima i zabavlja jednog petogodišnjaka?
Sve što se sastavlja i rastavlja, roboti, od čega je što napravljeno... Ako mu poklonite običnu figuricu, ma i da je njegov najdraži super junak, ako nema barem tri opcije da može nešto uraditi, a ne samo stajati, reći će da je poklon bez veze jer 'ništa ne može'.
Vaša ljubav prema kazalištu počela je uz vašeg oca, redatelja i glumca Sašu Anočića. Prošle su dvije i pol godine od njegova odlaska. Koji su trenuci, sitnice kojih se volite prisjetiti, koje vam izmame osmijeh?
Tate se sjećam kroz humor, kazalište, Marlija, a često i samu sebe.
Imate li Aleksandar i vi vrijeme samo za sebe? Kako ga volite provoditi?
Ako nemamo baka-servis ili ‘sitericu’, onda je to ili tijekom dana kada je Marli u vrtiću ili navečer kad ‘šef’ spava. Ako nemamo vremena, izmislimo ga. Parovi moraju pronaći vrijeme jedno za drugo bez obzira na djecu i posao. Ponekad je dovoljno samo biti doma u miru i tišini i uživati jedno u drugom, a nekad iziđemo među ljude, ovisno o potrebama i okolnostima.